STAV

O „Dritanovom zakonu”

Promjene u Državnom tužilaštvu su neophodne, ne samo zato što je VDT u v.d. stanju, već prvenstveno zato što su rezultati nedovoljni, a osjećaj duboke društvene nepravde i prakse da oni sa više moći ne odgovaraju za kršenje zakona široko rasprostranjen u javnosti

3293 pregleda 11 komentar(a)
Foto: Boris Pejović
Foto: Boris Pejović

Promjene u Državnom tužilaštvu su ne potrebne, već neophodne. Promjene su neophodne, ne samo iz razloga što je VDT u v.d. stanju, već prvenstveno zato što su rezultati nedovoljni, a osjećaj duboke društvene nepravde i prakse da oni sa više moći ne odgovaraju za kršenje zakona (ne zaboravimo da je i Marović procesuiran tek kada je izgubio političku moć) široko rasprostranjen u javnosti.

Pošto „javna rasprava” teče a da se Nacrt zakona o izmjenama i dopunama Zakona o državnom tužilaštvu („Zakon“) krije i od poslanika, a kamoli građana (uz vrlo glasno ćutanje NVO), komentarisaću tekst Zakona koji sam dobio, a koji korespondira sa sadržajem koji su najavili mediji.

U nedjelju, 11.04.2021. obaviješteni smo da je „prihvaćen predlog EK i Abazovića”. Dva dana kasnije sam Abazović je obavijestio javnost da je Zakon „preveden i poslat EK”. Kako se EK saglasila sa tekstom dva dana prije nego ga je dobila nije bilo čudno učesnicima „javne rasprave”. Ko je utvrdio tekst koji je poslat u Brisel? Na sajtu Vlade CG nema informacija da je utvrđen niti nacrt, niti prijedlog zakona. Ili smo EK poslali privatni tekst, za koji i autor tvrdi da se i dalje mijenja? O nivou neozbiljnosti dovoljno govori činjenica da smo svi prinuđeni da komentarišemo „kriveni“ tekst, iza koga ne stoji nijedan Ustavom predviđeni predlagač.

I partija predsjednika Skupštine, iako se on sam oglušio o poziv SDP da pokrene neophodni dijalog na ovu temu, ograđuje se od Zakona koji se krije od javnosti, saopštavajući da su tekst vidjeli na dan kada je promovisan dogovor lidera većine o „Dritanovom zakonu” i da očekuju „da je potpredsjednik Vlade CG, Dritan Abazović, prije predlaganja teksta Nacrta zakona konsultovao EK, Venecijansku komisiju i druge međunarodne partnere CG koji prate stanje vladavine prava u CG”. Kako bi prevenirali odgovornost Demokrate upozoravaju: „Kako ne bismo ponovo došli u političku situaciju u koju smo došli prilikom predlaganja prethodnih tužilačkih zakona potrebno je da dogovorimo: kad se tekst navedenog zakona šalje u skupštinsku proceduru, u kojoj formi, ko je predlagač, te da li se ostavlja prostor i rok za javnu raspravu i inkluziju svih zainteresovanih strana i relevantnih partnera.”

Osvrnuću se na tri ključne izmjene predviđene Zakonom, koje znače veliko normativno nazadovanje, iako su predstavljene uz galamu o reformama i sistemu odgovornosti.

Postavljanje vršioca dužnosti VDT - mandat bez legitimiteta

Suština predloženih izmjena i osnovna namjera inicijatora jeste mogućnost da se za v.d. VDT-a postavi lice po želji aktuelne političke većine, ali iako njihov pogled ne seže toliko u budućnost, to znači i svake buduće političke većine. Takva namjera se omogućava članom 6 Zakona koji propisuje da se za vd VDT-a može postaviti bilo koje lice koje zadovoljava uslove za izbor, čak i van Državnog tužilaštva. Ovo znači funkciju bez legitimiteta i potpuno dezavuisanje Ustavne norme o kvalifikovanoj većini kojom se VDT bira.

To je direktno suprotno mišljenju Venecijanske komisije (VK) iz stava da „dok se ne obezbijedi kvalifikovana većina tj. adekvatni antidead lock mehanizam, zakon bi trebalo da propiše da aktuelni odlazeći VDT nastavlja da obavlja funkciju adinterim.” Na taj način, VK objašnjava u svom mišljenju, “aktuelna većina će biti motivisana da sa opozicijom nađe kompromis za izbor novog VDT.” Kod nas je situacija još jednostavnija, jer aktuelni VDT odlazi u penziju po sili zakona, ali v.d. mora biti neko od tužilaca iz Vrhovnog državnog tužilaštva, a ne biran mimo Ustava.

Podsjećanja radi, vlast ni sedam mjeseci nakon konstituisanja parlamenta nije otvorila dijalog sa opozicijom o izboru novog VDT-a i drugih pozicija u pravosuđu za koje je potrebna kvalifikovana većina i pored niza poziva da taj dijalog otpočne koje im je uputila SDP - dakle nije ni pokušano da se dođe do dogovora i postigne konsenzus o ovom pitanju. Ako je onima koji sa DPS-om sjede iza zatvorenih vrata, ali ne mogu u Skupštini, potrebno podsjećanje: većina za izbor VDT-a matematički postoji i bez DPS-a.

VK upozorava da bi takvo rješenje (rješenje iz prvobirnog prijedloga DF/Demokrate/URA) “vodilo zaobilaženju kvalifikovane većine koju zahtijeva Ustav, što je neprihvatljivo”.

Postojeće rješenje kada je riječ o vršiocu dužnosti VDT koji se imenuje dva puta po šest mjeseci bi trebalo da se napusti” su stavovi Venecijanske komisije, ali očigledno su bile važnije preporuke DF-a.

Pogrešno kadrovsko rješenje je uvijek moguće, ali je i relativno lako rješiv problem. Problem sa kojim se suočavamo je mnogo veći - predstavlja opasno normativno nazadovanje, što omogućava svakoj vlasti da bira pogodne tužioce, umjesto postizanja dogovora sa opozicijom oko kandidata koji zavrjeđuje širu podršku.

Sastav i način izbora Tužilačkog savjeta - rast političkog uticaja

Predloženim izmjenama Zakona se kroz sastav Tužilačkog savjeta (TS) obezbjeđuje većina članova ovog tijela koji se biraju prostom većinom u parlamentu (pet pravnika i predstavnik Ministarstva pravde), što je suprotno stavovima VK i principom depolitizacije pravosuđa.

VK u svom mišljenju navodi da „ako se ugledni pravnici biraju u parlamentu prostom većinom takva promjena bi svakako vodila jačanju zavisnosti TS od političke moći, u poređenju sa postojećim zakonskim modelom” navodeći dalje da bi „takva reforma vodila pojačanoj politizaciji TS”.

VK je predložila nekoliko konkretnih rješenja kako bi se izbjegla politizacija i puna politička kontrola TS od strane parlamentarne većine (kvalifikovana većina za izbor pravnika u TS, imenovanje pravnika od strane vanpolitičkih organizacija ili davanje mogućnosti i vlasti i opoziciji da imenuju odredjeni broj članova iz reda pravnika u TS).

Nijedno rješenje - predlog VK nije prihvaćeno već se ostalo pri ranijem stavu koji je predlagač iskazao u prvom predlaganju zakona.

Promjena strukture TS-a je predviđena na način da prevlast imaju članovi savjeta koji nijesu iz reda tužilaca, a „zlatni glas” umjesto VDT-a (koji je izabran većom većinom od one potrebne za izbor Vlade, a glas za njega su dali i funkcioneri sadašnje vlasti, SNP-a i Demokrata) imaće političko lice - ministar pravde, dok se za izbor uglednih pravnika ne predviđa većina iznad one koju ima Vlada. Jasno je da ovakav Zakon ne dovodi do reformi, kako se to želi predstaviti, već dovodi do toga da TS, sastavljen na predloženi način, bude pod direktnim političkim uticajem proste parlamentarne većine.

Prestanak mandata Tužilačkog savjeta

Zakon u članu 13 predviđa prestanak mandata aktuelnom TS, što je u direktnoj suprotnosti sa stavovima VK koji glase:

VK ne vidi potrebu za zamjenu aktuelnih članova TS”.

Parlament bi se morao uzdržavati od usvajanja mjera koje bi ugrozile kontinuitet članstva Sudskog savjeta (napomena-ovo se u njihovom mišljenju jednako odnosi i na TS). Prijevremeno uklanjanje svih članova Savjeta bi stvorilio presedan gdje bi svaka nova vlada ili novi parlament koji nije izabrao sastav i članove Savjeta mogao prekinuti njihove mandate i zamijeniti ih sa novim Savjetom. Takva promjena u mnogim slučajevima bi podigla sumnju da je namjera koja se krije takva da se izvrši uticaj na slučajeve kojima se Savjet bavi

I na kraju VK jasno zaključuje: „VK ne preporučuje automatsku zamjenu uglednih pravnika i tužilaca iz sastava TS i smatra da im treba biti dozvoljeno da završe svoj mandat”, dodajući da takva zamjena „nema opravdanje i narušava sigurnost funkcije”.

Dakle, dolazimo do toga da je suština izmjena predviđenih Zakonom zapravo politizacija TS na način što se smanjuje broj tužilaca u TS, dok se povećava broj članova koji nijesu iz reda tužilaca, a koji se pritom biraju sa većinom od 41 glasova poslanika, uz skraćenje mandata svim postojećim članovima TS. Na ovaj način parlamentarna većina omogućava sebi da, potpuno dezavuišući normu Ustava o 2/3, odnosno 3/5 većini potrebnoj za izbor, za v.d. VDT-a postavi koga ona želi. S obzirom na to da v.d. stanje, uz promjenu vršilaca dužnosti, može trajati u nedogled, to suštinski znači gaženje Ustava. Ovo posebno imajući u vidu što trenutna parlamentarna većina, kao ni ranije DPS, ne pokazuje želju ni da pokrene razgovor sa opozicijom.

Ovo predstavlja opasno normativno nazadovanje, uz jeftin izgovor da se to radi zbog personalnih promjena, jer je personalne promjene moguće ostvariti i bez činjenja Državnog tužilaštva zavisnim od vlasti. Dodatno, ono što inicijatori ne vide, jeste da će takvo Državno tužilaštvo biti podređeno ne samo ovoj, već i svakoj budućoj vlasti. Zavisno Državno tužilaštvo nije interes građana Crne Gore, bez obzira na to ko je na vlasti.

Crnoj Gori je prijeko potreban dijalog u parlamentu oko svih relevantnih društvenih tema a posebno oko ovih pitanja gdje postoji jasna Ustavna i evropska obaveza. Posebno je to važno u aktuelnom trenutku koji karakteriše stanje političke nestabilnosti, a koje može imati i elemente šire socijalne nestabilnosti.

Podsjećam da su poslanici 2013. kvalifikovanom većinom, kroz dijalog koji je vodio tadašnji predsjednik Skupštine Ranko Krivokapić, usvojili amandmane na Ustav, a nedugo nakon toga istom takvom većinom izabrali i nosioce funkcija u pravosuđu. Sve to pokazuje da se kroz dijalog mogu postići rezultati i kompromis, ali preduslov za to je da postoje politička volja i zrelost od strane vlasti, kojih trenutno, nažalost, izgleda da nema u Crnoj Gori.

Autor je advokat i potpredsjednik Socijaldemokratske partije Crne Gore

Preporučujemo za Vas