Svuda oko Donbasa se ovih dana situacija zabrinjavajuće pooštrava. Sve strane transportuju i raspoređuju vojnu opremu na liniju konfrontacije. Rusija koncentriše svoje trupe na granici ka Ukrajini. Ozbiljna eskalacija se više ne isključuje. Ukrajinski konflikt prijeti da postane bure baruta. Samo još fali ona čuvena jedna varnica da bi eksplodiralo. Sve uključene strane moraju hitno da se vrate na dogovoreno u Minsku.
Mi Njemci smo trenutno sa korona politikom, obezbjeđivanjem vakcina i predstojećim saveznim izborima za Bundestag veoma zauzeti sami sobom. Pri tome ne bismo smjeli da izgubimo iz vida naše susjede na Istoku Evrope. Ne smije da bude novog rata.
Mihail Gorbačov je doživio 90. rođendan. I vrlo rijetko se pojavljuje u javnosti. Prije nekoliko mjeseci je na jednom savjetovanju u Fondaciji Konrad Adenauer u Moskvi rekao: “Puno toga što smo izgradili prije 30 godina je danas prokockano. Treba nam puno snage, političke volje i razuma da ovo povjerenje ponovo izgradimo da bi smo se vratili kooperaciji. To je teško, ali ubijeđen sam da je moguće. Onda je bilo još teže ali tada smo svi zajedno našli snage da kurs svjetske politike temeljno promijenimo. Neka to bude primjer današnjim vodećim političarima.”
Ova snaga je potrebna svim uključenim stranama sada, pri deeskalaciji situacije oko Ukrajine. Ali Njemačka i EU moraju takođe da porazmisle o tome kako ćemo ubuduće pragmatično, i vođeni našim interesima, definisati naše odnose sa Rusijom, našim najvećim susjedom na Istoku. I da ponovo nađemo put ka pojačanoj kooperaciji, a da pritom ne dovodimo u pitanje našu podršku za zemlje Istočnog partnerstva.
Ekonomske sankcije Zapada su jasno stavile do znanja ruskom vođstvu naše pozicije u odnosu na povrede međunarodnog prava. Ali kao političko sredstvo su one ipak problematične. Saksonija profitira, kao i cijela Njemačka, od slobodne trgovine. Danas Rusija više nije među prvih deset trgovačkih partnera Saksonije. Time su sankcije trajno i održivo oštetile saksonsku privredu.
Promjene ruske politike prema zapadnim zamislima nema na vidiku
Isto ovo važi i za Njemačku u cjelosti. Sa jedne strane moramo da koristimo jasan jezik, a sa druge da opet normalizujemo naše političke i ekonomske veze sa Rusijom, jer je to u našem zajedničkom interesu.
Ruska Federacija, uprkos sankcijama koje su protiv nje uvedene, danas ima minimalnu državnu zaduženost, prepune devizne i zlatne rezerve, a zahvalujući sve jačom privrednom prepletenošću sa Kinom stoji čvrsto na stabilnim nogama. Stoga treba da se oprostimo od iluzije da će u Rusiji doći do političke promjene po zapadnim predstavama i željama.
Treba nam modus razumijevanja sa najvećim evropskim susjedom Evropske unije. Potreban nam je u kriznim vremenima, ali i preko toga. Sadašnja panorama međunarodnih konflikata otvara prostor koji neophodnost zajedničkog djelovanja, utemeljen na transnacionalnoj bezbjednosno-političkoj racionalnosti, čini neizbježnim: Rusija i EU moraju ponovo da zajedno djeluju, posebno u pojedinim segmentima globalnih kriza.
Kooperacija sa Rusijom pri tome nije samo pragmatična zdravorazumska odluka rođena iz moranja ili diktirana problematičnošću konfliktne situacije. Ona je doprinos miru u Evropi.
Zajednička evropska kuća od Atlantika do Vladivostoka
Prije 30 godina su Mihail Gorbačov i Helmut Kol bili ti, koji su dijelili ideju jedne zajedničke evropske kuće od Atlantika do Vladivostoka. Glede sadašnjeg zveckanja sabljama svuda oko Donbasa teško je zamislivo da se takva vizija može opet oživjeti. Ali u njenom fundamentu leži ubjeđenje da je Rusija dio Evrope i da je stoga nerazdvojivo povezana sa evropskom kulturom i civilizacijom.
Odreći se ove vizije, znači Rusiju još dublje gurnuti u ruke Kine. Ako dođe do takvog bliskog povezivanja obje ove velesile, to će značiti da je Rusija, po površini najveća država na svijetu, u savezu sa Kinom, državom sa najviše stanovnika na svijetu i jednom od najjačih svjetskih ekonomija. Time bi nastao blok moći, koji bi sezao od Južnokineskog mora do Baltika.
Ideja zajedničke evropske strukture ne smije biti napuštena. Rusija mora da nađe put povratka u spoljnu politiku koja ne razmišlja i djeluje u idejama sfera uticaja. SAD moraju da odustanu od od politike otežavanja približavanja država EU Rusiji, kako to upravo sada radi u slučaju gasovoda Nord Stream 2.
Završetak radova na ovom gasovodu i njegov puštanje u pogon je u neupitnom njemačkom interesu. Države istočne Evrope i Rusija moraju da započnu sa procesom međusobnoga pomirenja i da raščiste crne periode njihove zajedničke istorije. Bio bi enormni mirotvorački uspjeh ako nam uspije da dugotrajno izgradimo zajedničku evropsku kuću.
Saksonija sebe vidi kao most između Njemačke i Istoka. Ova vjekovna tradicija seže do u vremena Petra I Velikog Ruskog i Avgusta Snažnog od Saksonije. Petar je bio rado viđen gost u Saksoniji. Mihail Lomonosov, slavni ruski univerzalni genije, proveo je skoro godinu dana proveo kod nas u Saksoniji, u Frajburgu. Proslavljeni pisac F. Dostojevski je u saksonskom Drezdenu proveo najviše vremena van svoje ruske otadžbine. A i danas su naše veze bliske i raznovrsne.
Novi most može da bude i dalji rad na Fondaciji njemačko-ruske omladinske razmene u Hamburgu. Koju treba da pretvorimo Omladinsku organizaciju, onako kako su to uradili svojevremeno Šarl de Gol i Konrad Adenauer 1963. a i Helmut Kol i Tadeuš Mazovjecki 1991. sa Francuskom i Poljskom. Ovdje su obje strane ravnopravno uključene i izvršavaju iste obaveze. (...)
Živimo u vremenu, koje za 21. vijek može da bude ista prekretnica kao što je 1945. bila za 20. vijek. To se odnosi na saveze i alijanse, to se odnosi na pitanje globalizacije kao i ekonomske i finansijske politike, internacionalne solidarnosti, ali i na razmišljanja o tome šta se u međudržavnim odnosima pokazalo kao trajno a šta nije.
Izbjeći ćutanje
U okvirima EU danas su konflikti poput ovog koji doživljavamo oko Donbasa nezamislivi. Niko ne može sebi da predstavi nastupe cijelih armija, a tek ne rat između država EU. Trenutna kriza između EU i Rusije ne smije da vodi tome da padnemo u ćutnju. Treba nam kompas a tamo gdje je neophodno i jasne riječi. Ali politici su potrebne vizije. Ni u kom slučaju nam ne trebaju nova Gvozdena zavjesa i rat.
Stoga putujem za Moskvu: ne samo iz razloga umjetnosti, kulture, ekonomije i vakcina.
Upravo u sadašnjoj kriznoj situaciji je posebno bitno da ostanemo u razgovoru, da tražimo dijalog i da pričamo jedni sa drugima. Samo tako se mogu razjasniti sopstvene pozicije, zauzeti stav i unijeti se u situaciju sagovornika i bolje procijeniti njegovi argumenti.
Gorbačov je puno uradio za nas Njemce. Sa 90 godina nas poziva da oper nađemo zajedničku snagu i da izgradimo međusobno povjerenje. Gorbačovu smo mi Njemci to dužni. I Helmutu Kolu. Ja takođe.
Autor je predsjednik vlade njemačke savezne države Saksonija i predsjednik CDU Saksonije
(Die Welt)
Prevod: Mirko Vuletić
Bonus video:
