Vještačka inteligencija je nova tehnološka granica od koje potencijalno zavisi budućnost svjetskog poretka. Revolucija vještačke inteligencije (VI) u stanju je da izvuče iz siromaštva “milijarde živućih na dnu” i transformiše institucije koje loše rade, a može i zabetonirati nepravdu i povećati stepen nejednakosti. Rezultat će zavisiti od toga kako ćemo upravljati predstojećim promjenama.
Nažalost, kada je riječ o upravljanju tehnološkim institucijama, iskustvo čovječanstva je u cjelosti negativno. Uzmimo, na primjer, Internet. On je imao ogroman uticaj na društvo u čitavom svijetu, promijenio je naše načine komunikacije, natjerao da se mijenjaju davno postavljeni modeli vođenja biznisa i doveo do pojave potpuno novih vidova djelatnosti.
Ipak, Internet nije izazvao tu sveopštu transformaciju koju su mnogi očekivali. I, naravno, nije riješio krupne probleme kao što su likvidacija siromaštva ili realizacija čovjekovog leta na Mars. Kako je jednom primijetio jedan od osnivača kompanije PayPal Piter Til: “Htjeli smo leteće automobile, a umjesto njih smo dobili 140 karaktera”.
Osim toga, Internet je u jednoj mjeri iskomplikovao naše probleme. Da, on je otkrio nove mogućnosti za obične ljude, ali je još više mogućnosti dao najbogatijima i namoćnijima. Kako je pokazalo nedavno istraživanje naučnika iz Londonske škole ekonomije, Internet je dorinio rastu nejednakosti: najviše koristi na onlajnu imaju obrazovani ljudi s visokim prihodima, a u internacionalnim korporacijama dobijaju mogućnost širokog rasta - uz izbjegavanje kontrole.
Ipak, revolucija VI još može donijeti promjene koje su nam potrebne. Već sad vještačka inteligencija (riječ je o kognitivnim funkcijama mašina, da one mogu da “uče” samostalno) mijenja naše živote.
Pojavila su se bespilotna vozila (mada još nisu leteća), virtuelni lični pomoćnici i čak autonomno oružje.
Ali sve je to tek površna demonstracija potencijala VI koji će, vjerovatno, dovesti do takvih društvenih, ekonomskih i političkih transformacija koje mi sada još nismo u stanju da potpuno shvatimo.
Vještačka inteligencija neće biti nikakva nova grana, već će pronići u sve postojeće grane ekonomije i promijeniti ih zauvijek. Vještačka inteligencija neće izmijeniti ljudski život, već će promijeniti granice i značenje ljudskog postojanja.
Kako i kada će se ta transformacija desiti (i kako upravljati njenim dubinskim posljedicama) - pitanja su od kojih naučnici i političari nemaju miran san. Očekivanja od nadolazeće ere vještačke inteligencije variraju od vizije raja, u kome će problemi čovječanstva biti riješeni, do strahova od nastupanja antiutopije u kojoj će naša djela da se pretvore u egzistencijalnu prijetnju za čovječanstvo.
Kao što je poznato, vrlo je teško predskazivati naučna otkrića. Poznati nuklearni fizičar lord Rezerford je 11. septembra 1933. pred velikim auditorijem izjavio: “Svako ko traži izvor energije u transformaciji atoma, bulazni”. Sljedećeg jutra Leo Silard je plasirao ideju o nuklearnoj reakciji pod dejstvom neutrona, a ubrzo posle toga je patentirao nuklearni reaktor.
S jedne strane, smatraju neki, problem je u tome što se nova tehnološka otkrića ne mogu upoređivati sa onima koja smo imali u prošlosti. Mnogi naučnici, stručnjaci i ljudi iz prakse saglasili bi se sa mišljenjem izvršnog predsjednika kompanije Alphabet Erika Šmita da tehnološka otkrića imaju svoja osobena svojstva koja ljudi “ne razumiju” i “ne treba njima da se bave“.
S druge strane, ponekad se pravi suprotna greška: prejako se akcentuju istorijske podudarnosti. Jedan od onih koji istražuju temu tehnologije, pisac Jevgenij Morozov, govori o određenom efektu kolosijeka - kada savremena retorika formira naše mišljenje o budućnosti tehnologije, samim tim utičući na razvoj tehnologije. Buduće tehnologije, sa svoje strane, mogu uticati na našu retoriku, praveći tako svojevrsni zatvoreni krug.
Za osmišljavanje tehnoloških otkrića, takvih kao VI, moramo naći balans. Treba da stanemo na interdisciplinarnu tačku gledišta korišteći usaglašene termine i zajedničke konceptualne okvire. Osim toga, potrebne su nam političke odluke koje će odrediti uzajamnu vezu između tehnologije, upravljanja i etike. Nove inicijative, na primjer “Partnerstvo za VI”, a takođe i fond “Etika i upravljanje VI” predstavljaju korake u dobrom smjeru, ali im ipak nedostaje neophodno učešće države.
U tom poslu neophodno je odgovoriti na nekoliko fundamentalnih pitanja: Šta zapravo čovjeka čini čovjekom? Da li je to potraga za ultraefikasnošću, kako smatraju u Silikonskoj dolini? Ili su to iracionalonst, nesavršenstvo i sumnja - svojstva koja su nedostupna bilo kom nebiološkom stvoru?
Samo odgovorivši na slična pitanja možemo odrediti kakve vrijednosti moramo štiti i čuvati u predstojećoj eri vještačke inteligencije, baveći se preosmišljavanjem baznih koncepata i uslova naših socijalnih kontakata, uključujući i međunarodne ustanove koje su učinile mogućim širenje nejednakosti i nestabilnosti. U kontekstu duboke transformacije, izazvane razvojem vještačke inteligencije, dobili smo mogućnost da izmijenimo status quo, doprinoseći rastu bezbjednosti i pravde.
Jedan od ključeva za stvaranje budućnosti s više jednakosti su podaci. Napredak u razvoju vještačke inteligencije zavisi od dostupnosti analize ogromnog obima podataka o ljudskoj djelatnosti (onjaln i oflajn) s ciljem da se osvijetle modeli ponašanja koji se zatim mogu iskoristiti za formiranje ponašanja i svijesti mašina. A da bi svi ljudi u eri vještačke inteligencije dobili dovoljno prava, neophodno je da svaki čovjek - a ne velike kompanije - vlada podacima koje sam stvara.
Zahvaljujući takvom ispravnom pristupu mi bismo mogli garantovati da će VI postati mehanizam za širenje ljudskih prava u dosad nezamislivim razmjerama. Puno istorijskih svjedočanstava tjera nas da sumnjamo u vjerovatnoću takvog scenarija, ali, moguće je da je ovdje važna upravo - sumnja. Kao što je govori o pokojni sociolog Zigmunt Bauman “napor da se ospore navodno nesporni principi našeg života, vjerovatno je najhitnija neophodna usluga koju smo obavezni da učinimo drugim ljudima i samima sebi”.
Autor je stručnjak za javnu politiku na Univerzitetu Oksford i član Atlantic Council Millenium
Copyright: Project Syndicate, 2017.
Bonus video:
