STAV

Turisti prolaze, mladi odlaze

Upravljanje državom i njenim razvojem podrazumijeva ne samo biti posvećen “blagostanju” sadašnjih generacija, nego i brizi o budućim generacijama

2189 pregleda 1 komentar(a)
Foto: Vijesti/Luka Zeković
Foto: Vijesti/Luka Zeković

U dugoj i teškoj 2020. korona godini ni dodolskim pjesmama nije bilo moguće dovesti turiste u Crnu Goru, pa je nerealizovani prihod od turizma uticao na pad ekonomije od preko 15 odsto. Zato ne čudi činjenica da ovog ljeta skoro iz sata u sat slušamo izvještaje o broju turista u svim turističkim centrima, s mora do Durmitora. Raduje nas masovna posjeta gostiju, koja premašuje i Vladin planirani procenat, od čega zavisi realizacija budžeta za 2021. godinu. Pandemija korona virusa je od prošle vlasti iznudila priznanje da je bilo promašaja u privrednom razvoju države, te “da je bilo greška oslanjati se samo na turizam...“ Čak su epidemiološke mjere nadležnih tijela i vlada (prethodne i aktuelne) maksimalno prilagođavane potrebama ugostitelja i drugih privrednika, pod motom „i zdravlje i ekonomija“. Često na štetu zdravlja! I turistički vaučeri za zdravstvene i prosvjetne radnike dodijeljeni su u korist turizma, jer se tih 200 eura uplaćuje isključivo ugostiteljima, nakon sklopljenog aranžmana sa korisnicima vaučera. Veliki broj potencijalnih korisnika neće iskoristiti tu tzv. državnu pomoć.

Svakodnevno nam je poznat broj turista u Crnoj Gori, a niko nema ni približnu evidenciju o broju naših građana, pojedinaca i porodica, koji su u proteklih par decenija potražili trajno ili privremeno utočište u državama Evrope i drugih kontinenata. Izuzetak je evidencija Sindikata doktora medicine o broju medicinskih radnika, koji su u posljednjih pet godina napustili Crnu Goru. Fale i druge, veoma važne evidencije, kao što su: broj radnika koji rade na crno, broj radno sposobnih nezaposlenih građana koji nijesu na ZZZCG, broj radno nesposobnih osoba koje nemaju nikakvo primanje, broj podstanara, broj pacijenata koji boluju od pojedinih bolesti, uključujući i karcinom... i još mnogo toga.

Tekuću 2021. godinu u Vladi nazivaju “godinom socijalne pravde”, jer je povećana minimalna zarada, uveden dječji dodatak za djecu do šest godina i povećan iznos staračke naknade. Sve je to za pohvalu i mnogo znači korisnicima tih primanja, ali treba imati u vidu da je indeks socijalne pravde baziran na šest dimenzija: sprečavanje siromaštva, pravilno obrazovanje, dostupnost tržišta rada, socijalnu koheziju i nediskriminaciju, zrdavlje i međugeneracijsku pravdu.

Unija slobodnih sindikata i agencija Defakto, uz podršku Međunarodne organizacije rada, anketiranjem su došli do zabrinjavajućih podataka o položaju radnika u Crnoj Gori, gdje 51,2 odsto imaju ugovor na određeno, 40,9 odsto ne dobija naknadu za prekovremeni rad, a svega 10 odsto radnika u privatnom sektoru je sindikalno organizovano. Posebno je poražavajuće i tužno da o odlasku iz Crne Gore razmišlja 33,8 odsto radnika, od kojih su 67,3 mlađi od 30 godina. Od početka pandemije broj nezaposlenih na evidenciji ZZZCG se povećao sa 35.540 (31. mart 2020.) na 55.703 (30. jun 2021.). Prema izvještaju tadašnjeg ministra finansija, krajem decembra 2019. godine, svaki drugi zaposleni primao je platu do 400 eura, a njih 60.000 do 250 eura.

Standard, nesigurnost, odlazak iz Crne Gore i još mnogo faktora, uključujući i epidemiju korona virusa, uzroci su pada nataliteta, koji je odavno na zabrinjavajućem nivou. Podaci Monstata, na kraju aprila 2021. godine, pokazuju da je prirodni priraštaj stanovništva bio negativan u 21 od 24 opštine, pa je na nivou države iznosio - 1218. U Podgorici, u kojoj živi trećina stanovnika, pozitivni priraštaj je samo 2, dok je na čelu 21 opštine Nikšić sa - 232 (obj. više medija). Prema projekciji UN iz 2017. godine, broj stanovnika Crne Gore će 2100. godine iznositi 437.000, od koji će polovinu činiti stariji od 60 godina. Prosječna starost će se, sa sadašnjih 38 povećati na 48 godina.

Prema procjeni Udruženja podstanara, oko 100.000 građana zakupljuje stanove na crno, gdje država, zbog neoporezivanja, gubi oko 30 miliona eura godišnje (investitor.me). Koliko li tek državni budžet gubi zbog neprijavljenih turista, koji borave u privatnom smještaju?!

Upravljanje državom i njenim razvojem podrazumijeva ne samo biti posvećen “blagostanju” sadašnjih generacija, nego i brizi o budućim generacijama, što je svrha međugeneracijske pravde.

Bonus video:

(Mišljenja i stavovi objavljeni u rubrici "Kolumne" nisu nužno i stavovi redakcije "Vijesti")