Ima taj mojkovački zagrljaj nešto i od Rodena, makar to suspregnuto kompoziciono rješenje. I čistotu forme. Možda nema rodenovsku spiritualnost, a nedostaje i tajanstvenost velikih skulpturalnih zamaha.
Nema tajanstvenosti tamo gdje je emocija toliko jaka. To je izazov i za najveće vajare - iskrenost i prepuštenost u ovom zagrljaju je - antologijska. Blaženstvo na licu mladog čovjeka, kosmička prepuštenost... To je više od zagrljaja.
Ali cijela Crna Gora je u zagrljaju novih predizbornih aktivnosti... Sve slično i sve poznato, ali bude i novih momenata, prevazilaženja ranijih standarda, a što nije baš lako. Odigrava se lagano davljenje Javnog servisa. Savjet na udaru, tačnije, oni „problematični“, nekontrolisani članovi. Ta predvidljiva medijsko-partijsko mašinerija je pokrenuta. Uzalud upozoravanja, apeli, uzalud i što svi jasno i bjelodano vide što se dešava i o čemu se radi. Uzalud. Otužno je gledati izvođače radova kako daju izjave - kakve izjave, to su vodoskoci zakonoljublja - pristajući na ulogu onih koji se sprdaju zakonu. Svi glume neku posvećenost zakonima, dok se svuda oko nas raspojasano širi duh bezakonja. Nevjerovatni entuzijazam beskrupuloznih... Taj zagrljaj može biti samo snažniji, neće popuštati.
Zato tako cinično djeluje Đukanovićevo prizivanje normalnosti, u nekoj od izjava koje ovih dana sustižu jedna drugu. Ljudi će biti, kaže on, ne prvi put, srećni kada budu rezonovali da su pred nama „neki izbori“... Ali, još nemamo pravo na takve, obične, izbore, poručuje lider DPS. A zašto? Ko uskraćuje pravo na takve, neinteresantne izbore? Jer i ovo su istorijski, odlučujući i slično... A zašto nema tih priželjkivanih, „normalnih“ izbora? Možda zato što nemamo „normalnu“ vlast? A dokle će ljudi da vjeruju da im je Istorija pred vratima i da je Milo sa Istoriojom na ti? Dok god bude trebalo, obično je tako.
Predizbornu atmosferu obilježavaju i te smiješne „greške“. Učlanite se svi u DPS, pa nema problema. To je javno ponuđeni model za rješavanje problema partijskog zapošljavanja. Nikada do sada neko ovako jasno nije kazao što je po srijedi, kao gospođa poslanica vladajuće partije sa Cetinja, ovako neuvijeno, gotovo naivno... I samo se čuo smijeh. Do danas. Ništa drugo, osim smijeh. Bojim se da se ne smijemo iskrenoj gospođi, već sebi samima...
A to što se dešavaju ovakva „iskliznuća“ svjedoči da je materijal sve zamoreniji, da je klupa sve tanja, da je trener sve oskudniji u idejama. Da je zagrljaj sve snažniji. A možda zaista ima uticaja i promjena klime na relaciji Dubai - Crna Gora. Mada, njemu u principu sve promjene klime - odgovaraju. Brzo se prilagodi.
Ipak, izgleda da - i pored prizivanja normalnosti - predizborna imaginacija lidera DPS vrhuni u proizvodnji izdajnika. I to nešto govori. Neko bi kazao - OK, nakon tideset godina na vlasti bilo bi za očekivati da predizborna retorika izgleda unekoliko drugačije. Neka se pozove na dobra djela. Na ono što svi znaju i vide. Ako može. A ako ne, uvijek ostaju - izdajnici. To je valuta koja nikada ne gubi na cijeni. Pa viđite na čemu ste... A izdajnik je ko god pokušava da se izvuče iz - zagrljaja.
No, pušti sve to - što će biti sa Mugabeom? To se danas pita svaki pošteni Crnogorac, a drugačijih i nema. Što poslije Mugabea? Sigurno su se i tamo kleli da je bilo časno živjeti sa Mugabeom. Koliko shvatam, njegovi su ga izolovali. I to je jedan od mogućih modusa kako završavaju te preduge vladavine. Pomućenost od moći. Prastari lider, nekadašnji heroj oslobođenja odavno se pogubio... Izgubio veze sa realnošću.
Njima je lako - Zimbabve sad možda i čekaju „normalni“ izbori... A mi smo još u - zagrljaju. Sve jačem.
Bonus video:
