TELEVIZIJSKE I DRUGE IGRE

Izgore nam država

Mogli bi Milo Đukanović i Zdravko Krivokapić da dođu zajedno pred Cetinjski manastir, da ih tamo dočekaju svi episkopi sa sve medom i priganicama, a onda svi pred svoje pristalice, i to u prve redove...

45927 pregleda 595 reakcija 0 komentar(a)
Foto: Boris Pejović
Foto: Boris Pejović

Preobraženje je, ne bih da karamračim, ali sve su prilike da će nam država otići u lagum prije no što zavarniči zbog ustoličenja na Cetinju. Gori od kanjona Tare do Mrkojevića, pod vatrom su sve četiri nahije i ostale eparhije, a na sedam brda neće preživjeti ni po sedam hektara šume, a kamoli ljekovitog ili endemskog bilja.

Da se uzdamo u službe zaštite nije realno, bivša vlast ih je tako organizovala da je lakše pokrenut intervenciju NATO-trupa nego njihovu. Izmučene vatrogasne jedinice jedva uspijevaju da na vrijeme stignu do naselja, a nije realno ni očekivati da svu državu spašava šeststo vatrogasaca.

Šeststo i kusur hiljada vlasnika te države sjedi doma, kad se na ekranu pojavi plamen konstatuje da to nije u blizini i nastavi da bistri politiku na društvenim mrežama ili u komšiluku. Oni koji vjeruju crkvi žive za ustoličenje novog mitropolita, a partijska pastva starog režima za povratak na vlast u punoj snazi, ne vjerujući da je život bez Mila Đukanovića uopšte moguć.

Ne vjeruje u to, sve su prilike, ni jadni medijski servis.

* * *

Dobar dan, poštovani gledaoci, ovo je prvi Dnevnik nakon hirotonisanja nove uprave, prelazimo na vijesti dana.

Prva informacija, o širenju epidemije požari-21, sigurno vas ne zanima, zato odmah idemo dalje. Ugledni analitičar Dušan Janjić danas je naš gost 1389. put, ali prije toga vijest iz naše kuće.

Žarko Mirković podnio je ostavku na članstvo u Savjetu RTCG-a. U kratkom pismu saopštio je samo da odlazi “iz ličnih razloga”, ne navodeći nijedan.

Naravno da ih nije navodio, nije bilo potrebe. Da će njegova ostavka brzo uslijediti bilo je očigledno tri dana ranije, tokom intervjua sa kandidatima za generalnog direktora.

Nakon Mirkovićevih pitanja koja mogu da opišem kao ozbiljna, sadržajna i ubojita, a naročito poslije neopisivih odgovora Borisa Raonića, jasno je bilo da njih dvojica ne samo što ne mogu biti dio istog servisa, nego ni istog svijeta.

* * *

Koji su razlozi motivisali preostalih osam članova da ostanu u Savjetu, još nije saopšteno. Jedan od njih mogao je da se nasluti iz podužeg referata Dušana Janjića - nema Crnoj Gori opstanka bez Mila Đukanovića.

- Vladajuća koalicija nema kapacitete, prvo u personalnom sastavu vođstva, drugo - razlike su ogromne između politike Ure, Demokrata i Demokratskog fronta - trudio se da odglumi objektivnost omiljeni Đukanovićev analitičar.

Kakvo bi vođstvo njima dvojici bilo po volji, jasno je bez velikog truda. Na njihovu žalost, to partijsko jednoumlje poraženo je na izborima. Ali, na žalost Crne Gore, i dalje upravlja najvažnijim institucijama, uključujući i jadni medijski servis. Istina samo po visini, jer slutim da će taj posao po dubini preuzeti DF.

- Opozicija je prilično jaka, ali tolerantna da se novoj većini pruži šansa - nije čak ni ordinarna laž natjerala domaćina da prekine gosta bar nekim potpitanjem.

Takva je šansa pružena novoj većini da nije moguća promjena niti jednog zakona po kojem je stara većina - nesmjenjiva. Ne može nova vlast ništa čak ni formalno smijenjenom starom šefu policije.

Pozivanje policajaca kojima je do juče šefovao da otkažu lojalnost novoj upravi zove se ugrožavanje bezbjednosti države, ali on je još na slobodi.

A kad još stariji Predsjednik na pasje obojke izbruči novinarku Milku Tadić-Mijović zato “što je radila protiv države”, pa se neki siledžija osjeti p(r)ozvanim da je zbog toga kazni na ulici - onda se to ne zove “tolerantnost opozicije” nego podsticanje na krivično djelo...

* * *

Ne čudim se odavno ni analitičarima ni novinarima TVCG-a, savršeno razumijem koji ih lični razlozi motivišu da trideset prošlih godina predstavljaju idiličnim. Čudi me samo to što još ima onih koji im vjeruju.

- Pregovori mogu biti vraćeni dvije godine unazad - zaprijetio je praznom puškom analitičar iz susjedne države, koja je inače vraćena unazad tri pune decenije.

Pregovora s Crnom Gorom nema evo četiri-pet godina, otkako su ozbiljne diplomate konačno shvatile da imaju posla s prevarantima i endemskom korupcijom koja se mjeri milijardama.

Tako će biti sve dok nova vlast ne spriječi ribe krupnije od Svetozara Marovića da se u zemljama Evropske unije udome kao što je njemu pošlo za rukom u Srbiji...

* * *

Kako je završeno to prizivanje duhova stare vlasti - ne znam, promijenila sam kanal i izbjegavala TVCG sve do prekjuče.

Htjela sam da provjerim gori li mi zavičaj, ali nijesam uspjela jer je već na početku prvog Dnevnika počeo da mi se priviđa inauguracioni lagum u prijestonici.

Kad udarna vijest nacionalne televizije postanu pozivnice koje je srpski patrijarh poslao crnogorskim zvaničnicima i liderima vladajućih ali ne i opozicionih partija - onda to miriše na provociranje protivnika ustoličenja mitropolita u Cetinju.

A kad se nakon toga pročita i detaljan opis mjesta i vremena kretanja patrijarha kroz glavni grad, onda to baš zaudara kao otvoreni poziv na sukobe i u Podgorici...

P.S. Dok sam smišljala kraj teksta, dobih poruku redovne čitateljke iz prijestonice. Kaže da će, ako Katunska nahija nastavi da gori ovim tempom, rizik od sukoba biti manji zbog manjeg broja učesnika i protivnika slavlja na Cetinju. Moguće, ali i uzdanje u vatru veoma je rizično, zato kandidujem manje opasno rješenje: da predsjednik Milo Đukanović i premijer Zdravko Krivokapić dođu zajedno pred Cetinjski manastir, da ih tamo dočekaju svi episkopi sa sve medom i priganicama, a onda svi pred svoje pristalice, i to u prve redove...

Preporučujemo za Vas