STAV

I gladni su siti - politike

Politika uvijek kreira odnose među ljudima i upravlja našim sudbinama. Sve naše godine pojeli su političari!

2458 pregleda 26 reakcija 2 komentar(a)
Foto: Shutterstock
Foto: Shutterstock

„Ja se zalažem za činjenje dobra siromasima, ali se razlikujem u tumačenju tog značenja. Mislim da je najbolji način da se učini dobro siromasima ne u tome da im se siromaštvo olakša, nego da oni izađu iz njega“, Benjamin Frenklin

U skladu sa svojim opredjeljenjem da „standard građana vidi kao jedan od ključnih prioriteta“, Vlada Crne Gore je donijela odluku da najsiromašnijima podijeli po 3 (tri) litra ulja. Iako to siromašne podsjeća na njihov status, većina njih je prinuđena da, na trenutak, zaboravi na ponos. Gete je rekao: „Ah, najjače iskušenje je bijeda. I najmudrije ribe glad tjera na udicu“. Ovu „privilegiju“ će iskoristiti 8.164 korisnika materijalnog obezbjeđenja porodice i 16.343 penzionera sa najnižom penzijom. Kao penzionerka, koja je starosnu penziju dočekala na ZZZCG, prisjetila sam se dugih i teških izbjegličkih godina, u kojima mi je majka bila izdržavalac, a UNHCR putem Crvenog krsta obezbjeđivao dio namirnica, nepune dvije godine. Onda sam od Republike Crne Gore dvomjesečno dobijala po 1 (jedan) litar ulja i 1 (jedan) kilogram šećera, dok i to nije presušilo. Danas, nakon 29 godina, opet ću da dobijem državnu pomoć u ulju, pod uslovom da mi zdravstveno stanje dozvoli, da pođem do Crvenog krsta, preko koga će, kako kažu, biti obavljena distribucija.

Podsjećanje na te godine je tužno, koliko su tužna, stresna i deprimirajuća mnoga obilježja današnjice, uključujući epidemiju korona virusa i njene pogubne posljedice. Davne '92. godine komšije su mojoj majci prigovorile “da joj je šćer Alijina, jer nije na vakat pobjegla iz Sarajeva“. Onda su mnogi u Nikšiću bili na mene ljuti zbog moje antiratne orijentacije, a šansu da se zaposlim prokockala sam zato što sam javno osudila podmetanje eksploziva pod nikšićku džamiju 1993. godine. Oni što su mi uskratili zaposlenje u Nikšiću (među kojima je bilo i (pov)ratnika sa Dubrovnika), selili su se iz fotelje u fotelju sve do starosne penzije. Nažalost, politika uvijek kreira odnose među ljudima i upravlja našim sudbinama. Sve naše godine pojeli su političari! Danas se ljudi vole ili svađaju preko medija i društvenih mreža, ali su još aktuelni i verbalni dueli “brk u brk”. Nijesu izostali ni fizički obračuni.

Vlada je kupila udžbenike za sve osnovce u Crnoj Gori, što je za pohvalu. Privremeno su zaustavili poskupljenje veće vekne hljeba, ali ona od 300-400 grama poskupljuje 10 centi. Nema povećanja primanja iz dječje i socijalne zaštite, a korisnici tih naknada najbolje znaju kako se živi sa toliko novca. O povećanju penzija nikada nije smjelo da se priča, jer je penzionera, kako odvajkada govore, mnogo. Svako razumije da, u kokuznom vremenu, dodatni izvori novca ne postoje, ne bar za potrebe siromašnog sloja građana. Državna administracija, kao i prethodna, ne želi da poremeti komfor političara. Povećava se broj zaposlenih u državnoj i lokalnim administracijama, bez obzira što se godinama priča o racionalizaciji javne uprave. Primjera radi, zašto se ne bi mogla napraviti ušteda na “bijelom hljebu” stotina bivših funkcionera, koji, zasigurno, nijesu u stanju socijalne potrebe? Šta je sa basnoslovnim sumama za otpremnine funkcionera koji, nakon smjene ili ostavke, takođe, nijesu nezaposleni? Milionski iznosi iz budžeta države i opština izdvajaju se za rad političkih partija?! Ne želim pričati o nenaplaćenim porezima, akcizama, PDV-u, doprinosima... itd. jer bih se političarima umiješala u posao.

“Lako je biti bogat i ne praviti se važan, teško je biti siromašan i ne gunđati!” (Konfučije)

Preporučujemo za Vas