STAV

Posljednji Srbin izvan Fronta

Direktne posljedice mjerenja ko je dobar i dovoljno Crnogorac/Srbin su stvaranje dva suprotstavljena nacionalna tabora u našem društvu

7083 pregleda 41 reakcija 26 komentar(a)
Foto: Savo Prelević
Foto: Savo Prelević

I najmanje sa smislom je veće od najvećeg bez smilsla. Ova poruka Karla Gustava Junga, tako dobro oslikava horoskop države Crne Gore, u vremenima kada ratni bubnjevi udaraju na sve četiri strane mile nam domovine. Kantari i čaktari su postavljeni među narodom u svim nacionalnim zajednicama. Na kantaru se mjeri naše srpstvo i crnogorstvo i ko više tegne dobija veći čaktar. Na dešnjaku medenica zveči... Primjer: prve direktore škola ste prepoznavali jer su često upotrebljavali kovanicu “nikad više 1918” a ove druge oslobođene od politike, prepoznajete po kovanici “ako Bog da ...” Tako je jedna smijenjena direktorka ubijeđena da je “ poginula jer je Crnogorka “ a opet jedna novopostavljena direktorka se od kritika brani govoreći da ide u crkvu. Besmisao života u Crnoj Gori se nastavlja.

Nego, vratimo se kantarima. Direktne posljedice mjerenja ko je dobar i dovoljno Crnogorac/Srbin su stvaranje dva suprotstavljena nacionalna tabora u našem društvu. Ovih dana se ubrzano kroz priču o ustoličenju mitropolita i priču o budućem popisu vrši mobilizacija i regrutovanje pripadnika u oba tabora. Plašim se da ću na kraju ja biti možda jedini Srbin iz Crne Gore koji će ostati izvan DF-og tabora. A to mi ne valja ništa. Nekada jedino nesposobni nijesu regrutovani za vojsku. Kako tada tako danas, kako kažu nacionalne perjanice. Jedna dama u godinama mi je uostalom to i javno poručila, na čemu joj javno zahvaljujem. Damo, čast mi je što nijesmo isti!

O drugom taboru neću pisati ništa. Draže mi je da se držim uputa Sv. Save, koji kaže svojim nasljednicima da vole svoj narod, na takav način da se staraju da njega (narod) poprave. Ja mislim da je ovo jedini ispravni nacionalizam i u tom smislu jesam Srbin i ponosan sam na moju želju da moj narod bude bolji. Vjerujem da će moj narod u Crnoj Gori biti bolji ako se trudi da poštuje smisao i principe koji su ga krasili vjekovima i tako ga ucrtali na mapi kulturne Evrope. Jer, nauka je ta koja traži dokaze, a vjera ih posjeduje. Vjerujući ljudi koji vjeruju u Gospoda Boga su u zajednici sa Isusom Hristom prije svega i iznad svega svjedoče njegovu istinu i put. Ne možete biti jedino vjernik ako ste u Mitropoliji crnogorsko-primorskoj ili bilo kojoj drugoj priznatoj ili nepriznatoj eparhiji. Vjerujući ljudi jedino ispovijedaju istinu (dokaze) Gospoda Boga Isusa Hrista. Dakle, ja nijesam dobar vjernik samo zbog toga što služim mom Bogu u crkvama sa sveštenstvom Mitropolije, a da se pri tom slabo držim Isusovog učenja. Ja sam onda licemjer. Patrijarha Pavla pozivam za svjedoka ovih mojih riječi. Braćo, budimo ljudi!

Na onom zlosrećnom kantaru gdje je neko mjerio moje srpstvo nije mogao izmjeriti moju ljubav prema drugim ljudima i otadžbini. Ne postoje te mjerne jedinice za ljubav. Ne vrijedi ta kantarska mjera srpstva. Bolji sam ja Srbin ako makar jednog građanina Crne Gore zamislim o sudbini svoje okoline i njegovog zdravlja, nego stotinu profesionalnih Srba političara. Ako jednog mladog čovjeka naučim lijepom i odgovornom ponašanju, znači da sam ga oteo iz njihovog tabora. Svi zajedno moramo poštovati zakone i vjerovati da lični uspjeh zavisi jedino i isključivo od našeg truda i zalaganja. Jedino tako i zbog toga mogu biti dobar Srbin.

Čvrsto vjerujem da ovo naše društvo može biti srećno ako bude počivalo na sudbinama običnih ljudi. Ako teme koje nam se nameću posljednjih mjeseci, u melodijama ratnih bubnjeva, budu i dalje u narativu nacionalnih mitova i nacionalnog patosa onda ćemo i dalje biti u taborima. Korist od torova-tabora imaju jedino oni koji nose čaktare. Ako udarna vijest i dalje bude nacionalni zanos bilo kojeg lidera iz bilo koje zajednice, a ne nesreća radnika KAPA kome je izgorela noga a da pri tom nema ni ugovor o radu ni osiguranje. Ako se budu i dalje nama prebrojavala krvna zrnca, a ne znamo čije su banane sa ukusom droge. Ako i dalje budemo izmišljali sopstvene verzije istorija, a ne znamo po kojim nastavnim planovima uče naša djeca... Ako se zemlja zove Crna Gora, a Lovćenska šuma po kojoj je ime dobila davno je posječena.

Autor je član Generalnog sekretarijata CIVIS-a

Preporučujemo za Vas