PISMA UREDNIKU

Ceh plaćaju pacijenti

Hronični pacijenti, koji uzimaju više ljekova, često moraju da obiđu najmanje tri apoteke da bi skrpili terapiju

5815 pregleda 3 komentar(a)
Foto: Shutterstock
Foto: Shutterstock

Pored mnogih nevolja, koje pritiskaju pacijente u dugim korona godinama i inače, kao što su otežano dostupna primarna zdravstvena zaštita, duga čekanja na specijalističke, subspecijalističke preglede i dijagnostiku, enormno skupe usluge u privatnim zdravstvenim ustanovama, skupi ljekovi,.., i još mnogo toga, Fond za zdravstveno osiguranje (FZO) im je ograničio mogućnost da ljekove na recept podižu u svim privatnim apotekama, kao do sada.

Bez obzira što mnoge apotekarske firme u pojedinim gradovima imaju po više apoteka, u ugovornom odnosu sa Fondom je samo po jedna. (U Podgorici po 2.) Iz FZO su za Pobjedu rekli da „vode računa o konkurentnosti i boljoj zastupljenosti privatnih apoteka“, kao i o „standardima EU“. Da li FZO treba da se bavi „konkurentnošću“ ili pacijentima, koji „treba da budu u središtu pažnje javnog zdravstvenog sistema.“?! Poređenja radi, može se postaviti pitanje u koji vid “konkurentnosti” spada radni angažman velikog broja uglednih specijalista i subspecijalista u više PZU, koji “stvaraju” konkurenciju javnim zdravstvenim ustanovama, u kojima su zasnovali radni odnos?! Pacijenti su prinuđeni da ih posjećuju u PZU, za novac “koga nema”, jer su u javnim ustanovama teško dostupni. No, važno je da imamo dobre doktore, gdje god da su!

Što se tiče koncentracije apoteka u blizini domova zdravlja, koje u Fondu nazivaju „kvartovske apoteke“, sve je ostalo isto. Te apoteke su, bar u Nikšiću, zadržale privilegiju da izdaju ljekove na recept. Ogroman broj pacijenata sa periferije i iz skoro svih prigradskih naselja po terapiju, koju poruče telefonski, idu u „apotekarski kvart“ kod Doma zdravlja, kao u vrijeme dok su se recepti pisali ili štampali. Kao stara pacijentkinja sam upoznata da „Montefarmove“ apoteke, uglavnom, nijesu snabdjevene svim ljekovima kao neke od privatnih, osobito one sa dugom tradicijom. Hronični pacijenti, koji uzimaju više ljekova, moraju da obiđu najmanje tri apoteke da bi skrpili terapiju. Događa se i to da nekih ljekova nema u “ugovornim”, dok iste možemo nabaviti za novac u drugim apotekama, koje su u vlasništvu iste firme.

“Skupo je ono zdravlje koje se u apoteci kupuje.” (engleska poslovica)

Bonus video:

(Mišljenja i stavovi objavljeni u rubrici "Kolumne" nisu nužno i stavovi redakcije "Vijesti")