Kada je, u oktobru 2021. godine, ministar finansija najavio “famozni” program “Maršalov plan - Evropa sad”, a 4. novembra isti usvojen na Vladi, rekli su da je na programu “rađeno više od 6 mjeseci te da je testiran na najbolje modele, koje je preporučio Međunarodni monetarni fond (MMF), i da daje šansu onima koji najmanje imaju”. Na zajedničkoj konferenciji za medije sa guvernerom Centralne banke Crne Gore, Radojem Žugićem, i ministrom finansija i socijalnog staranja, Milojkom Spajićem, održanoj 17. novembra, šef misije MMF-a za Crnu Goru, Srikant Sesnadri, izjavio je da je “trebalo postupno ući u projekat..” (vijesti.me)
O programu “Evropa sad” mnogo se diskutovalo i podržan je od sindikalnih organizacija i drugih činilaca u društvu koji učestvuju u donošenju odluke o visini minimalne i povećanju zarada za sve zaposlene u Crnoj Gori. Ovaj program čini osnovu državnog budžeta za 2022. godinu, koji je prošao skupštinsku raspravu i čeka usvajanje u Skupštini. Predloženi budžet je u Skupštini i cijeloj crnogorskoj javnosti izazvao interesovanje, kao ni jedan u proteklih par decenija. Upravo zbog programa “Evropa sad” broj predloženih amandmana od strane poslaničkih klubova i pojedinaca je rastao po principu “kada mogu gospoda iz Vlade, možemo i mi”, kako ni jedna kategorija stanovništva ne bi ostala bez povećanja ličnih primanja. Jedino korisnike socijalnih naknada (izuzimajući djecu) niko ne spominje…
Pošto su penzioneri ostali da čekaju redovna usklađivanja penzija 01. januara 2022. i 01. januara 2023. uz obećanje ministra finansija i socijalnog staranja da će, zajedno sa Svjetskom bankom, raditi reformu penzionog sistema i od 01. jula primijeniti treće, kako on kaže “blago”, povećanje penzija, poslanički klub Demokrata je podnio amandman u kom traži da se najniža penzija poveća sa 145,77 na 200,00 eura. Od strane opozicionih političara i mnogih analitičara svi amandmani su nazvani populističkim, pa i ovaj koji se odnosi na povećanje najniže penzije, koja iznosi 10 odsto budućeg povećanja najniže poslaničke plate, protiv koga se poslanici ne izjašnjavaju, kao što se svojevremeno nikada nijesu odrekli trinaeste plate.
Da se podsjetimo na rast penzija u Crnoj Gori. U 2001. godini prosječna penzija je bila 92,82 eura. Usklađivane su dva puta godišnje i 2010. godine iznos prosječne penzije dostigao je cifru od 268,51 euro. Primjera radi, u 2006. godini, 1. januara penzije su povećane za 6,36 odsto, a 1. jula za 4,03 odsto. Pošto je, upravo nakon 2010. godine, zbog likvidacije i prodaje industrijskih kapaciteta, ubrzano rastao broj penzionera, tadašnja Vlada je od 1. januara 2011. godine suspendovala “švajcarsku” formulu i prešla na novi model usklađivanja penzija, koji je još na snazi. Od 2001. do 2010. godine prosječna penzija u Crnoj Gori je porasla za 175,69 eura, a od 2011. do 2021. godine 24,50 eura. Ako bi uračunali zbirnu inflaciju za 10 godina, ispalo bi da je prosječna penzija u padu. Tužno je, sramno i nezaboravno da su crnogorski penzioneri u periodu trajanja “švajcarske” formule bili pokradeni od države, koja je, u određenom periodu, “štimala” procente za usklađivanje. Socijalistička narodna partija je vodila petogodišnju borbu za obeštećenje penzionera, u čemu je uspjela, ali je osnovica penzije ostala trajno umanjena.
Lično smatram da predlog Demokrata za povećanje najniže penzije ima humanitarno i ljudsko obilježje, jer se radi o populaciji koju ugrožavaju starost, bolest, nemaština, samoća i još mnogo nevolja. Bez obzira na sudbinu amandmana, prihvatljiviji je “populizam” naših poslanika nego najavljeno “dobročinstvo” od strane Svjetske banke!
Bonus video:
