NEKO DRUGI

Kad su krivi svi, onda nije kriv niko

Nabacivanje i odbacivanje krivice bivšeg i sadašnjeg premijera Hrvatske, te bivše predsjednice države, oko toga ko je zapravo kriv za katastrofalno smanjenje broja stanovnika u Hrvatskoj

2269 pregleda 0 komentar(a)
Foto: Shutterstock
Foto: Shutterstock

Zoran Milanović kaže da Andrej Plenković nije kriv za masovno iseljavanje Hrvata, samo kako bi iskoristio priliku i naglasio ni on nije kriv za ono za što su ga HDZ-ovci godinama optuživali.

Onda se Andrej Plenković zbunjeno upitao “odakle ta teza” da je on kriv za iseljavanje, da bi Nino Raspudić iz Mosta poručio kako Plenković snosi odgovornost za poražavajuće brojke popisa stanovništva.

A sve ih je poklopila Kolinda Grabar Kitarović: “Krivi smo svi mi zajedno u politici zadnjih desetljeća”.

I tako, nadasve uzbudljiva potraga za krivcima ovog šokantnog i za mnoge katastrofalnog podatka da je u zadnjih deset godina iz Hrvatske iselilo skoro 400 tisuća ljudi ili deset posto stanovništva, traje i dalje.

I dok bivši i sadašnji premijer odbacuju vlastitu, pa čak i uzajamnu krivnju, bivša predsjednica države okrivljuje sve, pa čak i “medije, obrazovanje i javnost”.

Jer, kad su krivi svi, onda zapravo nije kriv nitko.

Plenki i useljenici

Plenković se potrudio u svom ekspozeu nabrojati sve moguće okolnosti, od pada nataliteta do promjene kulture življenja, koje utječu na smanjenje broja stanovnika u Hrvatskoj, samo kako bi skinuo sa sebe svaku odgovornost. Evocirao je čak i duh Ladislava Ilčića, zaboravljenog konzervativca koji je širio paniku od nataliteta muslimanskih imigranata, tumačeći kako u zapadnoj Europi useljenici najviše dižu natalitet, a Hrvatska za to još nije spremna.

Dakle, premijeru su krivi svi, osim njega samog.

Most se trudio uprijeti prstom u Plenkovića i HDZ, premda je to stranka koju je Most dvaput doveo na vlast.

Milanović je odbio uprijeti prstom u Plenkovića, vodeći se logikom da ako nije kriv sadašnji premijer, onda to ne može biti ni onaj bivši.

A Kolinda je uprla prstom u sve, pa i u sebe. “Naravno da osjećam i osobnu odgovornost”, izjavila je Grabar Kitarović u nedavnom intervjuu. Prije nego što se pohvalila kako je ona “bila jedna od onih osoba koja je upirala prstom u taj problem”.

Kako je to činila?

“Slobodno idite”

Tako što je optuživala Zorana Milanovića da je u njegovu premijerskom mandatu “počelo iseljavanje”, ali je prešutila da se to nastavilo pod HDZ-om. Tako što je poručivala mladima da “ostanu” i “učine Hrvatsku boljom i naprednijom”, a onda im na odabirom gostiju u svečanoj loži na svojoj inauguraciji zorno pokazala tko bi trebao voditi glavnu riječ u toj njezinoj Hrvatskoj.

Tako što je mladima poručivala kako je svjesna da “mnogi od njih razmišljaju o odlasku u inozemstvo, ne samo zbog trenutačne nemogućnosti zaposlenja, nego i zbog osjećaja da nismo dovoljno iskoristili mogućnosti izborene slobode”, da bi zatim izjavila da “tko smatra da ovdje nije dovoljno dobro, može slobodno otići”.

“Mnogi se od vas pitaju ima li smisla ostati”, govorila je bivša predsjednica na početku mandata. Pa onda vlastitu kćer poslala na školovanje u inozemstvo, pa ubrzo i sama potražila posao u međunarodnoj organizaciji.

Tko je, dakle, kriv za iseljavanje?

Oni koji su vladali ili oni koji su godinama glasali za vladajuće?

Je li najviše kriva politika ili smo krivi mi sami?

Viša sila?

Da nije tragično, ovo odbacivanje vrućeg krumpira odgovornosti za iseljavanje bilo bi smiješno. Kolinda je krivnju političara podijelila s “medijima, obrazovanjem i javnošću”, kako bi na kraju sve došlo na Plenkovićevo i Milanovićevo stajalište da politika zapravo nema s tim ništa, već je iseljavanje posljedica objektivnih okolnosti, više sile i krivnje samih građana.

Koji su očito bivšu predsjednicu shvatili ozbiljno kad im je poručila da “mogu otići ako im ovdje ne valja”.

Pa zatim i sama krenula njihovim stopama.

(24sata.hr)