Ovih dana se od lava ne može pobjeći. Lav je svuda, ali ne love kao love is in the air, kao ljubav, već lav kao životinja, onaj sa grba našega preponosnoga. Stigao nekako, bez pasoša, ali vidio je gdje je dodigao pa utekao. Razumimo ga.
Nego, ima jedna kvaka kod nas, naša Kvaka22. Kad je reflektor uperen u jednu temu, okrenite se da vidite ima li što još. Ako ima još jedan reflektor, onda gledajte dalje, jer sigurno da ima još nešto bolje, nešto sija u mraku samo od sebe. Čini se da je ovoga puta Cetinje svima promaklo, jer se ostale teme nameću kao goruće, nova Vlada i lav učinili su da se sa Cetinja skloni reflektor.
Cetinje je danas prava slika Crne Gore. Sve što bude slijedilo biće po tom modelu. Ne vole se, a zajedno mora se. Kvaka je što izgleda da na Cetinju još po neko drži riječ, pa kad kaže da neće, onda stvarno neće. Jer, u manjoj sredini prevrtljivost uvijek jače odjekne. Kad se nešto proda, svi znaju koliko je koštalo. Ne može se ništa skriti je je sve suviše lokalno. Kad neko rikne svi tu riku čuju.
Povuci, potegni, to bi bila definicija dogovaranja na Cetinju. Tamo izgleda tas na vagi ne funkcioniše. Za sad nema Draga, a nema ni Darka. DPS javno nudi pozicije, SDP javno odbija, čeka se poslednji čas, a igra se kao poker, ni ekipa koja drži karte nije sigurna da li do kraja blefira.
Tako dolazimo do suštine današnje politike. Sve je kockanje. Sve je u igri: fotelje, čast i plate. Kao šibicarenje, tri su kutijice, a kliker je samo ispod jedne. Neko se prevari, neko vara. Da bi postojao pobjednik, treba da postoje i oni koji su izgubili. Za sad su svi ubijeđeni da su majstori i da se bez njih ništa ne može. Iluzija nezamjenljivosti.
U šahu bi to bila pat pozicija. Ali ovo nije šah, jer šah je jedna divna i gospodska igra u kojoj se igra mozgom, a u našoj policiti vuku se potezi sa idejom konačne obmane. Možda je i sreća što od silnih afera i prekompozicija nema prostora u medijima za “Cetinjske prevage”, jer ko zna što bi sve isplivalo na viđelo da su glavni akteri dobili prostora da kažu baš sve što misle ili da im izleti ono što stvarno misle.
Netaktičnost donosioca odluka na Cetinju vidjela se u predizbornim sučeljavanjima na RTCG, jer, ako je to ekipa od kojih neko mora da preuzme kormilo Cetinja, ne piše se dobro prijestonici. Sve je na ivici epske fantastike, zaklinjanja, busanja u prsa, a sve naravno filovano optužbama na račun onog drugog. Nema blokova, nema čak ni najave koaliranja, svi kao rogovi u vreći.
Ako ne uspiju da se na Cetinju dogovore, iluzorno bi bilo organizovati nove izbore. Najbolje bi bilo prirediti javno izvlačenje partije koja će da vodi dalje Cetinje. Da se uštedi, jer izbori koštaju. Na trgu lijepo organizovati izvlačenje, može da posluži kapa kralja Nikole, metnu se u nju kuglice sa imenima partija, pa da vidimo ko ima više sreće. Izvlačenje da se presosi na RTCG, a kuglicu i ime svečano da izvuče prva dama, Lidija Đukanović, dok je još Milo predsjednik.
Vjerujem da bi mnogi pristali na to. Gledalo bi se sigurno, možda bi i regionalne televizije platile prava na prenos. Da i Cetinje nešto zaradi, a ne samo da gubi.
Bonus video:
