Petak, 4. mart - Već danima pratim ovaj kongres divljenja Strahinji Bulajiću na društvenim mrežama i odbranu izborne volje na ulicama, ne mogu čudu da se načudim. Jesu li ti ljudi uopšte razumjeli što je potpredsjednik parlamenta izjavio, kakve su posljedice njegove odluke i ko će biti pobjednik na kraju borbe za izbornu volju...
- Ne, neću poštovati Ustav Crne Gore! Neću da postupim po 90. članu koji nalaže da "prvo redovno zasijedanje Skupštine počinje prvog radnog dana u martu" - e, to je najkraći prevod onoga čemu se već dvije sedmice dive pristalice Demokratskog fronta, Demokratske Crne Gore i još nekih manjih partija.
Znam, sad će legalisti - nasljednici Koštuničine ljeporečivosti, ali i Miloševićeve metodike da se "ne moramo držati propisa kao pijan plota" - krenuti s objašnjenjima kako zasijedanje i sjednica nijesu sinonimi.
Nijesu, ali Poslovnik u 83. članu jasno kaže da "Skupština u zasijedanju radi u sjednicama".
Nijesu ni svi prethodni šefovi parlamenta bili skloni "držanju propisa...", ali početak proljećnog i jesenjeg zasijedanja uglavnom jesu zakazivali kad je propisano.
I ne samo da su bar dvaput godišnje glumili poštovaoce Ustava i Poslovnika, nego su zbog iznenadne posjete "baba-Marte" poslanici u nekoliko navrata morali da odanost demokratskoj proceduri dokazuju prteći snijeg po Cetinju...
* * *
- Neću zakazati sjednicu zbog toga što se nijesu stekli politički uslovi - vjerujem da se i sam Bulajić odmah pokajao zbog ovog neprikladnog objašnjenja...
A kad će se steći ti politički uslovi, što god da je pod njima podrazumijevao?
Možda nakon 27. marta, dok se (više)mjesečni postizborni dijalog, poslije glasanja u nekim opštinama, bude odvijao uz tradicionalne pokliče "bolje rat nego pakt"?
Ili će se steći u maju, dok Putinova Rusija gazeći Ukrajinu ne dođe bar na jednu od četiri njene granice sa NATO-om?
U junu neće biti šanse da se steknu, jer se prvog dana tog mjeseca stiču - ne politički nego ustavni - uslovi da Predsjednik raspušti Skupštinu.
Nema ukaza koji će Milo Đukanović potpisati s više entuzijazma, nakon što mu se iz dana u dan - zahvaljujući negdašnjem tovarišču a sadašnjem vragu - ukazuje sve više prilika za povratak na međunarodnu scenu...
- Hvala Frontovcima i Demokratama što su odlučili da puna tri mjeseca ostanu na ulicama. Onoga dana kad sam dao mandat Dritanu Abazoviću računao sam upravo na takvu pamet. Njihovim liderima i članstvu, sve do kraja mog narednog petogodišnjeg mandata, ostajem posebno zahvalan na nevjerovatnoj upornosti da uvjere Evropsku uniju i SAD kako sam upravo ja i dalje jedini faktor stabilnosti na Balkanu - tvitnuće Đukanovićevi administratori već 1. juna predveče...
* * *
Predugo je, neće stati u tvit? Ništa zato, svojeručno će on u nekoliko stotina pisama zahvaliti pojedinačno svim braniteljima izborne volje na ulicama.
Već je - što bi on rekao - dobio satifakciju za taj budući trud. U San Marinu, gdje je odlikovan ordenom Viteza velikog krsta i tako upisan na spisak rijetkih šefova država na kojem su imena italijanskog kralja i crnogorskog zeta Vitorija Emanuela Trećeg, žestokog borca protiv nacizma kardinala Paćelija - pape Pija Dvanaestog, ali i aktuelnog predsjednika Italije Serđa Matarele.
Moguće da je taj orden bio planiran kao oproštajni, isto kao i razgovor sa Matarelom u Kvirinalu dan ranije ili onaj sa Stoltenbergom u sjedištu NATO-a dan nakon napada Rusije na Ukrajinu...
Ali nikad se ne zna s tim zapadnim stabilokratama, naročito ne otkako je odbrana izborne volje u Crnoj Gori proširena i na odbranu Putina od vaskolikog svijeta...
* * *
Subota, 5. mart - Četrdeset i više dana i podržavaoci i protivnici manjinske vlade nagađaju hoće li rukovodstvo SNP-a uspjeti da se odbrani od članstva iz nekoliko opštinskih odbora.
Sjednica Glavnog odbora čeka se taman koliko i ona DPS-ova prije četvrt vijeka. Samo što je tada bila u pitanju budućnost cijele države, a sad može biti upitno jedinstvo jedne partije.
Neke davnašnje odluke SNP-a u teškim prilikama, naročito ona iz 1999. kad se - u korist mira u Crnoj Gori - ta partija odrekla vlastitog predsjednika, zaista zaslužuju poštovanje.
Upkos tome, imam dilemu koliko će tek esenpeovskim kadrovima u budućoj Vladi trebati vremena za donošenje državničkih odluka kad jednu partijsku ne mogu donijeti za mjesec i po...
* * *
Nedjelja, 6. mart - Sjednica Glavnog odbora SNP-a još je na čekanju. Demokrate ne čekaju, pokušavaju da na buduće izdajnike djeluju preventivno.
- Šta si očekivao, kolega Ivanoviću, da dođem sa čestitkom? - odjeknuo je predveče glas Alekse Bečića bez ikakve potrebe...
Prvo zbog toga što je učesnika protesta bilo toliko da bi ga svi čuli i bez mikrofona. Drugo, ali mnogo važnije, "nije korektno prozivati odsutnog čovjeka koji ne može da odgovori", kako je često govorio upravo Bečić dok je bio predsjednik Skupštine, i to jedan od najboljih...
- Ako nastave putem kojim su krenuli, napraviće najveće političko samoubistvo - kamo sreće da nije rekao.
Jes' da se izabrane smrti ne gradiraju po veličini nego po načinu izvršenja, ali ne bi se reklo da je baš malo ni ono samoubistvo koje Demokrate od jesenas izvršavaju u produženom trajanju...
Žali bože partije koja je startovala kao svijetla budućnost Crne Gore. Zbog rječnika kojim brani izbornu volju uspjela je da samo u mojoj užoj i široj familiji izgubi više od dvadeset glasova.
* * *
Ponedjeljak, 7. mart - Konačno, u 17.55 sati, predugo čekana vijest: Glavni odbor SNP-a glasao je sa 97 naprema 32 za ulazak te partije u manjinsku vladu.
- Odluka je donijeta u krajnje tolerantnoj atrmosferi - rekao je Vladimir Joković.
Dobro je, rekoh ja, ali za partiju. Za toleranciju u ostatku Crne Gore biće potrebno mnogo više.
Prvi znak rečene tolerancije bilo bi odustajanje lidera SNP-a od dijela prioriteta kojima je, i prije formiranja manjinske Vlade, digao pritisak većini stanovnika Crne Gore.
Ako mu je, u što i dalje vjerujem, Crna Gora važnija od partije, onda temeljni ugovor sa SPC, CPC i bilo kojom vjerskom zajednicom, popis stanovništva i Otvoreni Balkan moraju sačekati drastično mirnija i tolerantnija vremena...
* * *
Utorak, 8. mart - Čudo je ta tolerancija, široka je lepeza oblika koje može dobiti u Crnoj Gori čak i najbezazlenijim povodom.
- Čestitam praznik svim ženama koje se bore za Slobodu, Pravdu i Jednakost. Uz molbu da (i) danas pošaljemo podršku svim Ukrajinkama i poželimo da se ovakav Osmi mart nikad više ne ponovi - napisala sam prije dva dana na Fejsbuku samo ove dvije rečenice.
Od šoka zbog tolerantnih odgovora - nacisto, fašisto, ustaška babo, plaćena izdajnice, prodana dušo… - još se nijesam oporavila...
Zato ostajem kratka za srijedu i četvrtak, praštajte, čitamo se narednog petka...
Ako mi do tada neki od radikalnih rusofila koje sam blokirala ne banu na vrata...
Bonus video:
