DRUGI PLAN

Crni Arapin, baba, haker i luda doga

Kako se sistem dezinformacija preliva sa weba u život i kako se paranoja širi na sve strane

26886 pregleda 55 reakcija 7 komentar(a)
Foto: kapesky.com
Foto: kapesky.com

Bila jedna doga koja je voljela da šora po kolovozu. To joj bilo malo pa je stalno birala punu liniju. Naiđe jedno auto i pokupi dogu, vlasnik se uhvati za glavu, doga potrča, a vlasnik dovikuje prolaznicima na trotoaru, ne ujeda, ne ujeda, ne bojte se!

Ovu sam priču čuo davno, ostala mi je kao zametak neke komedije zabune koja će se kad-tad dogoditi. I desilo se. Prije neki dan u banku je ušla žena i rekla: Ovaj Arapin vam slika bankomat! Možda je haker, samo da znate…

Postarija, uredna drugarica, mogla bi biti predsjednik kućnog savjeta negdje na Čukarici u doba Slobodana Miloševića, samo je provirila da to dojavi i vratila se napolje da čeka red.

Bankarski službenici isprva se nisu obazirali, njima iza šaltera teče neko posebno vrijeme, a sekjuriti nije znao riječ engleskog, pa mu je preostalo da se pravi Englez.

Tek kad se Arapin odvojio od mašine i prišao šalteru, opkoljen je pogledima nepovjerenja. Banka nema prozore, nema muziku, niti ugodni mjuzak za liftove, banka je zapravo jedno rigidno leglo stresa i kocka odljuđene PVC stolarije u kojoj se čeljade lako uozbilji.

Šta ste trebali? pita supervizorka i gleda mu telefon, ko je, šta je, šta si prčkao oko bankomata, a nesretni Arapin vadi ličnu kartu, crnogorsku, objašnjava kako je zapravo Turčin, i da je samo koristio google translate.

Nisam snimao, kaže mučenik, ja mu šatro prevodim, svi prisutni lančano se uskomešali, a oni što se nisu predali euforiji, reklo bi se da su bili najviše nervozni jer gube vrijeme.

Tenzija je splasnula kad je Arapin-Haker, a zapravo naturalizovani Crnogorac turskog porijekla dozvao neku Milenu, ili Zagorku, da ona objasni službenom licu preko telefona kako je sve zabuna, umalo rekoh zabava, jer svima je odmah laknulo i čovjeka ostaviše na miru. Hvala na prevodu, reče razdragano nadstojnica, nema na čemu odgovori joj moja anglofona malenkost. Sekjuriti me pogleda kao domaćeg izdajnika, prevodioca okupatoru, Relju Bašića iz partizanskih filmova u onom kaki domobranskom odijelu i sa spiskom za strijeljanje - ali ipak mi se pokloni u znak poštovanja.

Sigurno ste zapazili, onu prevejanu baku od koje je sve počelo niko ne pominje, ona možda još čeka orden za revnost u svom redu napolju, biće da ne koristi e-banking nego podiže penziju na ruke, da bi mogla na miru vrebati arabijske hakere i izazivati nemile scene.

E sad, što ja ovo sve vama pričam?

Sa iste pozicije babe superheroja nastupaju mnoge paramedijske torokuše, nekakvi anonimni portali bez impresuma i radne knjižice, magazini iz špajza i revije iz dnevne sobe, tajkunski plaćenici i mrežni serdari koji glume novinarstvo na internetu.

Kako protiv toga da se čovjek bori ne znam, svaka baba ima pravo da paranoiše, sajtovi imaju pravo da glume novine, a zapravo da rade za koju god službu odaberu. Medijske doge davno su puštene s lanca i seru po punim bijelim linijama, da se tako poetski izrazim. Informacioni haos koji iz toga proizilazi nemoguće je obujmiti mirnim pogledom, a sve je to još divno dok ne zalutaš na TikTok.

Šta da se radi?

Moj recept je da medije i mreže pratim nekako iz daljine, predlažem neku vrstu generalnog skena koji se usteže da slijedi štrokave FB objave od usta do boosta. Ako uspiješ da smanjiš toksični unos vidjećeš da će one prave informacije nekako na koncu doći do tebe. Poenta je da ih čekaš, da se prosiju, da se okrune i validiraju, a ne da trčiš i hrliš u nepoznato grotlo lažnih dojava koje klobuča kao Popokatepetl kad mu dođu oni dani.

Jedna vrsta mentalne higijene i medijske pismenosti traži naše prisustvo negdje drugo, daleko od izvora svih informacija, kako bismo kad zaista grune vijest vrijedna pažnje znali da je prepoznamo.

Eto. Nisam Pelagić, nisam narodni učitelj, no imam pravo svoj odjeb lansirati kao metodološku prečicu ka zdravom i aktivnom građaninu koji sam uređuje lični medijski prostor, budući da su urednici rijetkih iole normalnih medija, neispavani, umorni, na izmaku snaga, u iscrpljujućoj borbi sa propagandom i lažnim naslovima o Arapima, ludim dogama, hakerima i drugim demonima našeg malog digitalnog pakla.

Bonus video:

(Mišljenja i stavovi objavljeni u rubrici "Kolumne" nisu nužno i stavovi redakcije "Vijesti")