POZDRAV DOMOVINI

Radovi na putu

Kao što se odrekao kriptovanog telefona, mlad premijer bi mogao malo da odmori i od društvenih mreža. Da se ne ponaša ko tinejdžer na maturi, no da ostavi poneki selfi sa Totijem, Ramom i Kličkom za throwback. Mogao bi da preskoči poneki službeni put i svadbu, jer izborne reforme i evropske agende se neće pokrenuti same od sebe

31513 pregleda 28 komentar(a)
Foto: gov.me
Foto: gov.me

Malo prije osvježenja, gradonačelnik je u mom naselju počeo dva grandiozna bulevara kakvih ima samo preko Morače. Obećao je da ćemo se voziti na šest traka prije nego izađemo na podgoričke izbore. Bageri su radili kao po crnogorskim plažama, a oko budućeg bulevara nicale su nove zgrade u koje će se useliti još manjinskih ministara i povlašćene administracije. Ali prođoše od tada po dva Nikoljdana i 21. maja, a bulevar je i dalje na čekanju kao da je auto-put. Bageri su prvo utihnuli pa nestali, a narod se vozi makadamom i strahuje za automobile koji su odavno prebacili punoljetstvo. Po hljeb, mlijeko i cigare idemo kozijim stazama, a đeca do škole preskaču prepreke kao Lara Kroft.

Gradonačelnik je u međuvremenu avanzovao u potpredsjednike i otvorio nekoliko parkova, ali bulevare pominje sve rjeđe. Umjesto da presijeca crvene vrpce, služi ručak po narodnim kuhinjama i animira birače lošim forama o bureku sa sirom. Moli partijskog boga da izbore odloži za proljeće, svjestan da je za odbranu Podgorice lakše osamostaliti Zetu no završiti dva bulevara.

Nazdravlje novoj Vladi, ali na gradonačelnika/potpredsjednika podsjeća dok najavljuje reformski rodnu godinu pred nama. Kratkoga mandata a preduge liste želja, obećavaju premijer i 20 ministara brzu vožnju do Brisela, punu kasu i još punije zatvore. Nezavršenim auto-putem sa najskupljom putarinom mame komšije da spašavaju turističku sezonu i glume Ruse, Ukrajince i neodlučne Arape. Da na pjeni od mora plaćaju ležaljke od suvoga zlata i u kilometarskim kolonama troše živce i sve skuplji benzin.

Ako nam komšiluk ne napuni državnu kasu, nikad šira vlast će je puniti prodajom zaplijenjenih cigareta. Usvojiće lex specialis i naljutiti ponekog anonimnog švercera, ali će biti para za penzije i dječije dodatke. Ako isti zakon primjene i za čarobne banane, biće para čak i za očeve troje i više djece. Pošto je šverc cigareta proglasila klinički mrtvim, tehnička vlada bez Alekse i Zdravka probaće od sigurne smrti da spasi Ustavni i Vrhovni sud. Dvotrećinski će izabrati starozavjetne sudije koje sude ni po Vesni ni po Jovanićima, no po Ustavu i twitterskoj pravdi. Tada će i ćutljivi tužilac dobiti novu potencu za skrolovanje po SKY prepiskama, a glavari se neće boriti protiv kriminala Facebookom i video klipovima no zakonima i institucijama. Bićemo u Evropi prije nego Vučić i Rama stignu da nas ponovo pozovu u Otvoreni Balkan.

Ali da sve ne bi ostalo na obećanjima o šest reformskih traka, premijer će morati da se uozbilji, a poneki hologram ministar barem da progovori. Jer čak ni u manjinskoj Vladi nije red da rade samo Saša, Goran, Raško i Dado, a da ostali ministri služe samo za slikanje sa ambasadorima. Valja im zavrnuti rukave, čak i kad su bez portfelja. Kao što se odrekao kriptovanog telefona, mlad premijer bi mogao malo da odmori i od društvenih mreža. Da se ne ponaša ko tinejdžer na maturi, no da ostavi poneki selfi sa Totijem, Ramom i Kličkom za throwback. Mogao bi da preskoči poneki službeni put i svadbu, jer izborne reforme i evropske agende se neće pokrenuti same od sebe. Kao što je zimus pregovarao sa ocem nacije, mogao bi ljetos i sa Aleksom. Ako ih već ne obavezuje jedna suze dvije majke, mogli bi bar zbog dvotrećinske većine da prestanu da se ponašaju ko Džoni Dep i Amber Herd. Kad sredi stanje u kući, mogao bi premijer i Vučiću da objasni kako Otvoreni Balkan može da čeka ali Svetova ćelija u Spužu ne može, jer joj za koju godinu ističe booking.

Jer vrijeme čini svoje u manjinskoj vladi baš kao i u ljubavi. U početku je sve moguće i nadohvat ruke, a reforme se obećavaju kao zvijezde sa neba. Vladajuće većine djeluju trajno a partijski kondukteri i ugostitelji liče na amore koji će po dubini vječno čuvati koalicionu ljubav. Agende se odlažu kao zajednički život, a dani troše na putovanja i selfije. Sve dok se ljubav ne saplete na kakav temeljni ugovor i Otvoreni Balkan, pa u direktno prenosu Vlade koalicioni partneri ulete klizeće sa obije noge. Tada se dvotrećinske većine krune kao predizborni asfalt, a premijer rizikuje da prođe kao gradonačelnik koji je želio da bude neimar. Umjesto sa šest briselskih traka, vlast će morati da čuva odlaganjem izbora i ozvaničenjem veze sa DPS-om. Nama ostaje da vozimo po makadamu, pazimo se udarnih rupa i inflacije koja juri 200 na sat. Dok ne dočekamo bulevar kojim ćemo konačno stići do murava.