STAV

Abazovićev politički legat - marginalizacija Đukanovića

Suština liderstva je podastiranje vizije. Vizonari podstiču pionirske poduhvate. Vizionari su praoci edukacije i emancipacije. Stoga je liderstvo ogromna odgovornost. Za procese je pogubno da liderstvo samo ili dominantno osluškuje disanje baze i po tome generiše politiku

7291 pregleda 6 komentar(a)
Foto: Služba za informisanje Predsjednika Crne Gore
Foto: Služba za informisanje Predsjednika Crne Gore

“Nijedan čovjek ne može da stavi LANAC oko članaka drugog čovjeka, a da na kraju ne otkrije da je drugi kraj vezan oko njegovog VRATA.” (Frederik Daglas, savjetnik Abrahama Linkolna i prvi Afroamerikanac na zvaničnoj političkoj funkciji.

Suštinska marginalizacija Mila Đukanovića preduslov je za silovitu i plodnu ekspanziju opsežnih reformi, a njegova trajna dislokacija u politički istorijat pomiriće Crnu Goru. Temelj za Abazovićev vrijedni politički legat time će biti postavljen.

S obzirom na Đukanovićevo studiozno projektovanje piramidalne strukture moći, te njegovo rukovođenje izgradnjom sistema koji je osmislio i nemilosrdno zasnovao na principima endemske korupcije, veoma je važno razumjeti da se proces njegove političke marginalizacije mora voditi u režimu sukcesivnosti faza. Uzastopnost faza u procesu njegovog političkog sklanjanja tim više je važna jer će omogućiti prostor i alat za sanaciju usputnih deformiteta (relativizacija prioriteta, “prazni hod”, tavorenje i slično) - koji bi mogli nastajati u pojedinim fazama trajanja istog. Upravo se jedno takvo tavorenje desilo za vrijeme nedostatne Vlade Krivokapića.

Zahvaljujući vizionarstvu, hazardu i petlji Abazovića koji je nanovo podstakao vektor uzastopnosti faza, proces tek sada, kada je dinamika u pitanju, dobija svoj puni uzlet. Sukcesivnost faza efektuira se odvijanjem procesa kroz tri domena:

(1) Slabljenje Đukanovića;

(2) Izolacija - flaster na Đukanovića;

(3) Marginalizacija Đukanovića.

Slabljenje Đukanovića

Izborna noć 30. avgusta 2020. donijela je tektonsko podrhtavanje osnova na kojima je počivala dotad netaknuta piramidalna struktura. Bila je to za Đukanovića neočekivana, ali dakako burna detonacija u temeljima ovdašnjeg "Berlinskog zida". U kosti pripadnika vrhuške do tada neprikosnovenog DPS-a i njenog lidera uselio se strah od nepoznatog i neizvjesnog, naročito kod onih sa najviše putera na glavi. I ta nelagoda zadugo neće da iščili.

Na obali pobjednika nedovoljno mudro snalaženje sa vrućim krompirom. Treba međutim otvoreno reći - značajan dio pobjednika 30. avgusta nije toliko fanatično vjerovao u pobjedu. Stoga se i nije najbolje snašao u novoj konstelaciji. No neki odista jesu, što se vidjelo u nizu postupaka izrazite političke pragmacije i hitrih proaktivnih činjenja.

Prisustvo istinske vizije, odlučnosti, lucidnosti, te hrabrosti do nivoa riješenosti da se upravlja procesima direktno na izvorištu uvijek obezbijedi prednost u broju početnih koraka. Bilo je potrebno promptno pakovati sledeću fazu. No ipak, geometrija političkih snaga, te njihov senzibilitet i vizije, očigledno su bili takvi da su nas uveli, protivno volji probuđenog građanina, u stanje amorfnosti (bezobličnosti).

Stoga se do 42. Vlade faktički može držati jedino u smislu pontonskog mosta, na kome je bilo neophodno ponovo suvislo udahnuti i presabrati potencijale, prije nego se krene u pragmatičnije zaranjanje. Neka vrsta neželjenog intermeca. Ipak, Đukanović i njegovo nasljeđe bili su načeti. Infantilno batrganje oko krme odlučno je prekinuo Abazović, preuzimajuci ogroman, ali nužan rizik.

Izolacija - flaster na Đukanovića (kontrolisana kohabitacija)

Uočavanjem neobične asimetrije u političkom polju koja se ogleda u disbalansu između realne snage DPS-a u biračkom tkivu Crne Gore u ovom momentu i njihovog ogromnog kvantuma u vidu poslaničkih "tastera" u Skupštini, Abazović je detektovao mogućnost izolacije njihovog lidera.

Produbljivanju procjepa u DPS-u i njegovoj sigurnoj regresiji u biračkom tijelu pogodovao je i trodecenijski trud Đukanovića da onemogući iole suvislu smjenu generacija, tako da od ovih mladih momaka niko još nema toliko samopouzdanja i srčanosti oteti se jednoumlju. Stoga je vrijeme da odigramo flaster na Đukanovića.

U tom smislu, efektnu poziciju za startnu lokalizaciju Đukanovićevih političkih dometa Abazović je ostvario agilnom akcijom izbora 43. Vlade. Dugo čekane promjene u Specijalnom tužilaštvu (decenijskom isljedničkom organu pod šapom DPS-a) izvor su nade društvu koje vapi za pravdom. Stoga sve one sa boljim pregledom igre, koji percipiraju da ulazimo u fazu kad je potrebno “trijebiti” DPS i nije iznenadilo ovoliko proljećne tektonike, koja nužno znači da se stvari pomjeraju kuda treba. Bizarnosti koje su polako otkrivane (da vedete vrhovne sudske vlasti godinama svoje aktivnosti obnašaju i u interesnim zonama sa one strane zakona) znakovito sputavaju Đukanovića.

Mnogi od nečasnih vojnika DPS-a, koji su za zemana Zdravka Krivokapića i naročito nekih njegovih apostola dobili vazduh za preživljavanje, misleći da je stihija prošla, dižu polako glavu iz vode, nesvjesni da bi neka rutinska kontrola saobraćajne policije, ili pasoška kontrola na izlasku iz države mogla značiti poziv za razgovor u Tužilaštvo. Oni prepredeniji skupljaju šta sve od papira imaju i drže ih pri sebi, kako bi bili naredni da, prilikom posjete Tužilaštvu, a zarad lične slobode optuže hijerarhijsku tačku iznad sebe u šemi korupcije, godinama brizljivo krojenoj.

Gospodo draga iz DPS-a, toliko se međ' vama rjeđima, koji jeste za poštovanje, namnožilo nepodopštine, da je to sve mučnije gledati. Iako imam razumijevanja za časne od vas, prevashodno mlađe, jer ste odrastali u dobu zlom, hranjeni manupilacijom i mržnjom prema svima ostalima, ipak je degute da će vaše sazrijevanje biti katalizovano tek procesom segregacije vašeg lidera od baze što će biti epilog procesa izolacije.

Ono što treba potcrtati kao krucijalno važnu komponentu procesa izolacije Đukanovića je što isti eksplicitno podupiru naši međunarodni partneri, nudeći nam kompromitujuću komunikaciju ličnosti iz prvog Đukanovićevog ešalona, sa dostupnih aplikacija. Ovim se proces izolacije Đukanovića može smatrati ciljnim i u agendama međunarodnih partnera. (Kako su samo slikovita i sugestivna, na datom fonu, bila pitanja novinara francuskog “Le Mondea” na nedavnoj godišnjoj konferenciji Đukanovića na Cetinju.)

Vještačke dileme i strah koji banalizuju situaciju, a izviru iz manipulacije Đukanovića koji tvrdi da se DPS vraća na vlast, jednako su dramatični koliko i nestrpljivost adolescenta koji ne može da isčeka da počne da brije bradu i brkove. Naravno, DPS će pokušavati da vrda svim silama, ali sa kojim argumentom gospodo, sa kojom realnom snagom.

U danima kad se totemi DPS-a sprovode po memljivim hodnicima Tužilaštva potencijal reakcije DPS-a proporcionalan je sposobnosti slona da bez ekcesa napusti staklarsku radnju. Pokažimo malo saosjećajnosti. Pustimo ih da rabe svoju imaginaciju do otrežnjenja koje je blizu. Revnost ostarjelog LAVA kojom isti ispunjava agendu vješte VIDRE pokazuje svu krotkost DPS-a na ovoj istorijskoj razdjelnici.

Marginalizacija Đukanovića

Suština liderstva je podastiranje vizije. Vizonari podstiču pionirske poduhvate. Vizionari su praoci edukacije i emancipacije. Stoga je liderstvo ogromna odgovornost. Za procese je pogubno da liderstvo samo ili dominantno osluškuje disanje baze i po tome generiše politiku. Ono mora biti kreativno i proaktivno, otvoreno i spremno da čuje, napredno, te riješeno da valjani sistem vrijednosti posije kroz strukturu ka periferiji.

Ono mora da bude spremno na istorijske odluke, bolne i riskantne rezove, proizvodnju političkih valova koji će donijeti nužno sazrijevanje. Preuzimanje poligona prve adrese Abazoviću je dalo značajne operativne mehanizme. Nužno je da se podsticanjem borbe za ozdravljenje pravosuđa dodatno sužava prostor Đukanoviću prema vani, jer će gabariti pohare države od strane njegovog interesnog konglomerata postati toliko vidljivi, bez mogućnosti relativizacije.

Kontrolisanom kohabitacijom Abazović će gurati Đukanovića jedinom mogućom rutom. Drugi je prinuđen da njome ide iako zna da ga na kraju puta čeka izlazak sa političke scene. No ipak, Đukanović mora da korača prezentovanom stazom nadajući se da će se na putu desiti neka iznenadna magluština u kojoj će moći zametnuti tragove. Teško je, ipak, zamisliti da postoji vjerovatnoća da će se s proljećem i vrelim ljetom desiti neka nepredviđena magla.

Uz sve navedeno Abazović je apsolutno svjestan iscrpljenosti demokratskog tkiva i bizarnosti "okova" nad građanskim bićem Crne Gore, ali i mogućnosti valorizacije političkog trenutka. Stvar je zrelosti da niti želi niti hoće da kopa ili produbljuje niti jedan politički rov. Ubijeđen je, s pravom, da je po društvo ljekovito da zagrne i sve one brazde koje su drugi, već dugo i nemilice, orali po leđima Crne Gore. Ključno je pokazati da može drugačije. Ovo društvo mora se probuditi vizijom i optimizmom. Potrošili su nas loši.

Stoga će ispit zrelosti ove generacije i test valjanosti strateškog promišljanja biti obračun sa nasljeđem Đukanovića u noći predsjedničkih izbora, ako se sebično - gole političke kože radi - a kontra dobrom ukusu i dobrim preporukama odluči trčati predsjedničku utrku. Sasvim običan kandidat, pristojan i slobodan građanin - bilo ko od nas, uz revnosnu podršku političkih snaga pobijediće Đukanovića.

Sa druge strane, naizgled perfektan kandidat uz nedovoljnu revnost, te samoživost i neiskrenu podršku političke elite nije dobar način. Naša je najveća obaveza i ostvarenje vizije da pomognemo Abazoviću u procesu prevazilaženja međusobnih animoziteta, sjednemo kao nekad i dogovorimo se mudro, izaberemo odgovornog i pristojnog kandidata, iskreno stanemo uz njega i pobijedimo Đukanovića. Porazom na izborima Đukanović će biti trajno marginalizovan, a temelj za vrijedan politički legat Abazovića uistinu postavljen.

Ne libimo se da Đukanovića pošaljemo u prošlost. Mi treba da živimo budućnost.

Po vertikali ne smije biti kompromisa.

Autor je saradnik Društva za istraživanje politike i političke teorije