NEKO DRUGI

Guglajte “Mick Lynch”

Štrajkom na britanskim željeznicama, sindikat RMT organizovao je i pokrenuo značajnu masovnu industrijsku akciju radnika i radnica, a njegov glavni sekretar Mick Lynch je zbog svoje drčne političnosti zaradio viralni status i donekle povratio vjeru u sindikalizam i njihove vođe

2108 pregleda 0 komentar(a)
Mick Lynch, Foto: Reuters
Mick Lynch, Foto: Reuters

Jedno, dugo vrijeme, na ljevici su nam junaci i uzori bili isključivo ljudi iz akademije. U povijesnim procesima koji su gotovo izbrisali komunizam, socijalizam i marksizam iz političkog polja, akademske niše su ostala jedina mjesta gdje se mogla čuti pokoja rafinirana teza o klasi. Onda se nakon krize 2008. na zapadu pojavilo par političkih pokreta i lica koji su svjedočili o tome da se ljevica ne nalazi više samo u predavaonicama, kabinetima i na konferencijama, zaštićena notornom sveučilišnim autonomijama i slobodama (i samim time i spriječena da izađe van tih okvira) nego da postoji i u političkom polju te da se bori za pobjedu na izborima. Polagali smo nade u Syrizu pa Podemos, u Corbyna i Bernija. I opet se razočarali što uskim manevarskim prostorom i onda izdajom vlastitih političkim principa (Syriza), što nemogućnošću da se adekvatno odgovori na antisocijalističku frontu koju je establišment postavio (Corbyn i Bernie).

Uz spomenutu akademiju i političke partije/vođe, treći stup ljevičarskog panteona, ali i političke infrastrukture, predstavljaju sindikati, odnosno organizirani radnici i radnice o čijoj se krizi priča možda i duže i s većom dozom nihilizma nego o nekim drugim krizama na ljevici. Iako je kriza sindikalnog pokreta na globalnom zapadu i sjeveru evidentna još od osamdesetih na ovamo i rezultat je različitih transformativnih političkih (pobjeda neoliberalne reakcije), a onda i ekonomskih (deindustrijalizacija, globalizacija i dislokacija rada prema periferiji koja tada nije bila sindikalno organizirana) procesa, sindikati žive i preživljavaju, a ponekad i potvrđuju da su i dalje neophodna točka socijalističke politizacije i političke transgresije. Istina, većinom u javnom sektoru i u sektorima neophodnima za funkcioniranje kapitalizma, odnosno protoka roba i ljudi, poput transportnog sektora.

Recentni primjer takve sindikalne politizacije i transgresije štrajk je na britanskim željeznicama koji predvodi tamošnji sindikat RMT (službeno: National Union of Rail, Maritime and Transport Workers) i njegov glavni tajnik Mick Lynch. RMT i Lynch osim što su organizirali i pokrenuli značajnu masovnu industrijsku akciju radnika i radnica, uspjeli su u dva dana štrajka potpuno raskrinkati politički i medijski sustav koji se od početka otvoreno protivi i stavlja klipove pod noge štrajku za povećanje plaća zaposlenih na željeznicama. I dok se od britanske vlade, vjerojatno najdesnije od vremena Margaret Tatcher, i ne može ništa drugo ni očekivati, glavna opozicijska stranka, Laburisti, koju simbolički (ime stranke!), historijski, ali i organizacijski upravo nose sindikati i radnički pokret, nije htjela podržati štrajk. Neslužbeno objašnjenje je da se time ne žele zamjeriti svojim glasačima kojima će zbog štrajka biti otežano održavati dnevne migracije. Kalkulantski potez centrista na čelu stranka koji svoje dobre rezultate u anketama mogu zahvaliti jedino i isključivo masovnom hejtu prema trenutnoj britanskoj vladi koja jedva uspijeva održati većinsku podršku i svojih zastupnika.

No najzanimljiviji detalj štrajka željezničkih radnika upravo je medijska prisutnost njihovog vođe Micka Lyncha koji je u samo nekoliko dana potpuno raskrinkao svojim javnim nastupima i sami establišment i medije koji ga (p)održavaju. Umjesto bespogovornog odgovaranja na nesuvisla i nesnosna pitanja novinarka i novinara britanskih medijskih kuća o tome da li je marksist i zašto ima za profilnu sliku na Facebooku lika negativca The Hooda iz britanske serije Thunderbirds, Lynch je te lopte dočekivao na volej kojim je onda demolirao velike TV face govoreći im otvoreno u lice da su njihova pitanja glupa. Umjesto zgražanja nad nepoštivanjem nadasve nepristranih i objektivnih novinara i medija, Lynch je zaradio zbog svoje drčne političnosti viralni status i donekle povratio vjeru u sindikalizam i njihove vođe. Umjesto da ostatak teksta detaljno prepričavam nastupe Micka Lyncha u britanskim medijima, savjetujem vam da za vikend, kada budete pokušavali odmarati od radnog tjedna, upišete njegovo ime u tražilicu i uživate. Bolje od bilo koje serije, a ima i edukativnu funkciju.

(bilten.org)