Govorimo o dva utiska povodom buke i bijesa oko tzv. Temeljnog ugovora sa SPC… I odsustvu temeljnosti koje sve to prati.
Dakle, u javnost je izašla radna verzija famoznog dokumenta koji već nekoliko godina opsijeda ovo društvo. Neko bi mogao pomisliti - kako je to uređeno i srećno društvo kad su im ovo glavni problemi.
Utisak je da su svi nekako odmah imali stav, prije nego su temeljno i mogli iščitati objavljeni dokumenat. Ta vrsta unisonosti i horskog zapjevanja nikada ne uliva povjerenje. Opet u tim prvim saopštenjima niko ne kaže jasno što je problematično - već samo da je neprihvatljivo. I lupaju se etikete, ali to je ovdje odavno mala privreda sa najbržim rastom…
To me je ponukalo da pažljivo iščitam tekst, iako nisam nikakav pravni, a još manje crkveni ekspert.
U tekstu samog ugovora, utisak je da nema nikakvih “nagaznih mina”, niti podvala. Manje više logične i jednostavne stvari saopštene suvoparnim pravničkim jezikom, upravo ono što i očekujete od jednog ugovora. Ipak, taj utisak ne važi za tekst preambule, koja, iako nije pravno obavezujuća, jeste dio ugovora. Tamo se, jednostavno rečeno, crnogorska istorija temeljno falsifikuje, između ostaloga i time što se današnjim imenom mitropolije pokušava obuhvatiti cjelina njene istorijske uloge i djelovanja. Ne pominje se Crnogorska pravoslavna crkva što je takođe bilo jedno od istorijski nespornih imena u trajanju Cetinjske mitropolije.
Očito da nije bilo moguće izbjeći istorijsku frustraciju koja po pravilu gura u ovakve manipulacije. Očekivano, u suštini.
U najkraćem, vlada koja pretenduje na ozbiljnost ne smije se poigravati takvim stvarima - tekst preambule morao bi biti još jednom, temeljno, redigovan…
Ali, ostavimo to onima koji na tome zarađuju hljeb.
Pogledajmo reakcije sa, uslovno rečeno, crnogorskog pola, ali i jednu nelogičnost, pa i izostanak reakcije jednim zanimljivim povodom sa druge, srpske strane.
Gomila rezolutnih izjašnjavanja pojavila se zapanjujućom brzinom, niste mogli stići da pročitate saopštenja, koja doduše niste ni morali čitati, sva su izgledala kao da ih je jedna ruka pisala. (A što jeste tragično za jednu javnu scenu.)
Onda je uslijedilo jedno relativno smisleno partijsko saopštenje (potpisano orvelovskim imenom neke opskurne DPS komisije), gdje je, ako ništa drugo, bilo jasno da su tekst koji komentarišu konačno i pročitali. I taman da pomislte, evo sad će uslijediti kvalitatna javna rasprava, gromoglasno je odjeknuo Milov Nazad! Kao nekada Titov Naprijed!, ne bilo primijenjeno. I sva priča ja stala. “Kad on kaže zvijezdama da gore…” Ili da spuste tenzije, svejedno.
Sad ćemo sa te strane imati - tzv. temeljnu šutnju. Ili miting protiv Mila. Prije bih se kladio na ovo prvo…
S druge strane, iako je posljednjih godina svu političku i javnu težinu SPC u Crnoj Gori davao pokojni mitropolit Amfilohije, prosto je zadivljujuća lakoća kojom su “nastavljači” njegovog posla prekrižili sve to, temeljno prebrisali i zaboravili…
Da li je na koncu Vučić posthumno “pobijedio” Amfilohija jer je njegove saborce na ovaj ili onaj način korumpirao a što je način na koji nije mogao komunicirati sa drčnim starcem. Ne bio ja u njihovoj koži kada se, jednom, sretnu sa mitropolitom u nekom Eshaton sitiju.
Ja nisam iz te priče, ali bilo bi lijepo da se neko od Đedovih fanova zapita zašto se to desilo. Nije valjda da je Đedo bio antisrbin? Ako je pak bio “ispravan” zašto su tako žurno obrisali sve što na njega podsjeća? Kome je ta usluga napravljena?
Vjerujem naprosto da je jedan temeljni ugovor važniji od svih drugih. A taj nas tek čeka u neizvjesnoj budućnosti. Ovih dana smo obilježili deset godina od početka pregovora.
Mada, siguran sam da neće biti ovoliko buke na javnoj sceni kada Crna Gora bude potpisivala temeljni ugovor sa Evropskom unijom...
Bonus video:
