Politika počinje sagledavanjem stvarnosti. Pogotovo onda kada nam se ne sviđa. Dio realnosti je da se imperijalizam vratio u Evropu. Mnogi su se nadali da će bliske ekonomske veze i međusobne zavisnosti istovremeno obezbijediti stabilnost i sigurnost. Putin je sada vidljivo uništio ovu nadu svojim ratom protiv Ukrajine. Ruske rakete nisu samo izazvale ogromna razaranja u Harkivu, Mariupolju i Hersonu, već su i evropski i međunarodni mirovni poredak proteklih decenija pretvorile u prah i pepeo.
Pored toga, stanje njemačkog Bundesvera i civilnih odbrambenih struktura, ali i naša prevelika zavisnost od ruske energije sugerišu da smo se poslije završetka Hladnog rata uljuljkali u lažni osjećaj sigurnosti. Previše rado su politika, biznis i veliki djelovi našeg društva izvukli dalekosežne konsekvence iz diktuma jednog bivšeg njemačkog ministra odbrane, po kom je Njemačka okružena samo prijateljima. To je bila zabluda.
Poslije prekretnice koju Putinov napad znači, ništa više nije kao što je bilo. I zato stvari ne mogu ostati ovakve kakve jesu! Ali samo konstatovanje prekretnice još nije program. Iz prekretnice proizilazi mandat za djelovanje - za našu zemlju, za Evropu, za međunarodnu zajednicu. Moramo učiniti Njemačku sigurnijom i otpornijom, EU suverenijom, a međunarodni poredak ubuduće održivijim.
Nova realnost uključuje 100 milijardi eura kao poseban fond za Bundesver. Ove milijarde označavaju najveću prekretnicu u bezbjednosnoj politici Njemačke. Opremamo naše vojnike materijalom i vještinama koje su im potrebne da energično brane našu zemlju i naše saveznike u ovoj novoj eri. Pojednostavljujemo i ubrzavamo previše komplikovan proces nabavki. Podržavamo Ukrajinu sve dok joj je ta podrška potrebna: ekonomski, humanitarno, finansijski i snabdijevanjem oružjem. Istovremeno, obezbjeđujemo da NATO ne postane sudionik rata. I konačno, okončavamo našu energetsku zavisnost od Rusije. To smo već postigli po pitanju uglja. Želimo da zaustavimo uvoz ruske nafte do kraja godine. U slučaju gasa, udio uvoza iz Rusije je već pao sa 55% na 30%.
Ovaj put nije lak, čak ni za jaku, prosperitetnu zemlju kao što je Njemačka. Trebaće nam dug dah. Mnogi građani već trpe posljedice rata, prije svega visoke cijene benzina i hrane. Mnogi su zabrinuti zbog računa za struju, naftu ili gas koji će im tek stići. Njemačka Savezna vlada je stoga pokrenula finansijsku pomoć od preko 30 milijardi eura za podršku građanima. Sve te različite mjere sada počinju da djeluju.
Ali istina je i da se globalna ekonomija suočava sa izazovom koji nije viđen decenijama. Prekinuti lanci snabdijevanja, oskudne sirovine, neizvjesnost na energetskim tržištima izazvana ratom - sve to diže cijene širom svijeta. Nijedna zemlja na svijetu ne može sama da se suprotstavi takvom razvoju događaja. Moramo da se držimo zajedno i pod ruku, kao što smo i dogovorili u Njemačkoj u okviru koncentrisane akcije između poslodavaca, sindikata, nauke i donosioca političkih odluka. Uvjeren sam da ćemo tako iz krize izaći jači i nezavisniji nego što smo u nju ušli. To je naš cilj!
Kao nova vlada, rano smo odlučili da se što prije oslobodimo energetske zavisnosti od Rusije. Još prošlog decembra, dva mjeseca prije početka rata, bavili smo se pitanjem kako da obezbijedimo snabdijevanje Njemačke energentima ako dođe do najgoreg. Kada je Putin započeo svoj rat u februaru - bili smo spremni da djelujemo. Na stolu su bili planovi, npr. za diversifikaciju naših snabdjevača ili izgradnju terminala za tečni gas. Sada ćemo ih hrabro realizovati. Privremeno i teška srca, međutim, moramo elektrane na ugalj da vratimo na mrežu. Odredili smo minimalne nivoe punjenja rezervoara za skladištenje gasa - čudno je da toga ranije nije bilo. Danas su skladišta gasa mnogo bolje popunjena nego prošle godine u ovo vrijeme. Istovremeno, trenutni razvoj nas ohrabruje u našem cilju mnogo bržeg širenja obnovljivih izvora energije. Njemačka Savezna vlada je stoga značajno ubrzala proces planiranja solarnih i vjetroelektrana, npr. A takođe stoji: što više energije svi - industrija, domaćinstva, gradovi i zajednice - uštedimo narednih mjeseci, to bolje.
Ovim putem ne idemo sami. Mi smo ujedinjeni u EU i dio snažnog vojnog saveza, NATO. I djelujemo iz čvrstih ubjeđenja: iz solidarnosti sa Ukrajinom pod egzistencijalnom prijetnjom, ali i da bismo zaštitili sopstvenu bezbjednost. Kada Putin smanjuje isporuke gasa, on koristi energiju kao oružje. I protiv Njemačke. To nije radio ni SSSR tokom Hladnog rata.
Ako se sada ne suprotstavimo Putinovoj agresiji, on bi mogao da nastavi. Što smo već doživjeli: invazija na Gruziju 2008, aneksija Krima 2014, napad na istočnu Ukrajinu i konačno, u februaru, na cijelu tu zemlju. Pustiti Putina da se izvuče značilo bi da nasilje može da krši zakon bez ikakvih posljedica. Time bi i naša sloboda i naša bezbjednost takođe bili u opasnosti.
„Ne možemo više isključiti i napad na teritorijalni integritet saveznika.“ Ova rečenica se nalazi u novom strateškom konceptu NATO, o kojem je 30 saveznika zajednički odlučilo na samitu u Madridu krajem juna. Mi je shvatamo ozbiljno i ponašamo se u skladu sa tim. Njemačka će značajno povećati svoje prisustvo na istočnim teritorijama Alijanse - u Litvaniji, u Slovačkoj, na Baltičkom moru. Ovo radimo da odvratimo Rusiju od napada na naš Savez. Istovremeno, jasno stavljamo do znanja: da, spremni smo da branimo bilo koji dio teritorije Alijanse, kao što bismo branili svoju zemlju. Dajemo to obećanje. I možemo računati na isto obećanje svakog od naših saveznika.
Dio nove realnosti je i da je EU posljednjih mjeseci zbila svoje redove. Reagovala je jednoglasno na rusku agresiju i uvela neviđeno oštre sankcije. Koje djeluju, svaki dan sve više. I neka Putin slobodno zaboravi: od početka smo znali da ćemo morati da se ovih sankcija držimo dugo. I takođe da mu bude jasno: nijedna od ovih sankcija neće biti ukinuta u slučaju diktiranog mira koji bi Rusija nametnula Ukrajini. Ne postoji način da Rusija izbjegne dogovorni sporazum sa Ukrajinom i to samo onaj koji Ukrajinci i Ukrajinke mogu da prihvate.
Putin želi da podijeli naš kontinent na zone uticaja gdje bi postojale samo velesile i vazalne države. Znamo do kakvih je katastrofa to nas Evropljane ranije dovelo. Na posljednjem Evropskom savjetu dali smo nedvosmislen odgovor na taj njegov plan. Odgovor koji će zauvijek promijeniti lice Evrope: dali smo Ukrajini i Moldaviji status kandidata i potvrdili evropsku budućnost Gruzije. I jasno smo stavili do znanja da izgledi za pristupanje svih šest zemalja Zapadnog Balkana moraju konačno postati realnost. To obećanje je istinito. Ove zemlje su dio naše evropske porodice. Želimo ih u EU. Naravno, put do tamo je pun preduslova. Važno je to otvoreno reći, jer ništa ne bi bilo gore od davanja lažne nade milionima građanki i građana. Ali put im je otvoren i cilj je jasan!
Posljednjih godina često je zahtijevano, i to s pravom, da EU postane geopolitički igrač. Ambiciozan, ali realan zahtjev! Istorijskim odlukama u posljednjih nekoliko mjeseci, EU je napravila veliki korak u ovom pravcu. Sa neviđenom odlučnošću i jedinstvom rekli smo: Putinov neoimperijalizam ne smije da uspije. Ali tu ne smijemo stati. Naš cilj mora biti da zbijemo svoje redove u svim onim oblastima u kojima se mi u Evropi predugo rvemo oko rješenja: u migracionoj politici, u izgradnji evropske odbrane, u tehnološkom suverenitetu i demokratskoj rezilenciji. Njemačka će narednih mjeseci dati konkretne predloge na ove teme.
Veoma smo svjesni poslјedica naše odluke po geopolitičku EU. Unija je živa antiteza imperijalizmu i autokratiji. Zato je ona trn u oku vlastodršcima poput Putina. Permanentno nejedinstvo, neslaganje između država-članica nas slabi. Zato je najvažniji evropski odgovor na prekretnicu: jedinstvo. Koje apsolutno moramo održavati i produbiti. Za mene to znači: nema više sebičnih blokada evropskih odluka od strane pojedinih članica. Nema više nacionalnih solo napora koji štete Evropi u cjelini. Jednostavno, više ne možemo sebi da priuštimo nacionalni veto, npr. u spoljnoj politici, ako želimo da nas i dalje čuju u svijetu konkurentskih velesila.
I na globalnom nivou, prekretnica djeluje kao lupa: pogoršava postojeće probleme kao što su siromaštvo, glad, prekinuti lanci snabdijevanja i nestašica energije. I brutalno nam pokazuje posljedice imperijalističke i revanšističke politike moći. Putinovi odnosi sa Ukrajinom i drugim zemljama Istočne Evrope imaju neokolonijalne crte. On otvoreno sanja o izgradnji nove imperije po uzoru na SSSR ili Rusko carstvo.
Ostale autokrate na svijetu veoma pažljivo prate da li će mu to uspjeti. Da li u 21. vijeku važi zakon jačeg ili snaga prava? Da li će u našem multipolarnom svijetu haos zamijeniti multilateralni svjetski poredak? To su pitanja koja se sada postavljaju vrlo konkretno.
Znam iz razgovora sa našim partnerima na Globalnom jugu: mnogi od njih vide rizik. Pa ipak, za mnoge od njih je rat u Evropi nešto daleko: ali i oni posljedice osjećaju veoma direktno. U ovoj situaciji se isplati pogledati šta nas povezuje sa mnogim zemljama Globalnog juga: posvećenost demokratiji - koliko god ona bila drugačija nego u našim zemljama - Povelja UN, vladavina prava, osnovne vrijednosti: sloboda, jednakost, solidarnost, dostojanstvo svakog čovjeka. Ove vrijednosti nisu vezane za Zapad kao geografsku lokaciju. Dijelimo ih sa građanima širom svijeta. Da bismo odbranili ove vrijednosti od autokratije i autoritarizma, potrebna nam je nova globalna saradnja demokratija - i to preko granica klasičnog Zapada.
Da bi ovo uspjelo, moramo brige Globalnog juga shvatiti kao svoje brige, moramo izbjeći dvostruke standarde i ispuniti naša obećanja ovim zemljama. Prečesto smo tvrdili da smo „na istom nivou, oči u oči“, ali zapravo to nikad nismo bili. To moramo da promijenimo, ne samo zato što su mnoge zemlje u Aziji, Africi i Latinskoj Americi odavno po broju stanovnika i ekonomskoj moći na istom nivou sa nama. Namjerno sam nedavno pozvao moje kolege iz Indije, Južne Afrike, Indonezije, Senegala i Argentine na samit G-7 u Njemačkoj. Mi smo sa njima i mnogim drugim demokratskim zemljama u procesu razvijanja rješenja za probleme našeg vremena - za prehrambenu krizu, klimatske promjene ili pandemiju korone. Ostvarili smo opipljiv napredak u svim ovim oblastima na samitu G-7. Iz ovog napretka raste povjerenje - povjerenje i u Njemačku.
Na ovome se može graditi ako Njemačka preuzme odgovornost za Evropu i svijet u ovim teškim vremenima. Vođenje može značiti samo zbližavanje, u oba smisla te riječi. Tako što ćemo zajedno sa drugima izrađivati rješenja i odreći se soliranja. I time što će Njemačka spojiti Istok i Zapad, Sjever i Jug u Evropi, jer je ona zemlja u centru Evrope, zemlja koja je ležala sa obje strane Gvozdene zavjese.
Njemačka i Evropa su zakočene u samouvjerenoj saturaciji, u postherojskim društvima nesposobnim da brane svoje vrijednosti od protivnika - tako glasi Putinova propaganda. Tako su govorili donedavno i neki posmatrači ovdje u Njemačkoj. U proteklih nekoliko mjeseci doživjeli smo drugačiju, novu stvarnost.
EU je atraktivnija nego ikad, otvara se novim članicama i istovremeno će se reformisati. Rijetko kada je NATO bio tako živ, raste sa Švedskom i Finskom, dva jaka prijatelja. Demokratske zemlje širom svijeta se približavaju, rađaju se novi savezi.
Njemačka se takođe mijenja u svjetlu prekretnice. Ona nas čini svjesnim vrijednosti demokratije i slobode - i da ih vrijedi braniti. Ovo oslobađa novu snagu. Snagu koja će nam trebati u narednim mjesecima, kojom zajedno možemo oblikovati budućnost. Snagu koju Njemačka nosi u sebi - i to u stvarnosti.
Autor je savezni kancelar SR Njemačke (SPD)
(Frankfurter Allgemeine Zeitung / FAZ)
Prevod: Mirko Vuletić
Bonus video:
