NEKO DRUGI

Jedna vojna vježba i zavisnost od Rusije i Kine

Velike vojne vježbe uvijek šalju jasne signale. U slučaju rusko-kinesko-indijske vježbe „Vostok 2022“ jedan signal je upućen i Njemačkoj

3261 pregleda 4 komentar(a)
Foto: Reuters
Foto: Reuters

Na ruskoj vojnoj vežbi „Vostok 2022“na istoku Rusije kao i 2018. učestvuje i Kina, ovoga puta čak s djelovima svih triju rodova vojske: kopnenim, mornaricom i avijacijom. To jasno pokazuje da se vojna saradnja Kine i Rusije intenzivira. S obzirom na rusku invaziju u Ukrajini, to je za Vladimira Putina važan znak: uprkos njegovom brutalnom ratu, on nije potpuno izolovan na svjetskoj političkoj pozornici. Na manevrima ovoga puta učestvuje i Indija. Sve to su nagovještaji novog svjetskog poretka koji se polako stvara.

Dvije autokratije, Rusiju i Kinu, povezuje zajednički geopolitički interes da se napusti sadašnji svjetski poredak u kojem vodeću ulogu imaju SAD. Naročito Narodna Republika Kina, prema planu Sija Đinpinga, želi da 2049, dakle na stotu godinu od osnivanja, postane vodeća svjetska velesila. Putin pak želi ponovo da podjarmi teritorije nekadašnjeg ruskog carstva u Evropi.

Geostrateške paralele

Pritom se dvije autokracije nadopunjuju u vojnim izazovima SAD, a da se međusobno ne ometaju. Ruska vojska izaziva SAD i NATO na zapadu evroazijskog područja, prije svega na kopnu. Kina s druge strane jača prije svega svoju flotu na Pacifiku, između ostalog i svojim trećim nosačem aviona koji je sama izgradila.

Pritom Kina, otprilike od početka ovog milenijuma, u svakom pogledu nadmašuje Rusiju. Jedini izuzetak je ruski nuklearni potencijal. Nasuprot gotovo milion ruskih vojnika, nalazi se dva miliona kineskih.

Kina već danas ima najveći bruto društveni proizvod na svijetu, Rusija samo sedminu od toga - otprilike isto koliko i Italija. Tehnološki je Kina u mnogim oblastima industrije već odavno na nivou Zapada, dok Rusija uglavnom zavisi od iskorišćavanja svojih sirovina. Svoj gas ona već sada spaljuje, jer sve manje može da ga prodaje Evropi. Svoju naftu može da prodaje Kini i Indiji, samo da bi pokrila proizvodne troškove.

Kina, za razliku od Indije, želi da učestvuje u oblikovanju svetskog poretka sve više prema sopstvenim nacionalnim bezbednosnim interesima - njena sve agresivnija politika u južnom i istočnom Kineskom moru to jasno pokazuje. Si Đinping sve jasnije pokazuje da teži aneksiji Tajvana. Za buduću kinesku politiku biće presudno kako će Zapad obuzdati rusku invaziju na Ukrajinu. Peking to pažljivo prati, s obzirom na svoje težnje u odnosu prema Tajvanu.

Posljedice za SAD, Evropu i Ukrajinu

S obzirom na to da Kina ima daleko veće resurse za jačanje moći nego Rusija, SAD se već odavno geostrateški koncentrišu na izazov Kine. To je jasno rekao još Barak Obama koristeći pojam „pivot to Asia“. A to se i danas odražava na rat u Ukrajini.

S obzirom na to da se kinesko-američki odnosi stalno pogoršavaju, SAD bi htjele da raspolažu svim mogućim resursima za slučaj eskalacije konflikta s Kinom i zato pomažu Ukrajini vojno samo onoliko koliko je dovoljno da se ona obrani od Rusije, ali tako da same ne budu previše opterećene. Uostalom, SAD s pravom očekuju od Evropljana da se znatno naoružaju kako bi sami mogli da se štite i kako bi SAD mogle da se ograniče na pružanje nuklearne zaštite Evropi.

Zato kinesko-rusko vojno zbližavanje neposredno pogađa Evropu i Njemačku. I prije svega Njemačka, za čija preduzeća je Kina jedno od najvažnijih tržišta i isporučilac sirovina i poluproizvoda, mora da pazi da njemačka preduzeća zbog kratkovidnih interesa za profitom ne upadnu u zamku zavisnosti. Takva dramatična greška napravljena je u odnosu prema Rusiji.

Trenutno ta opasnost postoji, recimo, kod grafita iz Kine, važnog za proizvodnju baterija. Trgovina strateški važnim sirovinama danas nije samo „stvar privrede“ i ne dovodi do političkog zaokreta - to su bile greške koje su godinama činjene u promašenoj njemačkoj politici prema Rusiji.

Smanjiti zavisnost

Zato će u politici prema Kini biti upravo važno smanjiti zavisnost njemačkih firmi od tamošnjeg tržišta i sirovina. To naravno pretpostavlja da njemačka savezna vlada ne bude potrčko kratkovidih interesa preduzeća i žrtva vike njihovih lobista o navodnom ugrožavanju privrede Njemačke. Upravo to je, naime, dovelo do fatalne energetsko-političke zavisnosti od Rusije.

Autor je profesor na berlinskom kampusu pariske Evropske poslovne škole (ESCP)

(Deutsche Welle)

(Mišljenja i stavovi objavljeni u rubrici "Kolumne" nisu nužno i stavovi redakcije "Vijesti")