STAV

Crna Gora, evropski šampion razaranja

Objektivno, ovo što su uradili tajkuni sa teritorijom i privredom Crne Gore predstavlja najveću štetu, zločin i veleizdaju u istoriji bilo koje evropske države. Naravno naš tipičan tajkun (bezobzirni primitivac koji sebe stavlja u centar svijeta bez trunke humanizma i ljubavi prema drugim ljudima) nije sposoban čak ni da shvati veličinu zločina koji je počinio
72 pregleda 14 komentar(a)
Skupština Crne Gore, Foto: Filip Roganović
Skupština Crne Gore, Foto: Filip Roganović
Ažurirano: 03.02.2019. 06:49h

U prve dvije decenije XXI vijeka Crna Gora je postala apsolutni  evropski  šampion u razaranju ljepote i šarma svoje teritorije. Zbog onih kojima ljepota i šarm ništa ne znače, a nije ih briga ni za zagađenje vode, zemlje, hrane i vazduha (dakle nije ih briga za zdravlje nacije) progovoriću na jedini način koji možda donekle mogu da razumiju. Ovakvim odnosom prema prostoru, Crna Gora je postala i  evropski  šampion u ekonomskom obezvređivanju svoje teritorije. Zbog bezobzirnog ličnog bogaćenja malog broja tajkuna, nanijeta je ogromna ekonomska šteta sadašnjim i budućim generacijama; šteta koja sigurno nije manja od milijardu eura godišnje.

Novi Zakon o planiranju prostora olakšava dalje tajkunsko razaranje ljepote, šarma i ekonomske vrijednosti Crne Gore. Nažalost, velika većina građana i poslanika nije svjesna da je odnos tajkuna prema teritoriji Crne Gore nanio nepopravljivu štetu koja je po trajnim posljedicama mnogo veća od bilo koje štete koju su nam tokom mučeničke istorije nanijeli brojni ratovi i neprijatelji. Objektivno, ovo što su uradili tajkuni sa teritorijom i privredom Crne Gore predstavlja najveću štetu, zločin i veleizdaju u istoriji bilo koje evropske države. Naravno naš tipičan tajkun (bezobzirni primitivac koji sebe stavlja u centar svijeta bez trunke humanizma i ljubavi prema drugim ljudima) nije sposoban čak ni da shvati veličinu zločina koji je počinio; njima sve to izgleda normalno i prirodno, čak u svome zločinu vide napredak Crne Gore. Novi Zakon koji je donijet bez prisustva opozicije, uz samo jedan glas protiv (gospodin Nimanbegu) olakšava dalju veleizdaju i čini poslanike (i prisutne i odsutne) saučesnicima u veleizdaji interesa Crne Gore. Nažalost, ovo nijesu neodmjerene riječi, nego surova realnost u nehumanom vremenu poremećenog uma i izgubljenog sistema vrijednosti.

U Crnoj Gori, nažalost, ni vlast ni opozicija ne djeluju u državnom interesu; na prvom mjestu su im politički i lični interesi. Crnoj Gori je potrebno državničko a ne političko djelovanje. Sa političke tačke gledišta, odsustvo opozicije pri donošenju Zakona o planiranju prostora može biti i opravdano, ali sa državničke tačke gledišta je neoprostivo. Neoprostivo je biti odsutan kada se odlučuje o teritoriji kao temelju države. Smjena štetočinske vlasti je toliko potrebna Crnoj Gori da jedinio zbog toga neću da oštrije kritikujem opoziciju, ali sa tugom razmišljam kakvu bi silu predstavljalo 39 poslanika opozicije da su složni, da imaju viziju razvoja Crne Gore i da im je interes Crne Gore uvijek na prvom mjestu.

Poslanici DPS-a su primorani da glasaju po naređenju, a ne po ubjeđenju. Da se bilo ko od njih drznuo da glasa po ubjeđenju, našao bi se u manjini i bukvalno razorio svoj život i život svoje porodice. Nema opravdanja za njihov pristanak na završno razaranje crnogorske teritorije, ali je veliko pitanje ko bi na njihovom mjestu podnio tako veliku ličnu i porodičnu žrtvu; tajkunska moć je prijetnja svima koji se suprotstave, uključujući poslanike i njihove porodice.

U ovom najnovijem činu crnogorske tragedije, najružiju ulogu su odigrali Bošnjačka stranka i Hrvatska građanska inicijativa, pogotovo HGI čija je predsjednica (inače poznata kao veoma sposoban borac za lične privilegije) očigledno izvršila sramni pritisak na poslanika Vuksanovića da glasa suprotno od svoga javno iskazanog ubjeđenja. Poslanik Vuksanović je propustio istorijsku priliku da zajedno sa gospodinom Nimanbeguom spriječi novu seriju zločina nad crnogorskom teritorijom.

Kada bi postojao stub srama, na njemu bi zbog ovoga zakona trebalo da se nađu imena svih članova sadašnje Vlade i imena 80 poslanika, svih sem gospodina Nimanbegua, kako onih poslanika koji su glasali za zločin tako i onih koji nijesu došli da glasaju protiv zločina.