SVIJET U RIJEČIMA

Trampu se smiju, ali bi se ipak on mogao posljednji smijati

Uprkos ličnim neuspjesima i pravnim prijetnjama s kojima se suočava, Trampov populistički brend samo raste, kod kuće i globalno

4062 pregleda 0 komentar(a)
Foto: REUTERS
Foto: REUTERS

Nedavno su voditelji američke dijaloške emisije imali svečani dan sa Donaldom Trumpom, ismijavajući izjavu koju je dao za kanal Fox News da je imao pravo zadržati povjerljive vladine evidencije pronađene u njegovoj rezidenciji na Floridi - jer je kao predsjednik u to vrijeme, mogao skinuti oznaku tajnosti sa dokumenata samo misleći o tome.

Urnebesno zaista. Međutim, dok su liberalni vodeći mediji tako usredsređeni na Trumpova komična čuda, njegov utjecaj u domovini i u inozemstvu nije stvar šale.

Uprkos ličnim neuspjesima bivšeg američkog predsjednika i istragama protiv njega koje su u toku, Trumpov populistički brend se napreduje, kako nacionalno tako i internacionalno. Od Evrope do Latinske Amerike i od sjeverne Afrike do jugoistočne Azije, sve više lidera slijedi njegov primjer.

Neki od njih pobjeđuju na izborima, kao Giorgia Meloni u Italiji prošlu nedjelju. Neki prijete paklom na zemlji ako izgube na izborima, kako je upozorio Jair Bolsonaro u Brazilu. A drugi vode uspješne političke kampanje i brzo stiču popularnost, kao Marine Le Pen u Francuskoj. Čak je i populistički tunižanski predsjednik Kais Saied, posudio nekoliko stranica iz Trumpovog priručnika, napadajući sistem koji ga je doveo na vlast, raspuštajući Parlament i demonizirajući i ugnjetavajući opoziciju, sve u ime „naroda“.

Tramp posjeduje republikance

Amerika je, naravno, veliki džekpot. I do sada Trump prkosi izgledima i svim političkim nekrolozima održavajući kontrolu nad Republikanskom strankom. U proljeće prošle godine, američki urednik Financial Timesa tvrdio je da Trump „gubi svoj utjecaj nad republikancima“. Pa ipak, do kraja ljeta, inače trezveni uvodni članak u ovom listu upozorio je da „Donald Trump sada posjeduje republikance“ - svega nekoliko sedmica pred tzv. midterm izbore.

I zaista, prema nedavno sprovedenim anketama, gotovo tri četvrtine američkih republikanskih birača poriču da je Joe Biden legitimno izabrani predsjednik države. Mnogi od kadidata Republikanske stranke vjeruju - ili barem tvrde - da su predsjednički izbori 2020. ukradeni. Ako, kako se predviđa, oni osvoje oboje ili jedno od dvoje (Senat i Zastupnički dom) u novembru, republikanci će sigurno omesti ili ukinuti sredstva za Bidenove ambiciozne socijalne, ekonomske i ekološke programe, i pomoći pripremiti tlo za potencijalni Trumpov povratak 2024.

Iako je opozvan, ne jednom već dvaput, i iako je izgubio položaj 2020. Trumpov brend je ostao snažan širom svijeta. Mnogi su ga ponosito slijedili, dobijajući nadimke „brazilski Trump“ (Bolsonaro), „britanski Trump“ (Boris Johnson), „filipinski Trump“ (Rodrigo Duterte), „izraelski Trump“ (Benjamin Netanyahu) i tako dalje.

Pa ipak, za razliku od, recimo, Baracka Obame, koji je inspirisao mlade lidere širom svijeta, Trump ima utjecaj koji potječe uglavnom od moći njegovog ureda, kao bivši i možda budući lider jedine svjetske supersile.

Ovo je važno, jer ono što danas nazivamo trampizmom, postojalo je mnogo prije Trumpa, i nadživjet će ga. Evropske nacionalističke desničarske grupe podsmijavale su se liberalnom establišmentu, imigraciji i globalizaciji i podržavale tradicionalne kršćanske porodične i društvene vrijednosti decenijama prije nešto što je populistički Trump stupio na političku scenu sa razmetanjem i hvalisanjem.

Divljenje ‘Putinovom Raspućinu’

Ruski predsjednik Vladimir Putin je zapravo, zagovarao ove ciljeve i podržavao ultradesničarske stranke širom Evrope mnogo prije nego što je Trump ušao u politiku - a ne bismo trebali zaboraviti ni da je Putin podržao Trumpovu kandidaturu na izborima 2016.

U to vrijeme je Trumpov ideolog, Steve Bannon, bio pod utjecajem „Putinovog Raspućina“, Aleksandra Dugina, čijim se idejama o nacionalizmu i tradicionalizmu on divio i prihvatao ih. Idejama koje imaju korijen u razmišljanju ljudi kao što je talijanski filozof iz 20. stoljeća Julius Evola. Idejama koje su metastazirale u talijanski fašizam i današnje evropske ultradesničarske ideologije, uključujuči i onu Braće Italije, stranke koje ja pobijedila na parlamentarnim izborima u nedjelju.

Naravno, ako vjerujete da je Trump čitao Evolu ili bilo kojeg mislioca iz 20. ili bilo kojeg drugog stoljeća, lakovjerni ste. Očito je da je Bannon čitao, a Trump vodio. Ali vjeruje li Trump u ono što propovijeda?

U otkrivajućem razgovoru sa Bobom Woodwardom za knjigu Fear, Bannon predstavlja Trumpa kao lažljivog cinika, kojeg više zanima moć nego principi, koji je zaokupiran pobjedom, a ne vrijednostima, spreman da mijenja pozicije kako bi odgovarale njegovim interesima. Bannon, koji sebe smatra istinskim vjernikom, također je šarlatan.

I da ne bude zabune, upravo su intuicija i nepokolebljivo, neapologetsko ponašanje donijeli Trumpu podršku kršćanske desnice i drugih konzervativaca kao što je Bannon. On možda nije „stabilan genije“, ali i dalje osigurava podstrek, pokretačku snagu i prestiž konzervativnim i ultradesničarskim pokretima u Americi, Evropi i šire.

Katalizma za liberalni poredak

Danas, SAD, a uistinu i svijet „stoji na prekretnici“, da upotrijebim Bidenovu prečesto korištenu frazu. Mogao bi krenuti ka oštrijem konzervativnom autoritarizmu ili prema blažoj liberalnoj socijaldemokratiji. To je razlog za nadu, ali i za uzbunu.

Republikanska pobjeda 2022, praćena Trumpovom pobjedom 2024, ne bi bila ništa manje kataklizmična za liberalni poredak. Trijumfalni i osvetoljubivi Trump bi takvu pobjedu smatrao opravdanjem da radi šta želi, postajući sve nesmotreniji u domovini i sve utjecajniji vani. A sve i ako se ne kandiduje, mlađi, pametniji i moguće sposbniji nasljednik poput guvernera Floride Rona DeSantisa nestrpljivo čeka svoj red.

Samozadovoljni američki liberali zauzeti ismijavanjem Trumpa moraju znati da onaj ko se zadnji smije, najslađe se smije.

(Al Jazeera)

(Mišljenja i stavovi objavljeni u rubrici "Kolumne" nisu nužno i stavovi redakcije "Vijesti")