SVIJET U RIJEČIMA

Kad su bogati previše bogati?

Jahte, vile, letovi privatnim avionima i raketama… da li je u jednom trenutku bogatstvo groteskno i nepotrebno veliko? Zagovornici ideje limitarizma kažu da jeste, i da „višak“ bogatstva treba iskoristiti za opšte dobro

2911 pregleda 1 komentar(a)
Foto: Shutterstock
Foto: Shutterstock

Mnogi kažu da je para nikad dosta. Ali rastuća ekonomska nejednakost navodi sve više ljudi na misao da je ova tvrdnja pogrešna - neki ljudi zaista jesu previše bogati.

Duga je lista ekonomista, filozofa i lidera koji su se vjekovima bavili preraspodjelom bogatstva. Čitavi politički sistemi izgrađeni su oko ideje jednakosti i dijeljenja.

Šta je limitarizam?

Ekonomski limitarizam je koncept koji istražuje ideju da niko ne treba da bude pretjerano bogat. Fokusira se na štete i rizike postojanja super-bogatih ljudi.

U nekom trenutku, višak novca više ne doprinosi blagostanju ili dobrom životu. U većini slučajeva, kažu zagovornici ove teorije, sa nekoliko miliona dolara čovjek može da živi kao bubreg u loju.

Limitarizam zato ne treba brkati sa socijalizmom ili komunizmom. Ovaj koncept ne odbacuje akumulaciju bogatstva, vlasništvo nad privatnom svojinom niti se zalaže za uravnilovku. Samo tvrdi da je imati mnogo ponekad i previše.

Trenutno teorija ne govori o posebnim brojkama. Dakle, ne utvrđuje tačno da li su ljudi previše bogati kad imaju deset miliona ili dvije milijarde dolara.

Odakle ova ideja?

Vodeće ime ove teorije je Ingrid Robejns, belgijska teoretičarka koja radi na Univerzitetu Utreht u Holandiji. Robejns tamo predaje na Odsjeku za filozofiju, fokusirajući se na etiku, političku filozofiju i socijalnu pravdu.

Ona je prvi put predstavila ideju limitarizma na konferenciji prije deset godina, ali je bilo potrebno nekoliko godina da se pojavi njen prvi akademski rad na tu temu. Od tada neumorno priča o ovom konceptu, objavljuje radove i radi na knjizi. Ideja je izazvala različite reakcije širom svijeta.

„U Evropi, moje iskustvo je da se javnost slaže sa mnogim mišljenjima po pitanju limitarizma. Ali u SAD je ova ideja veoma daleko od diskusija koje se vode u mejnstrimu. Dio tradicionalne američke kulture je ideja američkog sna, to jest vjera da će svako imati šansu da postane veoma bogat, ako je samo dovoljno posvećen“, kaže Robejns.

Svaki milijarder je promašaj politike?

U osnovi limitarizma je pitanje morala. Postavlja se pitanje, kada je moralno ili etički neophodno intervenisati u sistem slobodnog tržišta za dobrobit društva u cjelini.

Da li bogati pojedinci doprinose društvu ulaganjem u povećanu produktivnost ili samo špekulišu u svoju korist? Da li je deset automobila zaista toliko bolje od dva?

„Neki sada koriste slogan ’svaki milijarder je promašaj politike’. Smatram da je to tačno, ali i da je moralno i politički problematično da neki bogataši imaju previše, pa čak iako je manje od milijardu“, kaže Robejns.

Ona tvrdi da se limitarizam zasniva na dva glavna principa: zaštiti demokratije i rješavanju hitnih potreba, kao i rješavanju problema koji zahtijevaju napor cijelog društva poput klimatskih promjena.

Kroz limitarizam se iskazuje briga da nejednakost može potkopati demokratiju. Bogati mogu da koriste novac da utiču na političare, angažuju lobiste i utiču na donošenje zakona. Ako im to ne uspije, oni mogu uticati na javno mnjenje tako što će direktno posjedovati medijske kuće ili finansirati nevladine organizacije.

Veliko bogatstvo ugrožava borbu za klimu?

Ekonomski limitarizam pretpostavlja da bi ravnopravnija raspodjela bogatstva dovela do boljeg ukupnog kvaliteta života u svijetu. To bi moglo da pomogne onima koji žive u ekstremnom siromaštvu.

„Ako već imate deset miliona, ne znači vam previše ako dobijete još 100.000 eura ili dolara. Ali ako nemate nikakvo bogatstvo, onda je svaki prihod bitan i znači manje gladi i manje djece u siromaštvu“, smatra Robejns.

Ipak, ne radi se samo o novcu. Zagovornici ekonomskog limitarizma kažu da bogati predstavljaju opasnost za životnu sredinu jer njihovo ponašanje prouzrokuje prevelike emisije ugljen-dioksida.

„Super-bogati nesrazmjerno utiču na klimatske promjene jer je njihov materijalni stil života mnogo raskošniji, a njihova ulaganja su ekološki štetna. Stoga bi bilo pošteno da se njihov višak novca iskoristi za rješavanje klimatske krize, umjesto da ih pustimo da se izvlače iz ovog problema i grade luksuzne bunkere ili vile na vrhovima planina kako bi se sakrili u slučaju da klimatske promjene izmaknu kontroli ili izbiju građanski nemiri“, navodi profesorka.

Bogati postaju sve bogatiji

Drugi filozofi i ekonomisti strogo se protive ideji ograničavanja bogatstva. Oni ne vide moralnu granicu za zarađeno ili naslijeđeno bogatstvo.

Naprotiv, kažu, postojanje mogućnosti da se neko obogati podstiče preduzetnike da rizikuju, da razmišljaju o inovacijama i da donose promjene.

Pored toga, oni tvrde da ograničavanje bogatstva neće okončati političku nejednakost. Kao bolji način da se postigne veća jednakost navode progresivni poreski sistem.

Ipak, jasno je da bogati postaju sve bogatiji. Lista milijardera za 2022. koju je objavio Forbs nabrojala je njih 2.668. Zajedno su bili teški 12,7 biliona dolara.

Robejns smatra da postoje prepreke da svijet sprovede njene ideje. Prvo, gotovo je nemoguće doći do univerzalne definicije prevelikog bogatstva. Drugo, čak i kada bi postojao definisan iznos, kako bi se oduzeo višak novca?

Utjehu nalazi u činjenici da su filozofi tu da postavljaju pitanja, a ne da vrše zapljenu dijamantskih ogrlica ili privatnih aviona.

(Deutsche Welle)

(Mišljenja i stavovi objavljeni u rubrici "Kolumne" nisu nužno i stavovi redakcije "Vijesti")