stav

Doktori nijesu krivi

Duge liste čekanja, ne samo u KCCG, osiromašene pacijente tjeraju u privatne poliklinike i ambulante (PZU), što je posebno izraženo od početka kovid pandemije, koja je pogodovala ekspanziji privatnog zdravstvenog sektora

4524 pregleda 3 komentar(a)
Foto: Shutterstock
Foto: Shutterstock

”Zakonom o auto-putu Bar-Boljare kineski izvođač i njegovi podizvođači oslobođeni su plaćanja poreza na dodatnu vrijednost, carina, poreza i doprinosa za inostrane radnike i poreza na dobit”, svojevremeno je saopšteno iz Uprave prihoda. MANS je povremeno objavljivao koliko je novca državni budžet izgubio po tom osnovu, dok konačna cifra, po završetku auto-puta, nije objavljena. Radi se o stotinama miliona eura. Imamo i druge primjere, gdje su hoteli sa četiri i pet zvjezdica bili u povlašćenom položaju i poslovali sa stopom PDV-a od sedam odsto, pa je, primjera radi, kafa u Šavniku bila skuplja nego u Splendidu. Strani investitori u Crnoj Gori uživali su mnogo povlastica, o kojima je javnost djelimično ili nije bila upoznata, dok su građani tonuli u siromaštvo. Vrijeme pandemije korona virusa donijelo je nove nevolje po građane i neke nove Vladine mjere, a ekonomska kriza je prinudila Vladu Crne Gore da smanji akcize na gorivo i limitira cijene malog broja osnovnih životnih namirnica.

Fond za zdravstveno osiguranje broji na desetine miliona duga, što se odrazilo na hronično lošu zdravstvenu zaštitu stanovništva. Duge liste čekanja, ne samo u KCCG, osiromašene pacijente tjeraju u privatne poliklinike i ambulante (PZU), što je posebno izraženo od početka kovid pandemije, koja je pogodovala ekspanziji privatnog zdravstvenog sektora. Cijene medicinskih usluga u PZU i cijene ljekova prate rast inflacije, dok standard stanovništva vrtoglavo pada. U pojedinim ambulantama KCCG na pregled se čeka po nekoilka mjeseci, dok su supspecijalisti relativno brzo dostupni u PZU, čak i oni koji rade u državnom sektoru. O dopunskom radu specijalista i supspecijalista iz KCCG se dosta piše i govori, pa to nije tema ovog teksta.

Osvrnuću se na probleme pacijenata, koji su žrtve osteporoze, artritisa i drugih oboljenja iz nadležnosti reumatologije, a njih je ogroman broj. Prije 2-3 mjeseca sam od pacijenata informisana da su termini za dexu u KCCG popunjeni do kraja godine, a kod reumatologa se može samo privatno. U pojedinim PZU snimanje gustine kostiju i pregled reumatologa košta 80 eura, dok je sam reumatološki pregled 40 eura. Zvuči čudno ako kažem da je za pacijente to relativno mali trošak u odnosu na terapiju, koju reumatolozi propisuju. Svi medicinski preparati za usporavanje osteporoze i drugih poremećaja kostiju i zglobova spadaju u “dodatke ishrani”, koje pacijenti kupuju, po cijeni od 15 do 50 i više eura po pakovanju. Nadležni u Ministarstvu zdravlja, Fondu zdravstva i Vladi istrajavaju na, samo njima poznatim kriterijumima, po kojima svi medicinski preparati iz spomenute grupe moraju biti oporezovani po stopi PDV-a od 21 odsto, što ove ljekove, čini enormno skupim i nedostupnim pacijentima. Čak su i vitamini oporezovani najvišom stopom PDV-a. Isto se dešavalo i dešava sa terapijom protiv korona virusa, koju, pored “paracetamola” čine veoma skupi vitamini. Kod reumatološke i ne samo reumatološke terapije bilo bi ne samo poželjno, nego pošteno prema pacijentima, da se bar neki, od najčešće propisivanih medicinskih preparata, izdaje na recept, ili, makar, prodaje po nižoj stopi PDV-a! Smanjenje akciza na gorivo je više poklon države fizičkim i pravnim licima, nego uticaj na stopu inflacije u Crnoj Gori. Bolesni, siromašni i stari ljudi ne posjeduju ili ne mogu da voze automobile, a PDV od 21 odsto na ljekove osporava im pravo na adekvatnu zdravstvenu zaštitu i dodatno zagorčava ionako težak život. Primjera radi, lično sam bila u poziciji da se prvo opredijelim za manje kvalitetne (jeftinije) medicinske preparate, a potom pauziram uzimanje terapije. Na hiljade je pacijenata u sličnoj poziciji. Platimo pregled kod doktora, a ne možemo sebi priuštiti preporučenu terapiju!

Očigledno je da državna administracija, u konkretnom slučaju, nedovoljno sarađuje sa zdravstvenim sistemom, kako bi doktori medicine bili uključeni u liječenje pacijenata, od uspostavljanja dijagnoze do lakšeg pristupa propisanoj terapiji. Nedostupnost ljekova pacijentima pretpostavlja “neuspjeh” za medicinsku struku, a doktori nijesu krivi.

Bonus video:

(Mišljenja i stavovi objavljeni u rubrici "Kolumne" nisu nužno i stavovi redakcije "Vijesti")