STAV

Izbor sudija Ustavnog suda, posljednja šansa za DPS

Vjerujem da je svima u Crnoj Gori a i van nje jasno da je apsolutni prioritet u ovom trenutku izbor sudija Ustavnog suda i da će, ukoliko za nekoliko dana ne napravimo taj krucijalan korak naprijed, kriza biti sve veća kako vrijeme bude odmicalo

8654 pregleda 8 komentar(a)
Foto: Boris Pejović
Foto: Boris Pejović

Domaća i međunarodna javnost ovih dana pomno prati političku i institucionalnu krizu u Crnoj Gori. Moram reći da mi određeni potezi opozicije, prije svega DPS-a, djeluju kao ciljano podizanje tenzija a sve opet u cilju pokušaja homogenizacije i mobilizacije građana tj. birača koji su im preostali, a kojih je kao što vidimo sve manje!

Naravno, kada će i hoće li biti izbora, DPS se više ne pita, i iskreno se nadam da barem to shvataju. Jasno je da u ovom trenutku nemamo čistu situaciju vezano za veliki broj pitanja, poput proglašenja konačnih rezultata lokalnih izbora što dalje implicira da su svi budući izborni procesi u opasnosti od blokade proglašenja rezultata.

Takođe, tu je i pitanje ustavnosti više donešenih zakona i predloga zakona, uzmimo za primjer najskoriji - Zakon o predsjedniku Crne Gore, zatim odbijanje Đukanovića da učini predlog Skupštini Crne Gore, tj. da Miodrag Lekić dobije mandat za formiranje 44. Vlade Crne Gore, zatim tzv. zetski zakoni i mnogo drugih otvorenih i trenutno nerješivih pitanja...

Vjerujem da je svima u Crnoj Gori a i van nje jasno da je apsolutni prioritet u ovom trenutku izbor sudija Ustavnog suda i da će, ukoliko za nekoliko dana ne napravimo taj krucijalan korak naprijed, kriza biti sve veća kako vrijeme bude odmicalo.

Zato sada nije vrijeme za ucjene, nije vrijeme za političke trgovine i kalkulacije, već je vrijeme da se glasa, da se izaberu sudije, i ako tako bude, ubijeđen sam da nakon toga dolazi period snižavanja tenzija, period u kome ćemo dobiti institucionalne, a ne partijske i političke odgovore na sva otvorena pitanja koja sam pobrojao, a mogu slobodno reći i ona koja nisam.

Dakle, Ustavni sud je fundament i kao takav mora biti elementarno funkcionalan, jer ako nije, onda smo bez temelja kao društvo, a u takvim situacijama se urušavaju ljudska prava, nastupa period bezvlašća, potpunog kolapsa institucija i improvizacije, što je u postojećim okolnostima, vjerujem da ste saglasni, pogubno! To bi svakako trebalo samo po sebi da bude ozbiljno upozorenje svim političkim subjektima, svim pojedincima, liderkama i liderima, poslanicama i poslanicima...

U ovom trenutku, kako stvari stoje, imamo vrlo jasan stav većine u Skupštini Crne Gore a to je da će 41 poslanica i poslanik, glasati za sva četiri kandidata za sudije Ustavnog suda. Sa druge strane, imamo (za sada) rezolutan stav opozicije, u prvom redu DPS-a, dakle stav da neće glasati niti jednog od četiri kandidata i kandidatkinje za sudije Ustavnog suda. Javna objašnjenja takvog, slobodno mogu reći, pogubnog stava su zaista komična, od vapaja za dijalogom, koji je valjda po njihovom mišljenju izostao, do prozivki da je u pitanju partijski interes onih partija koje čine većinu!

E vala, neka smo i to dočekali! Da nas iz DPS-a prozivaju da politički poklapamo sudstvo. Zašto su takvi stavovi komični? U prvom redu jer niko od kolega iz opozicije nije osporio nijednog kandidata u smislu biografije, kompetencija, eventualnih političkih ili partijskih preferencija ili afilijacija. Niti jednu jedinu riječ nismo čuli o kandidatima u smislu osporavanja, a i kako bismo kad su svo četvoro stručno „stasavali“ tokom godina apsolutne i ničim ograničene vladavine bivšeg režima DPS-a. Bili su birani na razne funkcije i mjesta u sistemu, a neki i usko sarađivali sa visokim funkcionerima DPS-a.

Tih godina i decenija je neko mogao biti biran za sudiju osnovnog, po neko čak i viših sudova, isključivo kao izuzetak koji potvđuje pravilo, pravilo da na visoka mjesta u pravosuđu mogu doći samo oni koji su po volji Đukanovića i DPS-a. Ovih četvoro kandidata su definitivno izuzetak, i radi se o kredibilnim ljudima i profesionalcima koji neće slušati partijski diktat. Bilo ih je svakako još ali sistem je bio postavljen tako da napreduju i na najmoćnija mjesta dolaze Jovanići, Medenice i njima slični.

Danas se, naravno, neću baviti njihovim likom i djelom, ali u svjetlu zahtjeva da se sve vrati „na početak“, kako kažu Đukanović i DPS, potrebno je da u obzir uzmemo postojeće stanje u Ustavnom sudu. Dakle, on sada traži novi javni poziv za izbor četiri sudije Ustavnog suda. To bi u posljednje dvije godine bio šesti javni poziv po redu pa je pitanje ko bi se javio na isti ako nijedan kandidat nije izabran na prethodnih pet!

Definitivno, kandidati od formata, profesionalnog i ličnog integriteta bi bili u značajnoj mjeri obeshrabreni. Takođe, kao što sam već rekao, iz DPS-a traže novi poziv za četiri sudije, dakle vraćanje na početak, ali postavlja se pitanje - da li je to početak?

O kakvom početku pričaju kolege ako znamo da u Ustavnom sudu već sjede dvoje DPS sudija, dvoje sudija koje je kandidovao Đukanović a ne Skupština, a izabrala ih čak i tadašnja opozicija. Dvoje sudija, od kojih je jedan sadašnji predsjednik suda, a druga sutkinja je bila predsjedavajuća, što je nepostojeća kategorija, i što je moglo da se desi samo u vrijeme i režiji DPS-a.

Dvoje sudija koji su od strane DPS izvršne vlasti, protivno zakonu, stambeno zbrinuti, iako je jasno da nisu bili u stanju stambene potrebe već je u pitanju bila nagrada za odanost DPS-u i bivšem režimu! I zato sada kažu, ajmo na početak, pa da sudijama Šćepanović i Lopičić dodamo neke nove jovaniće i medenice, pa da kao u dobra stara vremena, DPS ponovo zagospodari najvišom sudskom instancom u državi!

E pa gospodo, to neće da može!

Da li je DPS spreman da opozove partijske vojnike u Ustavnom sudu, da podnesu ostavke, pa da onda idemo na istinski početak,i krenemo od nule. Siguran sam da nisu!

Zato je vrijeme da konačno DPS pravilno shvati procese koji su se desili nakon 30. avgusta, da shvate da je prošlo vrijeme kada su mogli imati sudove i tužilaštvo po njihovoj volji i izboru, jednostavno ta vremena su prošla, i vrijeme je da uvaže tu činjenicu. Da li će biti tako ja ne znam, ali ono što znam je da ako ne bude izbora barem jednog od četiri nepristrasna i kredibilna kandidata ili kandidatkinje, nastupiće mnogo dublja institucionalna i politička kriza u Crnoj Gori i odgovornost za takav razvoj događaja će biti isključivo na onima koji neće glasati 28. novembra za izbor minimum jednog od kandidata i kandidatkinja! Ni to ne bi bilo dobro rješenje, ali bi izbor jednog od četvoro kandidata bio minimum koji omogućava elementarno funkcionisanje sistema i kupovinu vremena do boljih, potpunijih i održivijih rješenja.

Ako pak ostanu tvrdi, onda nema sumnje, platiće veliku političku cijenu, i tada će jedina dilema biti sljedeće - koliku će cijenu Crna Gora i njeni građani platiti zbog takvog stava!

Autor je poslanik u Skupštini Crne Gore

(Mišljenja i stavovi objavljeni u rubrici "Kolumne" nisu nužno i stavovi redakcije "Vijesti")