SVIJET U RIJEČIMA

Da li smo na pragu nove ere?

Godine izuzetnog napretka u zdravstvu, bogatstvu, obrazovanju i produbljivanju globalnih međusobnih veza učinile su ljudima život mnogo boljim. Ali svijet je ušao u novi period turbulencije i ostaje da se vidi koja će nova pravila i institucije iz toga proizaći

3754 pregleda 0 komentar(a)
Foto: Shutterstock
Foto: Shutterstock

Dešava se da tokom jedne decenije bude manje promjena nego tokom samo jedne godine, pa bude godina koje po obimu promjena koje se u njima dese prevaziđu i decenije. Upravo takve su posljednje tri godine, obilježene pandemijom kovida-19, ruskom invazijom na Ukrajinu i sveobuhvatnom inflatornom krizom koja se odigrava u pozadini eskalacije geopolitičkih tenzija. I zaista, sve previše liči na period koji je prethodio naftnoj krizi s početka 1970-ih, nakon koje je za uspostavljanje stabilnosti bilo potrebno oko 20 godina. Možemo li ovog puta ubrzati početak novog ciklusa napretka?

Već smo prošli niz testova. Među njima se izdvajaju tri: period neposredno poslije Drugog svjetskog rata (1944-1946), naftna kriza 1971-1973. i vrijeme nakon raspada sovjetske imperije (1989-1992). Poput zemljotresa, svaki od ovih procesa promijenio je izgled globalnog pejzaža iznenadnim oslobađanjem moćnih latentnih sila koje su se okupile oko linije rascjepa. Svaki od njih je, takođe, izmijenio pravila koja regulišu ključne karakteristike našeg svijeta, otvarajući tako novu eru. Ali uprkos svemu tome, progres se nastavljao.

Dakle, da li smo sada na pragu nove ere? Da bi odgovorio na ovo pitanje, novi rad McKinsey Global Instituta ispituje pet glavnih aspekata savremenog svijeta: svjetski poredak (institucije, okviri i pravila koji upravljaju međunarodnim odnosima), tehnologiju (platforme i primijenjene nauke koje pokreću razvoj i inovacije), demografija (važni trendovi i socio-ekonomske karakteristike stanovništva), resursi i energija (sistemi za transport i pretvaranje energije i materijala za upotrebu), kapitalizacija (pokretači globalne ponude i potražnje i opšte putanje finansija i bogatstva). Sve ove dimenzije se razmatraju uzimajući u obzir prošle epohalne pomake.

Nakon šoka Drugog svjetskog rata, došlo je do ekonomskog procvata koji je trajao do 1971. godine. Stvorene su Ujedinjene nacije i institucije Breton Vudsa, a američki dolar je postao de facto svjetska rezervna valuta, vezana za zlato. Ekonomija i društvo su prešli sa ratne mobilizacije na obnovu civilnog života. Na Potsdamskoj konferenciji 1945. Sjedinjene Države su formalno okončale svoju izolacionističku politiku i preuzele plašt hegemonije. Josif Staljin je pregovarao o podjeli Evrope i nastojao da razvije nuklearni potencijal Sovjetskog Saveza. Postavljeni su temelji prve ere poslijeratnog procvata.

Ali onda je došlo ono što zovemo „doba kontroverzi“, koje je trajalo otprilike od 1971. do 1989. godine. Skup i težak rat u Vijetnamu podijelio je Sjedinjene Države i razotkrio granice njihove moći. Godine 1971. američki predsjednik Ričard Nikson iznenada je suspendovao konvertibilnost dolara u zlato i počela je era papirnog novca.

Godine 1973. naftna kriza, nastala zbog pokušaja članica OPEK-a da maksimalno iskoriste svoje aktive, doprinijela je dubokoj recesiji i 15-godišnjem rastu cijena energenata. Impuls se pomjerio na istok: BDP Japana je pretekao njemački. Nikson je posjetio Kinu, prekršivši time 25-godišnji diplomatski moratorijum na odnose između dvije zemlje.

Zatim, počevši od kasnih 1980-ih, duboki rasjedi izazvali su još jedan šok, postavljajući temelje novoj eri. Berlinski zid je pao, Sovjetski Savez se raspao, geopolitički špil karata Evrope je promiješan. Prodemokratski pokreti zahvatili su Evropu, Aziju i Afriku.

Godine 1992. godine potpisan je Ugovor iz Mastrihta, koji je označio iskorak u ekonomskoj i političkoj integraciji Evrope. Kina, u kojoj je zaustavljen napredak, u potpunosti je potvrdila svoju posvećenost tržišnim reformama tokom južne turneje Denga Sjaopinga 1992. godine. U međuvremenu, Zalivski rat postao je demonstracija američke vojne moći.

Godine 1989. rođen je World Wide Web i time je postavljena pozornica za digitalnu revoluciju. Kina i Indija nastavile su da se pridružuju globalnoj ekonomiji, što je omogućilo najveće smanjenje siromaštva u istoriji čovječanstva. Taj period nazivamo „erom tržišta“.

Ovo nas dovodi do našeg vijeka izuzetnog napretka u oblasti zdravlja, bogatstva, obrazovanja i globalne povezanosti. Generalno, ljudi su počeli mnogo bolje da žive. Prije tri decenije, oko 35% svjetske populacije živjelo je u ekstremnom siromaštvu - danas je taj pokazatelj pao na manje od 9%. Ukupni efekat je bio nevjerovatan, a pravila koja su sve to regulisala bila su prilično stabilna. Bar do sada.

Još ne znamo šta će uslijediti nakon novog šoka. Iako možemo razlikovati pravce kretanja, složena pitanja u svakoj od pet oblasti ostaju neriješena. Sa stanovišta svjetskog poretka, čini se da postoji trend multipolarnosti, ali još ne znamo kako će to izgledati u praksi. Da li će privreda zadržati globalni karakter i da li ćemo naći nove funkcionalne mehanizme za vanekonomsku saradnju? Da li bi godine relativne umjerenosti u međunarodnoj politici mogle ustupiti mjesto većoj polarizaciji? Što se tiče tehnologije, dok se čini da se glavni pokretači digitalizacije i povezivanja približavaju zasićenju, novi talas - uključujući vještačku inteligenciju i biotehnologiju - mogao bi da izazove novi ciklus inovacija. Kakav će uticaj sve ovo imati na rad i društveni poredak i kako će tehnologija, institucije i geopolitika biti u interakciji?

U pogledu demografije, mladi svijet se pretvara u stari, urbani svijet, u kome nezarazne bolesti postaju veliki zdravstveni problem. I više od toga, nejednakost unutar država mogla bi sve više da poremeti društveni život. Hoćemo li “elegantno stariti”, ili kapital i institucije neće uspjeti adekvatno da odgovore na nejednakost?

Što se tiče resursa i energije, postoji snažna želja da se investicije preusmjere ka izvorima sa nižim sadržajem ugljenika, ali izgleda da se ukupna ulaganja u svu energiju muče da održe korak sa potražnjom. Može li globalna zajednica pronaći pristupačan, održiv i izvodljiv put do klimatske stabilnosti? Kakva će se dinamika odigrati između onih koji imaju presudno važnim resursima i onih koji ih nemaju? Konačno, čini se da se tempo ekonomskog rasta normalizuje, a povećanje leveridža i kredita može dovesti do stresa u bilansu stanja. Vijek OECD-a će nastaviti da ustupa mjesto vijeku Azije.

Ako zaista vidimo da su krenule „porođajne muke“ seizmičke promjene, kao što se čini vjerovatnim, lideri moraju biti spremni kako za dolazak nove ere, tako i za napore da je oblikuju. Trenutna svjetska situacija može izazvati pesimizam, ali - posle svih prethodnih uspona i padova, progres se ipak nastavljao. Naše vrijeme zahtijeva akciju, a pouke istorije nam dozvoljavaju da ne gubimo nadu.

Autor je direktor McKinsey Global instituta i stariji partner u McKinsey & Company u Sidneju

Copyright: Project Syndicate, 2022.

(Mišljenja i stavovi objavljeni u rubrici "Kolumne" nisu nužno i stavovi redakcije "Vijesti")