Nigdje, izgleda, nije jednostavno. Svijet prati partiju atomskog šaha između dva tipa koji u principu ne ulivaju povjerenje, a u Španiji se hapse ljudi kao da je vaskrsnuo generalisimus... Katalonija i Kurdistan, ovih su dana aktuelne priče o državama koje hoće svoju nezavisnost. Priča o referendumu definitivno nije jednostavna - ni u slučaju jedne ozbiljne, istorijske države, nekadašnje kolonijalne sile, kakva je Španija, ni u slučaju jedne gotovo jedvapostojeće države, nekadašnje kolonije, kakva je Irak, postsadamski Irak. Sada i Kurde i Katalonce mole da odustanu od referenduma... Nije nemoguće da će i njima neko prepisati - 55 %. „Crnogorska polovina“ možda postane standard u međunarodnoj politici ...
A oni koji su taj posao davno završili, njima preostaje da se o domaćemu jadu zabave... Sve više je razloga da pomisite da je i ovdje neki generalisimus na vlasti.
Aktuelna situacija sa rektorkom je pomalo farsična, ali svakako otužna. Ona, kao brani autonomiju univerziteta, premda je takvo što sa univerziteta temeljno prognano njenim dolaskom na mjesto rektorke. Sadašnja rektorka je, sjetimo se, došla kao partijski vojnik da zavede red na Univerzitetu koji je vladajuća partija upravo tada iščupala iz ralja nekadašnjeg manjeg koalicionog partnera. Dakle - ona nema dodirnih tačaka sa idejom i praksom autonomije univerziteta. O tome će moći da se priča jednom, kad ona ode, i u zavisnosti od načina kako će doći njen nasljednik / nasljednica... Ako i taj / ta ne dođe kao nečiji partijski namjesnik, onda će priča o autonomiji biti moguća. Ali, do tada je zanimljiv spektar strategija / režija koje su na sceni. Mene je, moram priznati, posebno dojmila „puštena“ priča da je ovo atak na Srbe. I to „poštene“, što će reći lojalne. Ko u Crnoj Gori daje ovakve nominacije, ko određuje kako se postaje lojalni - tj. pošteni Crnogorac, Srbin, Bošnjak, Hrvat... Pa, koliko shvatam Radmila se hoće predstaviti i kao branitelj Srba? Od koga ih brani? Od DPS-a? Spektakl, ako mene pitate...
Dok traje tenzija na relaciji Dvor - Partija, kao poručena pojavljuje se i - Crkva. Da i ona odigra svoju ulogu.
Mora da postoji tamo, u sinodskim lavirintima, neka pošalica, inspirisana onom slavnom izrekom da majka kune sina ne što igra poker, nego što ide da se „vadi“... - koja bi mogla glasiti: ne kara patrijarh mitropolita što priča svašta, nego što poslije objašnjava...
Ova volujska saga je priča o padu svih intelektualnih standarda u ovom društvu. Mitropolitova ideja da onaj koji nije kršten ne može biti Crnogorac oslikava model mišljenja koji može jedino poroditi mržnju. Prepoznaju to i Evropljani kada traže (baš od mitropolita i njegovih) da se o različitosti ne govori na mrziteljski način, to može prepoznati svako, ali ne i Crnogorci koji vjeruju ovakvom mitropolitu. Problem je i u dijelu javnog doživljaja ovih stvari. Naime, kada se javno ukaže na mitropolitovu glupost ili nedostojan iskaz, odmah se potegnu etikete - mržnja prema svemu srpskom i pravoslavnom. Ja, naivno, dakako, vjerujem da bi vjerski prvaci morali biti ljudi koji prednjače u pristojnosti i mudrosti. I da je u tome razlog njihovog prvijenstva.
Autokratska matrica vidljiva na tako različitim adresama (i kod rektorke i kod mitropolita) postaje još jasnija kada shvatite da, dok se dešava javni spektakl oko Amfilohijevih izjava i rektorkinog batrganja, vlast završava priču... Ovaj put oko raspolaganja prostorom. Možda najveća pljačka u istoriji jedne temeljno opljačkane državice. Neko je duhovito (i tačno, uostalom) primijetio da predloženom zakonskom rješenju nedostaje samo još - kralj.
I pjesma.
Poji Mile volove na reci...
Bonus video:
