NEKO DRUGI

Začuđujući uspon Turske kao proizvođača oružja


Turska sprovodi ambiciozan plan naoružavanja

6192 pregleda 1 komentar(a)
Foto: Reuters
Foto: Reuters

Dešavalo se nekad da je Turska htjela da kod čuvenog njemačkog proizvođača oružja Klauss-Maffei Wegmann (KMW) i Rheinmetall naruči 1.000 komada tenkova “Leopard 2”. To je bilo prije nekih 20 godina. Od toga, 7 milijardi teškog, biznisa nije bilo ništa.

Nakon toga je predsjednik Redžep Tajip Erdogan odlučio da Turska treba da postane autohtona u tehnologiji naoružanja. Umjesto oslanjanja na uvoz oružja, Turska gradi moćnu industriju naoružanja. To uključuje proizvodnju dronova, tenkova, borbenih aviona, haubica i ratnih brodova.

Erdogan je sada predao moderne turske haubice (“Firtina II”) svojim oružanim snagama. Sa 155 milimetara, imaju isti kalibar kao i njemački “Panzerhaubitze 2000”. Erdogan je takođe najavio da će uskoro biti postavljen kamen temeljac za fabriku dugo očekivane serijske proizvodnje turskog borbenog tenka “Altaj”.

Sa Erdoganove tačke gledišta, 2023. je idealna za velike najave. Ove godine obilježava se 100 godina od osnivanja Republike Turske. Erdogan želi da zemlju predstavi svjetskoj javnosti i sopstvenom narodu kao vrhunskog igrača u industriji naoružanja. Godinama se radi na tom cilju, uz visoka državna ulaganja.

Na primjer, 2021. godine - još prije rata u Ukrajini - Turska je uložila znatno više u naoružanje nego mnoge druge evropske zemlje, sa 2,1 odsto BDP-a. Ankara je tako premašila propisani cilj NATO-a od 2 odsto.

Stručnjaci Instituta za istraživanje mira “Sipri” navode dvije kompanije - Aselsan i Turkish Aerospace - među 100 najvećih proizvođača oružja u svijetu. Dok je njemačka savezna vlada tek nakon izbijanja rata u Ukrajini posebnim budžetom (do ovog momenta neralizovanim) od 100 milijardi počela da popunjava ozbiljne rupe u skladištima oružja, Turska je prije nekoliko godina krenula drugim putem.

Ukrajina hvali efikasnost turskog drona

Erdogan već može da ukaže na respektabilne uspjehe na tržištu naoružanja. Na primjer, borbene i izviđačke bespilotne leielice Bayraktar TB2 - proizvođača Baykar - isporučene su Ukrajini u ratu za odbranu od Rusije. Ukrajina je pohvalila njegovu efikasnost.

Turska kompanija je nedavno izvela i prvi let borbenog drona “Kizilelma” dugog skoro 15 metara, koji bi u budućnosti trebalo da može da sleti na brod ratne mornarice. Ovaj dron bi trebalo da bude u funkciji ove godine.

Turska će ubuduće biti aktivna i na tržištu borbenih aviona. Očekuje se da će model MMU (Milli Muharip Ucak) - poznat i kao TF-X - biti prvi put predstavljen svjetskoj javnosti u martu. Još će proći neko vrijeme prije nego što dvomotorni borbeni avion bude spreman za upotrebu nakon uvođenja, ali Turska ovim šalje jasni signal svima.

Jedna od posebnosti ovog projekta borbenog aviona jeste da je Turska prvobitno bila uključena u izgradnju modernog američkog stelt borbenog aviona F-35, koji je Njemačka nedavno naručila. Ali kada je Ankara postavila ruske protivvazdušne sisteme u zemlji, Sjedinjene Države su zabranile učešće Turske u projektu F-35, čime su tek podstakle razvoj turskog aviona.

U početku je planiran samo sa jednim motorom, ali sada će ipak imati dva i samim tim veću upotrebnu vrijednost. Priča se da će američki proizvođač motora General Electric u početku isporučivati turbine.

Ključne komponente isporučuje Hyundai Rotem

Tačno je da Turska može da slavi uspjehe u izgradnji sopstvene industrije naoružanja, ali ne potiče ipak sve iz sopstvene proizvodnje. I dalje mnoge ključne komponente mora da kupuje u inostranstvu.

Ovo se jasno vidi na teškom tenku “Altaj” i njegovom višestrukom i dugom istorijom razvoja. U biti je ovaj tenk zasnovan na južnokorejskom modelu “K2 Black Panther” proizvođača Hyundai Rotem. Azijati su odavno u ligi svjetskih lidera u koncipiranju tenkova. Na primjer, Poljska je nedavno naručila K2 od Hyundaia: da bi disperzirala svoju kolekciu tenkova i van zavisnosti od SAD.

U međuvremenu je bilo došlo do zastoja, sa kašnjenjima i svađama - takođe i na političkom nivou - posebno oko integracije njemačke oružane industrije u turske planove. Rheinmetall je želio da učestvuje u zajedničkom preduzeću (RBSS) za proizvodnju tenka u Turskoj. Posebno zato što Krauss-Maffei Wegmann i Rheinmetall imaju puno iskustva sa Turskom, jer Ankara iz starih zaliha Bundesvehr posjeduje na stotine tenkova Leopard.

Ali političkim odlukama njemačko učešće u projektu “Altaj” je ukinuto jer Rheinmetallu nije data dozvola za izvoz ključnih komponenti. Proizvođač motora MTU Friedrichshafen, koji sada pripada britanskom Rolls-Royce koncernu, i njemački proizvođač Renk takođe su napustili projekat, iako je njihova tehnologija ugrađena u prve Altaj-prototipove.

Preokret u turskoj industriji naoružanja je usko povezan sa sankcijama i embargom na oružje koje su države NATO uvele Turskoj - koja i sama pripada zapadnom odbrambenom savezu - kao reakciju na krvavi građanski rat protiv kurdske terorističko-komunističke i u većini EU država zabranjene PKK.

Pošto Njemačka ili SAD nisu isporučile nikakvu ključnu tehnologiju za nove projekte naoružanja, Erdogan je morao da pronađe druge izvore. I tako je nabavio, za prve modele “Altaj”, dizel motor iz Južne Koreje pa zato prvi primjerci nove turske haubice imaju pogon iz Južne Koreje.

Da li će i kada haubica ili tenk “Altaj” naći kupce u inostranstvu: još je otvoreno pitanje. A priča se da će Dubaiju Turska uskoro isporučiti 100 vojnih oklopnih vozila.

(Die Welt)

Prevod: Mirko Vuletić

(Mišljenja i stavovi objavljeni u rubrici "Kolumne" nisu nužno i stavovi redakcije "Vijesti")