Ne mogu shvatiti da niko ne postavlja jedno jednostavno pitanje: a što će krst na Sahat kuli? Zar mu je zaista (i) tamo mjesto? Ovdje je samo jedno pitanje važno - hoćemo li da o svemu mislimo principijelno ili navijački.
Bez obzira na bizarno porijeklo - bila je to rimska sprava za mučenje - krst je moćan simbol: znak totaliteta, središte iz kog se prostire značenje na sve četiri strane... Jedan srebrni krst, poklon od beskrajno drage osobe, decenijama je moja lična relikvija. Dakle - za jednog ateistu imam vrlo „pozitivan“ odnos prema krstu. Ali, svaki simbol na neodgovarajućem mjestu, u pogrešnom kontekstu, može postati svoja suprotnost.
Priča o postavljanju krsta na građevinu koja je simbol jedne epohe i jedne kulture tipična je priča jednog vremena: prve decenije života Podgorice u slobodnoj i nezavisnoj Crnoj Gori: tih godina narodna poezija je bila prisutnija nego udžbenici. Krst na Sahat kuli - to može biti samo refleks starog ratničkog trijumfalizma, koji je, na koncu, kao i svi trijumfalizmi, banalan...
Sahat kula je jedan od simbola islamskog kulturnog nasljeđa ovoga grada i kao takva sasvim neodgovarajuće mjesto za hrišćanski simbol. Odnosno - takav čin i takva situacija jasno šalje poruku, koja je zasigurno, krajem XIX vijeka bila dopadljiva mnogima, ali, danas, sa vrednosnim sistemima koji su unekoliko drugačiji ta poruka djeluje ne samo prevaziđeno, već i - neukusno.
Da skratimo: u činu postavljanja krsta na Sahat kulu, koliko god taj čin, siguran sam, bio entuzijastičan u slučaju izvođača, neizbrisiv je duh (takvog) vremena. Bio je to način da se simbolički označi nova politička situacija. Da se „obilježi“ teritorija.
Vjerujem da je pretjerano čin uklanjanja krsta sa Sahat kule upoređivati sa rušilačkim divljanjima kakvih je bilo po regionu, jer, ovaj krst nije skinut sa crkve, već sa najpoznatije građevine islamskog perioda istorije Podgorice.
Nedvosmisleno političko (ne dakle religijsko) značenje ovoga krsta vidimo i po reakciji i retorici „branilaca“. Nazvan je i „Dušanov krst“, premda je to tačno koliko i da je krst Karla Velikog. Ali, kad su zagraktali sa srednjovjekovnim mitovima, ugroženim srpstvom i borbenim pokličima, valjda je svima postalo jasno da su najglasniji među braniocima oni koji brane baš ono najgore i najprimitivnije značenje koje je moguće učitati u krst na Sahat kuli.
I držim da bi bilo prirodno, primjereno vremenu koje živimo i vrednosnom sistemu za koji se ovo društvo, makar deklarativno, zalaže, krst ukloniti i pohraniti ga u - gradski muzej. Sa jasnim objašnjenjem čitave storije. I da takva inicijativa treba da potekne od većinskog, hrišćanskog stanovništva, upravo jer su naši preci taj krst i postavili tamo.
Prirodno je da krstovi budu na crkvama, u muzejima ili oko vrata (kao nešto sasvim lično), ali posljednje decenije donijele su praksu da krstovi niču po brdima i planinama, po trgovima i parkovima. Ne vjerujem da je to silno krstoljublje donijelo više hrišćanskog pogleda na svijet ili ljubavi i razumijevanja za bližnjeg svog.
Naravno, osjetio sam snažnu nelagodu što neko može pomisliti da branim potez ove i ovakve vlasti. Ali, i oni imaju pravo na dobar potez, makar načelno. No pravu prirodu DPS mentalnog sklopa vidjeli smo već u nerednim danima, jer, oni i kad učine dobru stvar, rade to kalkulantski a ne s uvjerenjem. Umjesto da jasno stanu iza učinjenog i objasne zašto, oni su smislili priču o - pokazivaču strana svijeta.
Taj detalj lijepo oslikava svu bijedu takvog (anti)mišljenja. Pokazivač strana svijeta? Prije bi se reklo da je to savršen pokazivač stepena licemjerja...
Bonus video:
