Pošto je sam Mickey više puta ustvrdio da je hirurg a ne dijagnostičar (kao Jakov), onda neka mi oproste Vojvoda Momčilo, Spajkijev alter ego, i Zeković Bojan, iz SDP-a na pogrešnoj strani istorije - ali prvo moram o dijagnozi.
Dakle, u politikologiji, pojmom populizam se opisuje djelovanje kojim se radi dobijanja političke podrške zloupotrebljava siromaštvo, neobrazovanost i neinformisanost građana kako bi se stekla ili održala vlast.
Ispada da je Željko Ivanović problem i za SDP na krivoj strani istorije i za DPS u Bemax prostorijama i za rasformirani DF na lažnom Kosovu, i za PES od 44 odsto, problem i za Mila, i za Raška, i za Pipuna i Vojvodu Momčila, jer ih samo pitam - zašto šire populizam, konspiraciju i teorije zavjere. I time ponižavaju intelekt glasača. Zašto građanima obećavaju konkurse za upravne odbore nakon 11. juna, kada su svuda u demokratskim društvima UO politička mjesta, ili zašto izmišljaju urote protiv države, Belvedera i Ustavnog suda kada je on potpuno bezbjedan jer leži i pravi se mrtav. Zašto Milan Knežević, nosilac liste i ordena Margelova (ruske okupatorske vojske), misli da će povratiti poljuljani rejting ako se narod truje, kao svih ovih decenija, mitomanijom, Gazimestanom i odbranom davno izgubljenog Kosova.
Da je Mickey dijagnostičar, nešto bi pročitao prije nego što tvitne. Pa bi onda sve populiste sačuvao od metoda koji su karakteristični za takvu politiku - razni demagoški trikovi, davanje nerealnih obećanja, korištenje široko uvriježenih ksenofobičnih predrasuda, sve sa ciljem difamacije političkih protivnika i sticanja političkih poena.
Zato Vojvoda Momčilo iz PES-a, Bojan iz onog što je ostalo do SDP-a, Pipun od DNP-a na pogrešnoj strani istorije - svi oni neće da prihvate kako je uloga nezavisnih medija da sumnjaju, istražuju, pitaju, upozoravaju, i ismijavaju - onda kada neodgovorno političari manipulišu neznanjem ili emocijama građana. Ako je takvima do aplauza, neka idu na RTCG kod Borisa Raonića koji se kao svaki dvokapić, okreće uvijek prema suncu, to jest prema Milu, Andriji, Rašku, Spajkiju, Aleksi ili Dritanu.
Za nas bi najbolje bilo da se Vijesti sada ugase - rekao mi je u oči, iskreno, davnog 13. jula 2006, dva mjeseca nakon referenduma, tadašnji ministar kulture i medija Predrag Sekulić. Jer je očito dobro znao šta Vođa sprema, ali i šta je uloga nezavisnog medija. Da brani društvo i državu od zarobljavanja, pohare, nasilja i populizma. Svi su na ovaj ili onaj način bili spremni da to i prihvate, jedino su Vijesti ispale problem. Ili Miško i Željko. Otuda onih 1.482 priloga punih laži i konstrukcija, otuda i danas bacanje istog tog smeća na nas čim ih, bilo da su vlast ili opozicija, nešto u Vijestima zasvrbi.
Nezavisni mediji i slobodni pojedinci su najveća brana širenju populizma. Jer evo na šta su spremni populisti kada osvoje vlast - tada preduzimaju mjere koje idu u prilog širokim slojevima stanovništva, iako znaju da su one dugoročno neodržive i štetne. Dakle, niko nije unaprijed protiv planova mladog Spajića da još jednom časti narod povećanjem plata, skrati radno vrijeme, a na Adi napravi čarobno mjesto gdje produžavamo život, ali moramo da pitamo - koliko je sve to realno i(li) održivo. U stvarnom životu, a ne na Tviteru ili bilbordu. Ili kroz istraživanje braće Britanaca za koje nikad nismo čuli osim kada su radili na Brexitu, za jednog velikog opsjenara i propagandistu Najdžela Faraža. Koji je politički davno nestao, ali koji je Ujedinjeno Kraljevstvo mnogo koštao.
Osim nezavisnih medija, jedna od ozbiljnih prepreka da ne završimo kao Turska, ili Srbija, da poslije Ataturka ne dobijemo Erdogana, a nakon SPS -SNS, jeste koaliciona vlast sastavljena od više nezavisnih političkih subjekata koji će kontrolisati jedni druge. Umjesto jednopartijskih vlada tipa DPS i sateliti, ili Vučić i ostali dačići, što je u stvari gola autokratija u kojoj jedan čovjek radi šta mu je volja a kamarila oko njega glanca bistu. Ne dirajte nam Erdogana. Pardon, Mila. I tako 20 odnosno 30 godina. Populizam je upravo to - forsiranje vođe koji korupcijom, propagandom i silom drži društvo u izolaciji i tunelu. Otuda Ibrahimović na bini u Istanbulu uz Erdogana dok svaki drugi građanin Turske pati zbog siromaštva, nepravde i progona pod kojim žive skoro dvije decenije. Kao što BS-u ne smeta što desetine novinara turski sultan drži u zatvorima, zajedno sa stotinama profesora i slobodnih intelektualaca, tako ne bi imali ništa protiv ni da im je lokalni vođa Đukanović ugasio Vijesti i pohapsio sve što mrda repom i misli svojom glavom. Na isti način, rahmetli DF-u nije smetao Putin, SD-u i LP-u Đukanović - jasno je onda zašto su im svima jedini problem Vijesti. Koje ne odustaju da pitaju, istražuju, kritikuju i kada populisti i autokrate zasluže - da ih ismijavaju.
Spajki je mlad i zgodan, hirurg, reže kao Tramp, samo mu fali kačket na kome piše Montenegro first. Tviter mu je glavno oružje, a Vojvoda Momčilo ključni saborac. Ali da su nezavisni mediji u Americi ćutali, da su vjerovali Trampovim tvitovima, obećanjima da će Ameriku napraviti great again - gdje bi danas bio i taj kontinent i čitav svijet. Prvi ozbiljniji izazov, kakav je bila korona, urušio je sistem koji je počivao na populizmu i rijalitiju neodgovornog Donalda. Zato Mickey mora da shvati zašto je populizam opasan. I da sve reforme, od hiljadarke za prosječnu platu, preko sedmočasovnog radnog vremena, novog Statuta Podgorice, do dugovječnosti koju bi trebalo da nam donese sintetička biologija Džona Kurtisa - da ništa od toga ne zaboravi ili od bilo čega odustane, ali da nas ne u ubjeđuje kako je sama objava u tvitu ravna realizaciji tih ideja. Prvo skoči pa reci hop. A ne prvo tvitni pa, što bi rekao neki Zeković iz SDP-a sa krive strane istorije - ako se desi, desi. Da bi, dakle, pamtili Spajića po dobru, preporučujem - manje populizma i samoreklamerstva. Bilo bi ljekovito i za njega i za društvo. I bez nervoze kod Vojvode Momčila na kritiku i pitanja medija. Kome je do aplauza, rekoh, neka se drži Raonića.
Bonus video:
