Petak, 26. maj - Rijaliti program Zadruga biće ukinut 8. juna, saopštila je TV Pink a prenijeli skoro svi mediji u regionu.
Ispunjen je jedan od zahtjeva protesta “Srbija protiv nasilja”, da budu ukinuti programi koji promovišu nasilje i nemoral, protumačili su anti-zadružni portali.
Ispunjena je jedna želja predsjednika Srbije, precizirao je tvorac Zadruge i vlasnik Pinka.
“Na preporuku predsjednika Republike Srbije Aleksandra Vučića, donio sam odluku da u najkraćem mogućem roku, ne dužem od desetak dana, ukinem rijaliti program Zadruga. Vjerujem da je jedinstvo Srbije i procjena predsjednika Republike, važnija od svake vrste interesa Pinka i mog ličnog interesa” - napisao je Željko Mitrović na Tviteru.
Zašto je Vučić poželio da sa svoje grbače skine bar jedan tovar, jasno je već nekoliko sedmica. Ne samo na snimcima sa masovnih protesta u Beogradu nego i po tonskim zapisima sa pregovora o Kosovu.
Mitrović je svoj lični interes razjasnio mnogo ranije, u polemici sa protivnicima Zadruge:
„Naravno da sam profiter koji profit gradi na vašoj retardiranosti, da niste glupi k'o k.... ja nikad ne bih bilježio rekordne profite!“.
A zašto je baš sad prelomio u glavu i odrekao se glavnog legalnog izvora profita, objašnjeno je dan nakon odluke o gašenju rijalitija.
Telekom Srbija, koji je u većinskom vlasništvu države, odlučio je da za 17 miliona eura kupi mobilnog operatera Globaltel, čiji je većinski vlasnik Željko Mitrović.
Toliko o borbi države Srbije protiv nasilja ukidanjem Zadruge, ali raspraviće to s njom "Srbija protiv nasilja" na Ulici.
Moj problem je bivša vlast koja je dozvolila uvoz takvog programa u Crnu Goru. I on treba da bude raspravljen na sudu.
Ne samo sa onima koji su potpisivali uvozne dozvole, nego sa onima koji su im to naređivali.
Prevedeno na jezik pravosuđa, sa organizatorima kriminalne grupe koja se bavila neovlašćenim stavljanjem u promet opojnog govora mržnje, nedozvoljenim reklamiranjem osuđenih kriminalaca i zloupotrebom službenog položaja.
Organizovano ubijanje crnogorske kulture, ne namah i jednokratno nego s predumišljajem i u produženom trajanju od tri decenije, zaslužuje najmanje toliko dugu robiju.
Kad su u Crnu Goru uvezeni prvi kontejneri Pinka radnici na terminalu možda i nijesu znali što se nalazi u njima.
Državni vrh ne samo da je znao, nego ih je upravo zbog tog sadržaja i naručio.
Svaka riječ o ratnim zaslugama tog vrha nadjačana je bučnim turbo-folkom, svaka slika poratnog šverca pokrivena je starletama...
A umjesto snimaka sa ratišta za koja je zaslužna (i) naša vojska prikazivana nam je ucvijeljena udovica ratnog zločinca čijoj je djeci prekinuta porodična idila...
Tako je počelo...
Ispiranje mozga nastavljeno je žigosanjem protivnika režima.
Prvo prenošenjem najprimitivnijeg i najskandaloznijeg feljtona ne samo u državnoj Pobjedi nego i u istoriji crnogorskog novinarstva.
Taj serijal o vlasnicima Vijesti čitan je na TV Pink najmanje deset puta dnevno, a monstrum-vijesti Minut-dva produžene na uru-dvije.
"Birane" riječi o dvjema novinarkama i dvjema bankarkama učinile su da dnevnik uvreda iz doba huškanja na rat izgleda kao priručnik za diplomate...
Nakon bomba-vijesti uslijedile su - bombe na Vijesti...
Da Pink treba obuzdati, režim se dosjetio tek nakon 26 godina, kad se Minut-dva 2020. okrenuo protiv njega.
Previše kasno, jer su u međuvremenu ti minuti stvorili sate, dane, mjesece i godine laži i mržnje na društvenim mrežama.
Zadruga je bila samo jedna od posljedica tog združenog zločinačkog poduhvata.
A zločini se ne zaustavljaju samo sankcionisanjem posljedica...
* * *
Subota, 27. maj - Jedna od posljedica pinkov(sk)og trovanja javnog medijskog prostora bila je i odluka nosioca liste SDP-a da ne ode na konsultacije kod Predsjednika.
Jakov Milatović jeste izbručen po društvenim mrežama, ali činjenični opis za takvu odluku Nikola Đurašković nije mogao naći ni u jednoj njegovom riječi, gestu ili djelu, ni tokom kampanje niti nakon pobjede na predsjedničkim izborima.
Džaba je počeo kako treba... poštovani predsjedniče, pa gospodine, pa čestitam... Sve to trebalo je da uradi prije sedam dana, bez posrednika...
Zaludu i nastavak, da su "našoj zemlji potrebne promjene, nove politike, novi političari, drugačija komunikacija i drugačije ponašanje političara nakon što dođu na vlast"...
Jesu, ali upravo je Milatović taj novi političar, sa novom politikom, drugačijom komunikacijom i drugačijim ponašanjem.
I, da, on po Ustavu jeste dužan "predstavljati sve građane Crne Gore", ali ne i da "odbaci stranačku knjižicu"...
Problem je samo što i Nikola Đurašković jeste jedan od onih koji to od njega ne smiju da traže.
Zato što je bivši Predsjednik odradio dva mandata sa sve članskom kartom i liderskom funkcijom, a Đurašković i njegova partija cijele te decenije - tihovali.
Nažalost, nikome na um nije palo ne da pokrene proceduru, nego da bar javno pomene napuštanje funkcije ni dok je Ranko Krivokapić bio predsjednik Skupštine i partije.
Ćutao je SDP i dok je Raško Konjević bio vicepremijer i ministar vojske.
Ne znam koliko bi “potencijalna politička neutralnost” Milatovića bila od koristi za crnogorsko društvo, ali za SDP bi sigurno bilo korisno da je Đurašković bio malo manje "politički utralan"...
I da se Predsjedniku nije obratio sa tradicionalnih ali ničim potkrijepljenih esdepeovskih visina:
- Nakon izbora imaćete priliku dokazati iskrenost svojih namjera. Tada, van izborne kampanje i nadam se bez stega stranačke članske karte, postojaće i zakonski osnov i smisao za moderiranje političke komunikacije!
Ali, poslije 11. juna više neće biti važno postoji li "zakonski osnov i smisao za moderiranje političke komunikacije"...
Važnije od toga biće hoće li postojati SDP!
* * *
Nedjelja, 28. maj - ZBCG očigledno hoće postojati "dok je Sunca i dok je Grahovca", ali politička teorija nikad neće uspjeti da objasni postojanje jedne koalicije nakon njenog raspada. Prije tri godine na tri dijela, a ove godine najvećeg prvog dijela na dva...
Od tog političkog fenomena, teže je objašnjiv samo jedan psihološki.
Koja je logika da nosilac liste Milan Knežević neće da razgovara sa Jakovom Milatovićem ako je on za Predsjednika stvarno izabran "zahvaljujući glasovima koalicije ZBCG i pozivu predsjedničkog kandidata DF-a Andrije Mandića"...
I da se svom Predsjedniku obraća onako kako to nijesu uradili ni njegovi ljuti protivnici:
- Ja sam sa razrednim starješinama završio davne ‘98. godine... Ja ne želim novog razrednog starješinu...
Neobjašnjiv je i zahtjev "ako želi razgovor sa ZBCG, da prvo podnese ostavku na mjesto jednog od lidera PES-a".
I da se, nakon toga, "obaveže da će uticati na Milojka Spajića da ne pođe sa DPS-om".
Jesam li ja ovo dobro razumjela...
Da Jakov Milatović sa funkcije Predsjednika države utiče na lidera neke partije s kim će u koaliciju?
Dva dana kasnije, Kneževićev razlog nedolaska nije bio razredni starješina:
- Nisam došao na sastanak sa ostalim nosiocima lista iz razloga što je Milatović to najavio nakon sastanka sa američkim senatorima - napisao je sebi opravdanje za izostanak sa "časa"...
I objasnio da se ne smije nastaviti “političko ludilo u kojem je Crna Gora potpuno izgubila samostalnost i u kojem ambasadori opredeljuju šta je dozvoljeno, a šta nije".
To oko odbrane samostalnosti raspraviće Milan Knežević sam sa sobom.
Za raspravu, međutim, nije javno zalaganje Jakova Milatovića za opšti konsenzus.
Traje to mjesecima, a počelo je prije kampanje za predsjedničke izbore.
I ne da se zalagao jednom ili dvaput, dana nije bilo da nije pomenuo kako se "neće zalagati za neke većine, dvotrećinske ili tropetinske, nego za konsenzus svih političkih snaga u Crnoj Gori"...
I to toliko puta da sam naučila napamet...
A što se tiče "političkog ludila", koliko god mi Zapad išao na živce ne bih rekla da ga uvozimo otuda.
Zato što Crna Gora politički mnogo češće poludi kad se liderima ZBCG-a, bez prisustva ambasadora, obrati Predsjednik Srbije...
* * *
Ponedjeljak, 29. maj - Tom "političkom ludilu" pridružio se danas i SDP, na sastanak sa Predsjednikom nije otišao ni njegov nosilac liste.
Nije da mi je ta partija proteklih decenija davala mnogo motiva za optimizam, ali uzdala sam se u racionalnost nekih socijaldemokrata iz stare garde.
Nažalost, sedmicu nakon inauguracije Nikola Đurašković uspio je da joj zabije i drugi autogol.
Treći može tu stranku betonirati kao nacionalnu, ako ne pripazi u kakvom se političkom društvu našla.
Čak i ako SDP ne pređe cenzus 11. juna, izvorne ideje te partije i dalje će biti veoma važne za Crnu Goru.
Ali samo pod uslovom da se istorija ne ponovi...
* * *
Utorak, 30. maj - Što će se izroditi iz ovih povremenih napada empatije Žozepa Borelja prema Crnoj Gori, e tu procjenu moram prepuštiti kolumnisti Vijesti Željku Panteliću.
Jedino što sam kapac danas da procijenim jeste da mi je opet digao pritisak.
- Crna Gora je najnaprednija zemlja kandidat, važan saveznik i buduća članica Evropske unije - rekao je visoki predstavnik EU predsjedniku Jakovu Milatoviću.
Sedam dana ranije, istina ne ovako direktno nego posredstvom medija, samo što toj istoj Crnoj Gori nije prijetio statusom Ukrajine i Moldavije.
- Ukrajina ubrzano sprovodi reforme koje je vode članstvu u Evropskoj uniji, a kandidati sa Zapadnog Balkana zaostaju i trebalo bi da slijede tu brzinu i reforme. Ako partneri na Balkanu to ne nadoknade, mogu ih prestići i Ukrajina i Moldavija - tako su izjavu Borelja na sastanku u Briselu rastumačili dobro upućeni zvaničnici u sedištu Unije.
Nakon razgovora sa predsjednikom Milatovićem, ni traga od tih upozorenja.
Nažalost, ni objašnjenja jesu li se u Briselu prošle sedmice samo malo šalili...
Bonus video:
