Krivi smo jer smo živi

Rizikujem opšti napad zbog ovog teksta ali nakon skoro tri godine ćutanja dužan sam da kažem, i to zbog nauka

9232 pregleda 95 reakcija 32 komentar(a)
Ilustracija, Foto: Shutterstock
Ilustracija, Foto: Shutterstock

Tridesetog avgusta 2020. "pobijedila" je ona velika koalicija ZBCG koju smo iz gole nužde i straha od rezultata napravili - i to u zadnji čas. Pomogao je onaj kojemu je Bog pomagao - naše je bilo samo da razvrstamo stranačke kadrove po pripadajućim pozicijama.

Završeno je sve sa velikih 27 mandata i uz ogromnu izlaznost. Kolege iz DF, koji je nedavno i svojevoljno prestao da postoji, s pravom su govorili da su to mandati srpskog naroda jer je danas očigledno da neki koji su "inkasirali" i po pet poslaničkih mjesta, a insistirali na drugačijoj profilaciji, nisu imali ni jedan. Bez ikakvog trgovanja, ucjenjivanja, moljenja i traženja pravde, u ime Ujedinjene Crne Gore, prihvatio sam tada jedan mandat vjerujući da je to trenutak istorijske i političke prekretnice. Mladi lider Radničke partije Maksim Vučinić žalio mi se na poniženje i ponuđeno, tek 27. mjesto na listi. Rekao sam mu; Maksime prihvati, biće u prolazu - iskreno vjerujem i očekujem veliku pobjedu. Gledao me s nevjericom, a na kraju izbornog dana zahvalio se na savjetu datom trideset dana ranije.

Rizikujem opšti napad zbog ovog teksta ali nakon skoro tri godine ćutanja dužan sam da kažem, i to zbog nauka; Svega nekoliko dana nakon što je bilo izvjesno da tri pobjedničke koalicije prave većinu razgovarao sam sa Andrijom i predlagao da "ne tražimo/te sektor bezbjednosti u novoj Vladi; pokazećemo slabost ako budemo insistirali, budemo odbijeni, a bićemo, jer to neće dati ni "stranci" ni URA od koje zavisimo"! Tražite Ministarstva prosvjete, kulture, rada i socijalnog staranja, saobraćaja, kapitalnih investicija...Vrijeme je pred nama i treba se naoružati strpljenjem. Ipak, morali su da traže, da insistiraju, morali su zbog PzP-a koji "ima kadrove za to"!?

PzP je nakjuče izašao iz DF, nastupio samostalno i nestao.

U avgustu 2020, kao i SNP, insistirao je na pet mandata i dobio ih je.

Borimo se za slobodu ali hoćemo nabaždarene Srbe

Uči se i od neprijatelja, a kamoli od bližnjeg, od dobronamjernog. Mi smo, međutim, naučeni rođeni, ali redom živimo i umiremo neznaveni i nenaučeni!

Za početak upitajmo se ko smo mi zapravo i šta hoćemo?

Borimo se cijeli život za ravnopravnost građana, za ravnopravnost srpskog naroda sa drugim narodima, za slobodu, za pravo, za pravdu, a hoćemo i cijenimo Srbina roba, Srbina nabaždarenog na jednu partijsku knjižicu, Srbina spremnog da ćuti, da ponizno sluša direktivu i ne izdaje svoju "opciju" ni onda kad ona izda sebe.

Godinama govorim prijateljima da slobodan čovjek, slobodan Srbin, ne smije nikada pristati na "svetost" naše ili koje drugo partije, nikada i nipošto. Ništa što smo stvorili ne smije zagospodariti nad nama jer je to gore od idolopoklonstva.

Stranke su oruđa u rukama slobodnih ljudi preko koji se dolazi do cilja, kroz zajedničku borbu i udruživanje. Cilj; nacionalni, slobodarski, životni, politički ili bilo koji, dostižan je samo ako možemo i umijemo da rukujemo oruđima. Nikada se nisam naljutio na onoga koji bi napustio, otišao, odustao; to je pravo svakog čovjeka i treba ga poštovati.

Ovih dana smo svjedočili botovskom ratu između onih koji su bili prinuđeni da izađu na izbore u malim koalicijama i onih drugih koji su ubijeđeni da je to rasipanje srpskih glasova, te da svi Srbi treba da se sviju pod jednu političku kapu. Možda i treba, posebno u teškim istorijskim prilikama kao što su bile one nametnute dvadesete godine, ali onaj koji drži tu kapu mora biti mudar i pomirljiv. Ishodu poslednjih svađa vratiću se kratko na kraju teksta.

Odbio sam i ministarsko mjesto za sebe i direktorska za stranku

UCG je napustila 2021. poslanički klub DF - NSD, DNP, UCG, RP. Zašto! Zato što ni peti dio dogovora nije bio ispoštovan. Zato što tada kolege iz DF nisu željeli da nam se klub zove ZBCG, čuvali su ime DF, a onda pred ove izbore odabrali ZBCG. Sve je to politički prihvatljivo, ali samo podsjećam, odavno već bez ikakvog ijeda - prosto, bilo je i više nije.

Zahvalili smo se i razišli, a dr Dobričanin je nastavio samostalno. Nigdje i nikad nije pao ispod nivoa, svaku stranačku odluku je pretočio u principijelno glasanje, nije se ni prodao, ni podao prohtjevima one naše većine, pa ni one manjine koja je glumila većinu, a ni onome potonjem što nije imalo ime.

Bili smo protiv, a ne uzdržani ili odsutni, prilikom izbora manjinske Vlade, bili smo za potencijalnu Lekićevu Vladu i jedini protiv ponovnog izbora nove Dritanove Vlade. U obje od ovih nuđenih vlada odbili smo učešće, a u jednoj od njih lično nisam prihvatio ministarsko i nekoliko direktorskih mjesta za Stranku za kontrauslugu glasanja. Smatrao sam zajedno sa kolegama da bi to bilo kobno za svaki budući proces stvaranja normalne države. Ničega ličnog nije bilo u tom stavu, ničega osvetničkog, samo princip za koji smo znali da košta.

Platili smo to skupo prljavom kampanjom po dubini i sa različitih adesa od onih koji nam nikad nisu oprostili što smo svojom nepopustljivošću, suštinski mi - Ujedinjena Crna Gora, raspisali izbore. Jedan ali vrijedan.

Nikada, za vrijeme trajanja tog opšteg meteža nisam obavio ni jedan javni ili tajni sastanak sa čelnicima Pokreta Evropa Sad, nikada napravio telefonsku ili drugu komunikaciju i nikada tvrdio pazar za nešto što je mnogima ličilo kao usluga budućem političkom partneru. Kada smo na kraju krenuli u predizborno dogovaranje sa Evropom sad tražili smo da imamo mandat u prolazu uz napomenu da sam ga potvrdio i na predsjedničkim izborima, u referendumskoj atmosferi, i da ga UCG oduvijek ima. Dakle, ni onda, kad se nudilo, ni onda kad je od nas zavisilo, ni onda kad je po Stranku bilo "isplativo", nismo trgovali - glasali smo principijelno bez obzira na političku cijenu. Platili smo je, i neka smo. Radosnije se živi kada znaš da si platio nego da si naplatio.

Ne potkusuravajmo se Kosovom, budimo zreli predstavnici zrelog naroda

Ujedinjena Crna Gora se bori i boriće se, protiv diskriminacije srpskog naroda, za dostojanstvo naše vjere, naše Crkve koja je bila pod progonom i srpskog jezika kojim je ne tako davno govorila i pisala cijela Crna Gora. Neke od tih borbi nisu završene i to ne zaboravljamo. Ipak, sve želje se ne ostvaruju ujedno niti se sve borbe dobijaju istim oruđima. Idemo dalje jer će potrajati putovanje do konačnog cilja: uređena država, slobodnih i ravnopravnih građana i naroda.

Za velike pobjede treba tražiti nove i čuvati stare saveznike koliko je to moguće. Nisu svi koji ne misle kao mi neprijatelji; upornost i strpljenje su vrline.

Sve ovo pišem samo iz jednog razloga koji je i u naslovu teksta: za šta smo krivi? Izvjesno za sve što sam kazao i za još mnogo čega o čemu bi trebalo reći jednom kad dođe dan svođenja računa.

Niko nam, dakle, i nikad nije poklonio mandat, a da je tako pokazali smo na lokalnim izborima gdje smo izašli sami. Nikome i nikad nismo prosili da nam daruje malo političke sreće ili da nas spasi. Od početka smo spremni i za nestajanje ali na častan način -nestati sa političke scene a ne obrukati se privilegija je koliko i ona da trajete decebijama. Pred nama je i obaveza da se borimo do kraja, a "kraj će biti kad mi kažemo da je kraj"!

O pitanju s početka: Ko smo zapravo mi i šta hoćemo?

U silnom iskustvu koje svi imamo, nakon što smo onoga velikog avgusta, makar i iz političkog straha ili smo zbog puste pragmatičnosti, sastavili istorijsku koaliciju, nakon što smo decenijama pravili mnoge i nedopustive greške, sramota je da u ime jedne političke grupacije koja pretenduje da govori u ime cijelog srpskog naroda u Crnoj Gori, aktivisti, znani i neznani, botovskom hajkom urnišu one koji su izašli na izbore u manjim koalicijima ili samostalno sa novom političkom ponudom.

Optužiti ljude da su time razbili srpsko jedinstvo je nečasno. Oni koji su glasali male i manje Stranke naši su sunarodnici i ne manje važni od nas. Oni su nezadovoljni našim strankama i traže drugačiji put. Sve to ne znači da su izdajnici, ali znači da su se pojavile ili će se ubrzo pojaviti i političke alternative koje će podržati Srpkinje i Srbi u Crnoj Gori. To je prirodni proces i niko ga neće zaustaviti, bunili se ili ne, biće tako.

Odgovor je, dakle; Budimo zreli predstavnici jednog zrelog naroda. Ne otvarajmo ratove iz ličnih razloga, iz mržnje, iz zavisti, pakosti, nepodnošenja, za partijske potrebe ili zbog sastavljanja samo jedne vlade.

Već sam pisao da nije mudro krvavo se međusobno goniti prije izbora zbog procenta više jer ćemo nakon izbora možda morati zajedno. To larmanje, pljuvanje, udaranje po svima i veličanje sebe, to da nikad ne uvidimo svoju grešku preskupo nas košta. Gdje nam je danas jedanaest mandata koji nedostaju osvojenih zajedno sa Zdravkom Krivokapićem kao nosiocem liste? Zbog načina na koji smo se "krvnički gonili" naši Srbi su potražili drugi put - i neka su. Nisu prešli na stranu DPS-a nego su kod potencijalnih partnera za sastav zajedničke vlade. Glasovi nekih od njih su po D'Ontu završili i na drugoj strani, ali po istom Gospodinu, neki koji nama ne pripadaju su sada kod nas. Ništa od toga nije izdaja nego politički promašaj onih koji su dužni da okupljaju - takva koalicija bi imala mnogo više konstituenata ali i mnogo više mandata.

Ne potkusuravajmo svoje svađe Kosovom nego, koliko ko može, pomozimo da Srbija jednom pobijedi nepravdu i silu koja joj ga je otela mimo međunarodnog prava i pravde. Pomozimo Srbiji mogućom i malenom snagom ali ni nju ne dijelimo na vladajuću i opozicionu jer to nije naš zadatak.

Pomozimo sebi i ne razmećimo se hrabrošću uperenom na najbližeg. Ne dajmo ni Crnu Goru istim žarom jer smo na pragu da bude opet i naša, da pripada i našoj djeci u mjeri koju zaslužujemo i u kojoj nas ima. Čuvajmo hrabrost za hrabre i mudre odluke, a izbora, mandata i funkcija biće i više nego što treba.

Rođeni smo naučeni ali su nam životni nauci preskupi.

Autor je lider Ujedinjene Crne Gore

Bonus video:

(Mišljenja i stavovi objavljeni u rubrici "Kolumne" nisu nužno i stavovi redakcije "Vijesti")