STAV

Antifašizam kao identitet

Borba protiv fašizma je neprestana i, nažalost, pored tragičnog traga kojeg je ostavila u našoj prošlosti, ona je sa svojim izazovima i novim prijetnjama prisutna i u sadašnjosti

5649 pregleda 7 komentar(a)
Foto: Shutterstock
Foto: Shutterstock

„Evo tih čudovišta sa dve glave koja ne prestaju da ujedaju i proždiru, to je čudovište demokratskog nacionaliste i nacionalističkog demokrate, to je čudovište kleronacizma, hrišćanskoga naciste u obličju TV kaluđera, koji se igra dečjim lobanjama i nosi glogov kolac umesto krsta. Ili se na televiziji moli bogu.“ (Radomir Konstantinović na osnivačkoj sesiji Beogradskog kruga 15. februara 1992. godine)

Geopolitički pojam Jugoistočne Evrope teško je shvatljiv bez sagledavanja prošlosti nekadašnje Jugoslavije! Tokom svojih 70 i više godina, jugoslovenstvo je kroz svoje razne ideološke i organizacione forme ostavilo neizbrisiv civilizacijski trag, ali je, nažalost, i prepoznatljivo kroz svoje kompleksno i konfliktno iskustvo koje obiluje često zaboravljenim ili prećutkivanim činjenicama. Pošto su obje Jugoslavije nastajale i nestajale u ratnim dešavanjima, ni današnja sintagma Zapadni Balkan, koja je naglašava proces „čekajući EU“, ne obećava da će ovaj prostor bez tutorstva Brisela odmaći dalje od modusa vivendi - nekakve regionalne saradnje u kojoj će se često dešavati neslaganja i biti potencirane razlike.

Druga Jugoslavija, kao politički fenomen druge polovine XX vijeka, iznjedrila je nevjerovatnu socio-ekonomsku tranformaciju jednog veoma zaostalog prostora i pri tom uspjela da produkuje jednu originalnu globalnu inicijativu kao što je bio Pokret nesvrstanih. Ipak, najznačajnija karakteristika državne tvorevine nastale u Jajcu 29. novembra 1943. godine bila je, pored još živećeg kulturnog identiteta, i antifašizam!

Antifašizam se kao pojam prvi put javlja sredinom 1920-ih godina u Italiji i predstavljao je protivljenje desničarskom režimu Benita Musolinija. Antifašistička borba tokom 20 godina suprotstavljala se italijanskom fašizmu i njemačkom nacizmu da bi svoju prvu značajnu pobjedu ostvarila 9. maja 1945. godine. Tom pobjedom nad ekstremno desničarskim terorom u Evropi nije okončana segregacija, rasizam, homofobija i mržnja prema različitom, ali su njome izgrađeni snažni temelji humanističkog djelovanja i začeci današnje EU. Britanski premijer Winston Churchill u svom govoru iz Ciriha 1946. godine tada će poručiti: „Moramo izgraditi neku vrstu Sjedinjenih Evropskih Država.“

U današnjici antifašističku slobodu i ravnopravnost sistemski pokušavaju urušavati svi oni koji prigovaraju da se moderna društva i demokratske države ne mogu razvijati ako se insistira na odricanju od svjetonazora koji su po svojoj prirodi isključivi. U Crnoj Gori, čak iz akademskih krugova, imamo bezočne tvrdnje da „konstituisanje političkog djelovanja oko ideje 'antifašizma' uslovljava podjele“, kao i da zagovaranje antifašizma „ugrožava kulturu tolerantnog i uzajamno usklađenog odnosa sa različitostima“. Kako onda treba graditi principijelne i otvorene odnose u društvu ako ne kritikujete one koji osporavaju ravnopravnost među građanima i one koji zagovaraju zabranu prava na slobodu mišljenja i govora?

Valja podsjetiti da su tokom 90-ih zagovornici antifašizma bili najveći suparnici autokratskim i šovinističkim vrhuškama ovih prostora. Tadašnji intelektualci, zaokupljeni idejama slobode i demokratije, imali su kritički stav prema nekadašnjoj SFRJ, ali su u svojim antiratnim angažmanima oštro atakovali na nacionalizam za koji su tvrdili da prerasta u fašizam, odnosno nacizam. Zato danas, zbog neobavljene lustracije, imamo reprizu mržnje i netolerancije poput one koja je obilježila krvavi raspad ex-Yu. Šta više, svojevrsna denacifikacija našeg regiona mora biti obavljena paralelno sa procesom evropskih integracija. Odjeci agresije na Ukrajinu i zlurada poređenja sa njom zastrašujuće potvrđuju da među javnim ličnostima Crne Gore ima onih koji zazivaju reprizu ratnih dešavanja iz 90-ih.

Pošto je antifašizam univerzalna moralna dužnost koja teži ostvarivanju društvene jednakosti, onda je očigledno da je riječ o vrijednosti koja je izražena i kao kolektivni identitet. Antifašizam je od svog postanka u sebi imao strah od gubitka slobode i uvažavao identitetsku heterogenost, odnosno individualne različitosti u zajedništvu. Zato su se ljudi veoma lako identifikovali sa antifašizmom i zato su crnogorski sinovi, odgajani u slobodarskoj tradiciji, ratovali u Španskom ratu.

Antifašizam nije samo jedno od vrijednosnih nasljeđa Crne Gore, već je u pitanju i ideološka orijentacija po kojoj su u institucijama obrazovane, odnosno u većini naših porodica odgajane generacije slobodomislećih. Zato se zaista može konstatovati da je antifašizam među jasno strukturisanim i veoma trajućim kolektivnim obilježjima Crne Gore. Antifašizam je u današnjoj Crnoj Gori prepoznat i u formi aktivnog opredjeljenja protiv antiintelektualizma i svih vidova vjerovanja udaljenih od slobodne i kritičke misli. On je i protiv kleronacionalizma zbog kojeg, kako tvrdi engleski satiričar Jonathan Swift, „imamo upravo toliko vjere koliko je potrebno da se mrzimo, ali nedovoljno da bismo voljeli jedni druge“. Ili, što bi u Bosni šeretski rekli: „Radi što hodže i popovi govore, a nemoj raditi što oni rade“.

Borba protiv fašizma je neprestana i, nažalost, pored tragičnog traga kojeg je ostavila u našoj prošlosti, ona je sa svojim izazovima i novim prijetnjama prisutna i u sadašnjosti. Jer, fašizam se krije i u odsustvu tolerancije između političkih subjekata, u licemjernom odnosu i vlasti i opozicije prema ekstremnim oblicima ponašanja, u nepriznavanju počinjenih ratnih zločina i javnoj rehabilitaciji zločinaca, kao i u promovisanju teorija zavjere i nastojanju da mitovi dobiju status istorijske istine.

Tragični su oni nacionalni identiteti koji se odriču antifašizma i svoju identifikaciju zasnivaju na isključivosti i naglašavanju razlika, jer pri tom ostaju bez slobodnih građana i bivaju zatočnici svojih autokratskih režima.

Bonus video:

(Mišljenja i stavovi objavljeni u rubrici "Kolumne" nisu nužno i stavovi redakcije "Vijesti")