Vrhovna

Dabogda te našli u telefonu Vesne Medenice, trenutno je glavna (i najzlokobnija) kletva među sudijama i sutkinjama diljem Crne Gore.

Kako sad prebiraju po svojim lojalnošću devastiranim memorijama - što su javljali i gdje, kakve su i kome muštuluke “hvatali”, kome su i kako javljali o “obavljenom poslu”, jesu li pretjerali u nekoj sms radosti?

Na stranu sve moguće kontroverze oko ovih poruka i pitanja da li ih objavljivati ili ne, činjenica je da na efektan način otkrivaju kako je sistem zaista funkcionisao. Ako pravnika može zanimati da li je objavljivanje etično, istoričara zanima da li je napisano/otipkano - istinito. Tako da, ako su možda i glavobolja za pravnike, ove sms poruke su blago za buduće istoričare. Neće im trebati preciznija ilustracija kako jedan korumpirani sistem djeluje, opstaje i kako se beskrajno samoreprodukuje.

Jasno vidite da je to sms raportiranje bilo svojevrstan društveni manir u krugovima pravosudnih djelatnika, i da se tog manira nisu gadili mnogi među njima. Kao neki stalni festival udvorištva i pokornosti a koja se predstavlja kao - profesionalna izvrsnost. Takvo društvo mora završiti u samoparodiji.

“Ja volim da Vrhovna sve zna.”

Sve staje u ovu rečenicu - sva današnja Crna Gora i njene nevolje. Nisu potrebne teorijske bravure i egzibicije, ova rečenica objašnjava duh (i djelovanje) vlasti u savremenoj Crnoj Gori.

Crnogorska podanička ekstaza. Ne samo da misli da treba, već “voli” da Vrhovna zna. Uvjerenje pojačano emocijom. Pitanje srca, jasno... Kud ćeš dalje.

Dok dobija ovakve poruke i spremno odgovara, mora da Vrhovna sebe vidi kao jedinog garanta pravde i prava. Dovraga, ona o svemu mora da vodi računa, nije joj lako. E, kako se odatle dođe do onih kombinacija, kuća, poklona, ne znam, ali to je sigurno važan dio priče. I o nama, ne samo o njoj.

“Ovo je svako poavetalo. Mnogo vala više i njihove ‘samostalnosti’”.

Vrhovnoj smeta bilo čija samostalnost, posebno ako je riječ o kolegama sudijama. Očekivano.

Kako je najbolje postići odustvo samostalnosti?

Upravo stalnom kontrolom, koja se može manifestovati i kao sms komunikacija sa onima koji nisu poavetali, osnosno ne zanose se samostalnošću.

Jednostavno, zar ne?

Izvjesno, nije tako bilo samo u pravosuđu. Nije dakle to izolovani slučaj, samo pravosudna devijacija, niti je ovo posljedica samo ambicije i volje za moć jedne, ma kako živopisne persone. Ovo je model, odnosno jedan njegov djelić koji je sticajem okolnosti postao - vidljiv.

Ali, možete biti sigurni da je ovaj metod uticaja, kreiranja “događanja”, upravljanja ljudima obilježio sve segmente društva - i ekonomiju, politiku, čak i sport, ali i kulturu. Koliko je samo namještenja, nagrada, statusa, penzija “završeno” na ovaj ili sličan način. Pacovski kanali jedne udvoričke svijesti.

Ponekad, doduše, sve to izgleda kao istrgnuta stranica iz nekog prastarog Alana Forda, morate se nasmijati koliko god bila jeziva pozadina onoga što se ukazuje i kao smiješno. Ovako bi izgledale poruke Broja Jedan, da je mobilnih telefona bilo u zlatno doba grupe TNT.

Na kraju, pravične nagrade. Osmijeh i pohvala: Tako rade savjesni. I onaj koji govori i onaj koji sluša čuju što žele, ali, zapravo jasno znaju da je smisao ovog iskaza - tako rade poslušni. Čovjek je biće samoobmanjivanja. I veličanstven je u tome. Nezaustavljiv, kao Mesi.

Ali, pored ovih sms i SKY diletanata, imate i “staru školu” - koja ne vjeruje novim tehnologijama i nepotrebnim budalaštinama... Lomi i Z - samo na uvce, sa rukom na vratu. Tu komunikaciju nećemo čitati u novinama.

Ako najsmješniji tajni agent na svijetu ne objasni što su, ne govorili, nego i mislili u tom trenutku.