STAV

Bitka za pravosuđe mora da počne sad

Zahtjev koji se pred Crnu Goru postavlja u procesu pregovora sa EU je djelotvorno (nezavisno, profesionalno i efikasno) pravosuđe. Samo takvo pravosuđe može se izboriti sa društvenim anomalijama koje zahtijevaju pravni tretman, pa i onima koje se nalaze u samom pravosuđu

13331 pregleda 13 komentar(a)
Ilustracija, Foto: Shutterstock
Ilustracija, Foto: Shutterstock

I - Na optuženičkoj klupi, između ostalih, u ovom trenutku sjede i nosioci visokih pravosudnih funkcija. Već duži vremenski period pravosudni skandali su u žiži javnosti. U izvještaju Evropske komisije koji smo dobili prije mjesec dana već u uvodu se ističe kako pokrenuti postupci “ukazuju na duboku infiltraciju korupcije i organizovanog kriminala u državne strukture, uključujući i najviši nivo pravosuđa”. Značajan dio onoga što se dnevno aktuelizuje znali smo ili sumnjali već godinama unazad, ali se prvi put dešava mjerljiv napor pravosudnih institucija da se bave ovim problemima.

Zahtjev koji se pred Crnu Goru postavlja u procesu pregovora sa EU je djelotvorno (nezavisno, profesionalno i efikasno) pravosuđe. Samo takvo pravosuđe može se izboriti sa društvenim anomalijama koje zahtijevaju pravni tretman, pa i onima koje se nalaze u samom pravosuđu.

Iako najvidljiviji, posao pravosuđa ne obuhvata samo krivično gonjenje i suđenje u predmetima visoke korupcije i organizovanog kriminala. Od tužilaštva se očekuje i efikasno pokretanje postupaka za sva manje teška krivična djela, kako bi se adekvatno preventivno djelovalo na vinovnike da se uzdrže od ponovnog činjenja prestupa, ali i da se svim drugim građanima pošalje poruka da se “kriminal ne isplati”. Od suda se očekuje da obaveže poslodavca da radnicima isplati dio zarade koji im je nezakonito uskratio, da riješi privredni, porodični i svojinski spor, odnosno, da omogući svakome da ostvari pravo koje mu po zakonu pripada.

Dakle, država bez pravosudnog sistema jednostavno ne može da postoji.

Svakodnevni fokus i stručne i opšte javnosti na negativne pojave u pravosuđu stavio je u drugi plan profesionalce koji u pravosudnom sistemu marljivo, zakonito, savjesno i etično svaki dan obavljaju težak posao.

Negativne pojave ne smiju se ignorisati već moraju biti temeljno tretirane i kroz krivični postupak i kroz unapređenje disciplinske i etičke odgovornosti i sistema ocjenjivanja. Da bi se uklonio iz društva kriminal se prvo mora ukloniti iz pravosuđa. Onaj ko je svoju togu stavio u službu kriminala, umjesto u službu pravne države, mora bez nje da ostane i da umjesto presude ili optužnice u sudnici iznosi svoju odbranu.

No, činjenica da smo gotovo potpuno zapostavili svijetle primjere izvjesno vodi u kolaps pravosudnog sistema, ako se stvari i u tom dijelu ne počnu mijenjati odmah.

II – Iustracije radi, ukoliko student prava želi da postane sudija pred njime je sljedeći put:

  • potrebno je da završi osnovne studije prava u trajanju od tri godine i stekne diplomu bečelora;
  • sa tom diplomom ne može postati pripravnik u sudu pa je potrebno, po sadašnjem sistemu, da završi i dvogodišnje master studije;
  • ukoliko sve obaveze i student i fakultet budu završavali u najažurnijim rokovima, njegovo studiranje traje najmanje pet godina;
  • onda će čekati objavljivanje oglasa za polaganje ispita za pripravnike u sudu koji se organizuje dva puta godišnje za ograničen broj mjesta – na troje sudija, jedan pripravnik;
  • polagaće pisani ispit sačinjen od teorijskih i praktičnih pitanja iz ustavnog, građanskog, krivičnog i upravnog prava;
  • pod uslovom da je dobro rangiran započeće trogodišnji pripravnički staž tokom kojeg će, između ostalog, po šest mjeseci raditi u Privrednom i Upravnom sudu koji su u Podgorici, pa će, ako je primjera radi iz nekog grada sa sjevera ili juga Crne Gore, morati da se preseli i finansira svoj boravak od pripravničke plate;
  • nakon uspješno obavljenog pripravničkog staža postaje nezaposleno lice i stiče pravo da polaže pravosudni ispit;
  • pravosudni ispit organizuje se četiri puta godišnje, podrazumijeva ogromno vrijeme i trud za pripremu i sastoji se iz pisanog dijela iz krivičnog i građanskog prava i usmenog dijela na kojem se polaže devet ispita;
  • sa položenim pravosudnim ispitom stiče uslov da se zaposli kao savjetnik u sudu, ukoliko bude slobodnih mjesta i nakon što prođe proceduru pred Upravom za ljudske resurse koja podrazumijeva pisano testiranje iz teorijskog i praktičnog dijela i intervju;
  • nakon što najmanje dvije godine radi kao savjetnik stiče pravo da se, onda kada se raspiše oglas, prijavi da postane kandidat za sudiju;
  • u postupku izbora, na osnovu intervjua, ocjenjivaće se njegova motivisanost za rad u sudu, komunikativnost, sposobnost za donošenje odluka i rješavanje sukoba i razumijevanje uloge sudije u društvu;
  • ukoliko bude izabran započeće obuku koja traje 18 mjeseci i sprovodi se u Podgorici, pa ako je iz nekog drugog grada, moraće ponovo da se doseli u Podgoricu, a u slučaju da je u međuvremenu zasnovao porodicu moraće da se odvoji od nje ili će i članovi njegove porodice morati da se dosele u Glavni grad. Troškovi smještaja ili odvojenog života neće mu biti plaćeni;
  • ako obuku uspješno završi, položiće zakletvu i postaće sudija i biraće slobodno mjesto u skladu sa svojom pozicijom na rang listi, tek u tom trenutku saznaće u kojem gradu će vršiti sudijsku funkciju;
  • ukoliko je, radi obuke, sa juga Crne Gore preselio u Podgoricu, sasvim je moguće da će biti izabran za sudiju na sjeveru države ili obratno i da će još jednom morati da se seli, sam ili sa porodicom. Troškovi smještaja ili odvojenog života neće mu biti plaćeni;
  • sve vrijeme obavljanja funkcije imaće propisanu obavezu da se kontinuirano usavršava i da pohađa razne obuke i seminare.

III – Opis puta od studenta do sudije zamoran je i za čitanje, pa je svakome ko taj put nije prošao vjerovatno i nemoguće zamisliti koliko je vremena i truda, uz žrtvovanje privatnog života, potrebno uložiti da se taj put pređe.

Ogledni sudija zamišljen za potrebe ovog teksta, kada stupi na dužnost vjerovatno će zadužiti nekoliko stotina predmeta, među kojima se može nalaziti i znatan broj predmeta iz prošlih godina, moguće i sa ukinutim presudama od viših instanci i nerijetko sa više stotina stranica u sudskom spisu.

Da bi držao neophodni tempo zakazivaće i do deset suđenja svakodnevno u neuslovnoj kancelariji od desetak metara kvadratnih. U pauzama između suđenja pripremaće naredno ročište i završavati brojne administrativne stvari - dopise, rješenja o vještačenjima i slično. U radno vrijeme teško će stizati da piše presude, pa će to raditi u slobodno vrijeme, kod kuće. Taj prekovremeni rad neće mu biti plaćen.

Vrlo je moguće da će poslije nekoliko godina ovakve svakodnevnice imati i predmet za koji postoji interesovanje javnosti. Mnogi čitalac se u komentaru na portalu neće libiti da iznese svoj oštar stav kako sudiju treba uhapsiti ili razriješiti i kako je trebalo presuditi ovako ili onako, pa čak iako nije pročitao ni sam tekst koji komentariše već iz naslova novinskog članka zna sve ono što sudija ne zna.

Za sve godine rada biće generalizovan kroz razne uobičajene i sveprisutne, nezauzdane poruke “cijelo pravosuđe je korumpirano”, “sve ih treba poslati kući”, “svi su oni ovakvi” i brojne druge. U slučaju da kontrolni mehanizmi ne profunkcionišu, korumpirani sudija povezan sa kriminalom imaće istu platu, jednake šanse za napredovanje i biće zaštićen nekim malignim centrom moći, pa neće brinuti o generalizacijama. Najveća krivica loših i nepoštenih sudija možda je upravo u tome što se dobri od njih ne vide. Uprkos tome, društvo mora da ih vidi.

I još nešto – kroz dosadašnji rad ja sam vidio više časnih i vrijednih sudija nego ovih drugih, a nikad nijesam pravosuđe gledao kroz ružičaste naočare.

Razvojni put i profesionalna sudbina državnih tužilaca gotovo je identična.

IV – Skup opisanih okolnosti i faktora učinili su da karijera u pravosuđu više nije poželjno zanimanje. Nerijetko se dešava i da nosioci pravosudnih funkcija odlažu sudijsku ili tužilačku togu i mijenjaju profesiju. Mladi pravnici sve su manje zainteresovani da tu togu preuzmu i sa njom sav teret koji ona nosi.

Iz podataka koje sam, za potrebe ovog teksta, dobio od sekretarijata Sudskog i Tužilačkog savjeta može se zaključiti da posljednjih godina postoji drastičan pad interesovanja, pa je broj prijavljenih kandidata za sudije i tužioce sve manji. Interesovanje za pozicije sudijskih i tužilačkih savjetnika takođe je nisko. Veliki broj stabilnih, neuporedivo manje neizvjesnih, manje zahtjevnih i stresnih pravničkih karijera može se obavljati već po završenom fakultetu bez svih daljih prethodno opisanih stepenica. Pravnik u javnom sektoru nema znatno manju zaradu od nosioca pravosudne funkcije, a pravnik u privatnom sektoru može imati i veću. Manja konkurencija logično vodi i do slabijeg kvaliteta kadrova.

Reklo bi se da čak i oni koji su već u sistemu nijesu naročito motivisani za razvoj karijere. Iako Specijalno državno tužilaštvo bilježi rast povjerenja građana na oglas za jednog specijalnog tužioca sproveden u ovoj godini prijavio se samo jedan kandidat.

Na današnji dan tužilačkom sistemu fali skoro trećina tužilaca, odnosno, više od 40, a Akcija za ljudska prava u oktobru je objelodanila podatak da je u tom trenutku bilo upražnjeno 31 sudijsko mjesto.

Raste broj upražnjenih mjesta, interesovanje opada i mi polako ostajemo bez pravosuđa.

Možda je čitaocu naslov ovog teksta zvučao dramatično i kao borbeni poklič ali situacija jeste dramatična i mora se djelovati odmah.

V – Neophodno je preduzeti hitne mjere da pravosudna karijera ponovo postane poželjna.

Teret ovog ozbiljnog izazova bilo bi nepravedno ali i neispravno staviti na Ministarstvo pravde. Ionako ograničeni resursi Ministarstva moraju biti svakodnevno u potpunosti fokusirani na ispunjenje privremenih mjerila u postupku pregovaranja sa Evropskom unijom. Svaka distrakcija sa tih zadataka suprotna je evropskom putu Crne Gore. Dio u kojem Ministarstvo može dati veliki doprinos, a koji svakako jeste u privremenim mjerilima, su izmjene pravnog okvira (Zakona o Sudskom savjetu i sudijama i Zakona o Državnom tužilaštvu) u pogledu jačanja mehanizama disciplinske i etičke odgovornosti i sistema ocjenjivanja i meritokratskog napredovanja. Jačanje ovih instituta bi riješilo dio problema.

Pravosuđe mora nastaviti tek započeti krivičnopravni tretman anomalija i taj dio tereta je na njima. Tužilaštvo mora procesuirati sve one za koji postoji osnovana sumnja da su korumpirani i da su kriminalci. Sud im, ukoliko zaključi da je njihova krivica dokazana, mora izreći sankcije koje neće biti milosrđe nego snažna opomena da se takve pojave više neće tolerisati.

Kada su u pitanju hitne mjere na potezu su i drugi resori. Što prije treba razmotriti mogućnosti da se kontribuira u troškovima koje pripravnici i kandidati za nosioce pravosudnih funkcija imaju tokom trajanja programa obuke. U razumnom, ali takođe prioritetnom roku, treba raditi na linearnom povećanju zarada nosiocima pravosudnih funkcija, onima koji se kao savjetnici i pripravnici pripremaju za taj posao ali i nepravničkom kadru koji radi u pravosuđu i koji pomaže u svakodnevnom obavljanju poslova. Do konačnog rješenja privremene mjere za bezbjednost pravosudnih zgrada moraju biti adekvatno sprovedene, kako bi se radilo u bezbjednom ambijentu. Dugoročna planiranja moraju obuhvatati i poboljšanje pravosudne infrastrukture, odnosno, obezbjeđivanje uslova za rad na nivou makar minimuma evropskih standarda.

Nasušna je potreba afirmisati pozitivne primjere u pravosuđu, približiti građanima težinu i izazove sa kojima se svakodnevno susrijeću svijetli primjeri i iskazati društvenu zahvalnost onima koji su cijelim bićem posvećeni postizanju vladavine prava.

Autor je advokat i član Tužilačkog savjeta

Bonus video:

(Mišljenja i stavovi objavljeni u rubrici "Kolumne" nisu nužno i stavovi redakcije "Vijesti")