Na dugom putu u Indoneziju, zakonačio sam u Singapuru.
U Džakarti me primio Adam Malik, potpredsjednik Indonezije i dao intervju koji su prenijeli vodeći jugoslovenski listovi. Stigao sam da vidim Bandung, đe je 1955. održana čuvena Bandunška konferencija koja je proklamovala poštovanje fundamentalnih ljudskih prava u skladu s principima Povelje Ujedinjenih nacija… Prvi Crnogorac koji je zvanično posjetio ovaj istorijski grad bio je Blažo Jovanović. Tu je s Titom boravio 25. decembra 1958. godine.
Sreo sam se u Džakarti s crnogorskim privrednikom, direktorom “Monteksa”, Ćanom Koprivicom. Na ručak nas je pozvao ambasador SFRJ prof. Miodrag Trajković; poznavao sam ga još kad je bio asistent na Katedri za Rimsko pravo Pravnog fakulteta u Beogradu...
Reče pisac: Putovanja nestaju za vidicima, putopisi žive. Odlazniku iz Crne Gore putovanje je značilo, zborio je Čedo Vuković, zakoračenje iz usko omeđenog crnogorskog krša prema “šir-svijetu”, prema nedogledima okeana i stepa, prema prašumama ili velikim metropolama… Baš tako.
...Na povratku iz Indonezije, takođe, zanoćih u Singapuru. Ni malo ni mnogo. Ali dovoljno da se osjeti grad, vide ljudi, život u ovom dijelu raspjevane jugoistočne Azije, toliko neobične nama Evropljanima, posebno Balkancima.
Singapur. Republika, grad-država, šćućurila se na koralnom ostrvu, dugom samo četrdeset i jedan kilometar, a širokom dvadeset i dva. No, to je samo jedna od specifičnosti Singapura, koja ga čini najmanjom državom u jugoistočnoj Aziji. I brojem stanovnika Singapur je mala država, ali je zato milionski velegrad. A njegovih pet miliona stanovnika svi odreda su došljaci. Dolazili su ovamo Kinezi, Hindusi, Malajci, Arapi, Jevreji, Japanci i, naravno, Evropljani; najviše Holanđani i Englezi.
Na ovim prostorima jugoistočne Azije svi putevi vode, a i vodili su odvajkada, u Singapur. U doba kad su svijet povezivali samo brodovi, nijedan što je plovio iz Indijskog okeana, pa kroz Južno kinesko more i dalje na Istok do Tihog okeana, nije mogao zaobići Malajsko poluostrvo i njegovu najjužniju tačku đe leži Singapur.
Iako su u putničkom saobraćaju brodove uveliko zamijenili mlaznjaci, singapurska luka po obavljenom prometu stoji uz bok njujorškoj i roterdamskoj, dok je njegov međunarodni aerodrom najveća azijska vazdušna raskrsnica na kojoj sve funkcioniše kao švajcarski sat. Ovamo slijeću veliki putnički avioni koji na repovima nose zastave mnogih zemalja svijeta.
I putnik bez većeg globtroterskog iskustva lako će se snaći i pronaći smještaj, jer ovdje je sve tako pregledno, jednostavno i funkcionalno. Na posebnom šalteru dobija popis svih hotela u gradu s tačno naznačenim cijenama noćenja. Kada odaberete onaj po svome ukusu (ili džepu), ljubazna službenica naziva hotel, rezerviše sobu, poziva taksi i na kraju još putniku kazuje koliko će ga ta vožnja stajati. No Singapur nema samo veliku luku i veliki aerodrom, već je i jedan od vodećih svjetskih prerađivača nafte. No ni to još nije sve. Tu su sjedišta mnogih banaka i značajnih industrija, a životni standard stanovnika Singapura, koji nazivaju i “trećim svjetskim privrednim čudom”, mjeri se danas sa standardom stanovnika Japana i Njemačke.
Takvom uspješnom razvoju bivše britanske kolonije, koju su svojevremeno Englezi nazvali Gibraltarom istoka, velikim je dijelom, očigledno, pogodovao baš taj geografski položaj. No, isto tako i otvorenost prema svijetu i široka i plodna saradnja s velikim brojem država i kompanija.
Ovdje se proizvodi gotovo sve. Proizvode se, recimo, teška teretna vozila, građevinski material, električne i elektronske sprave, farmaceutski, gumeni, tekstilni i prehrambeni proizvodi. Strani kapital najzastupljeniji je u preradi nafte, pa gotovo i da nema poznatije svjetske naftne kompanije koja ne djeluje u Singapuru. Sve to, dakako, utiče na brz privredni razvoj.
Epiteti što se daju Singapuru ni ovime još nijesu iscrpljeni. Jedan se nikako ne bi smio izostaviti. A taj je da je Singapur nesumnjivo jedan od najčistijih gradova na svijetu. Nigdje na pločnicima ni papirića, pa čak ni cigaretnih opušaka (domaćini će vas upozoriti da su kazne za bacanje otpadaka visoke, a stranci nemaju nikakav popust).
Ima neke otmjenosti i neobična mira što ih putnik namjernik doživljava na singapurskim ulicama. Sve tu odiše redom; i stare četvrti grada i široki bulevari sa savremenim zdanjima.
Zbog protoka stranaca grad djeluje i pomalo kosmopolitski, pogotovo u trgovačkoj četvrti sa svom silom prodavnica i tržnica bogata izbora i besprijekorne usluge. Tu se mogu kupiti i različite kućne životinje. Najčešće su to majmuni i papagaji. Kao kuriozitet napominjem da omiljeni kućni ljubimci, pripitomljeni majmuni, posjeduju lične karte, zbog majmunske bolesti. Lična karta sadrži podatke o vlasniku, otiske prstiju i fotografiju lijevog profila majmuna. Tako vlasnik može u svakom trenutku dati na uvid podatke o svom mezimcu.
Ipak, primjena propisa o ličnim kartama za majmune malko šepa i to zbog fotografa, koji baš nijesu oduševljeni svojim novim “mušterijama.”
…A pauk na odjeći, vele u Crnoj Gori, predskazuje skoro putovanje. Zovemo ga putnjak… Ja ga čekam; u njega vjerujem...
Autor je novinar i pisac
Bonus video:
