Koliko je realna opasnost da svijet uđe ili je već ušao u vrlo rizičnu fazu zbog nedostatka globalnog liderstva koju je Ian Bremmer iz Euroasia Grupacije nazvao G-Zero? Organizacija koja predvodi svijet je skupina od sedam najbogatijih zemalja, nazvana G-7, a često se kao globalni lider navodi i skupina G-20 (20 najbogatijih). Jesmo li došli u fazu da nijedna svjetska sila ili grupa svjetskih sila ne žele ili ne mogu predvoditi svijet u kojem živimo u održavanju međunarodnog reda? Što nam 2025.godina može donijeti vezano uz ovo pitanje?
Činjenica je da deficit u globalnom liderstvu predstavlja rastuću opasnost.
Moguće je da nas u 2025. godini čeka jedinstvena geopolitička nestabilnost koja će oslabiti svjetsku sigurnost i ekonomsku arhitekturu, stvoriti nove i sve veće vakuume moći, ohrabriti nevaljale aktere i povećati vjerojatnost pogrešnih procjena i sukoba. Rizik od generacijske svjetske krize, čak i novog globalnog rata, veći je nego u bilo kojem trenutku u našim životima. Središnji problem s kojim se sučeljava globalni poredak je u tome što ključne međunarodne institucije – Vijeće sigurnosti Ujedinjenih naroda, Međunarodni monetarni fond, Svjetska banka i druge organizacije – više ne odražavaju temeljnu ravnotežu globalne moći.
Uzroci nove realnosti
Svjedočimo geopolitičkoj recesiji, ciklusu propasti u međunarodnim odnosima koji se može pratiti unatrag iz tri uzroka.
Prvo, Zapad nije uspio integrirati Rusiju u globalni poredak pod vodstvom SAD-a nakon Hladnog rata, izazivajući duboku ogorčenost i antagonizam prema SAD-u i Europi. Bivša velika sila u ozbiljnom opadanju, Rusija Vladimira Putina, postala je najopasnija odmetnička država na svijetu i aktivno gradi vojno-strateška partnerstva s drugim akterima kaosa na globalnoj sceni, ponajprije Sjevernom Korejom i Iranom.
Nasuprot tome, u ranim 2000-ima, Kina je uvedena u međunarodni poredak – kao članica Svjetske trgovinske organizacije – pod pretpostavkom da će globalna ekonomska integracija potaknuti njene vođe da liberaliziraju politički sustav i postanu odgovorni globalni dioničari, kako je to definirano od strane Zapada. To se nije dogodilo. Trgovina sa Zapadom učinila je Kinu daleko bogatijom, ali ne i demokratskijom zemljom u kojoj se podržava vladavinu prava. Rezultat je produbljivanje napetosti, pa čak i mogući sukob između Kine i Zapada.
Konačno, deseci milijuna građana u naprednim industrijskim demokracijama zaključili su da im globalističke vrijednosti, koje su promicali njihovi čelnici i elite više ne idu u prilog. Rastuća nejednakost, demografske i vrtoglave tehnološke promjene učinile su mnoge od ovih ljudi fundamentalno nepovjerljivim prema svojim vladama i samoj demokraciji, smanjujući tako sposobnost i spremnost njihovih zemalja da budu predvodnici na globalnoj sceni.
Najznačajnija posljedica je da je novoizabrani predsjednik Donald Trump profitirao od porasta unilateralističkih osjećaja u SAD-u. Sjedinjene Države su dovoljno moćne, ali ne žele voditi. Trumpov povratak s politički konsolidiranom, čvrsto unilateralističkom administracijom, može ubrzati američku odlučnu abdikaciju s dugogodišnje uloge svjetskog policajca, pobornika slobodne trgovine i branitelja globalnih vrijednosti. S razlogom se Trumpova politika zove “Amerika na prvom mjestu”. Ukoliko se to ostvari imat će neviđene posljedice po cijeli svijet.
Ako Amerika neće, ima li ko može?
Ostale napredne industrijalizirane demokracije su slabe i nesposobne popuniti prazninu u vodstvu koje ostavlja američko okretanje prema unutra:
Njemačka vlada je pala, a populističke stranke će vjerojatno ostvariti dobitke na nadolazećim saveznim izborima.
Francuska je u jeku dugotrajne političke krize.
Ujedinjeno Kraljevstvo vodi nepopularna nova vlada koja se još uvijek snalazi.
Italija je relativno stabilna, predvođena Trumpovom mezimicom Giorgiom Meloni, ali to jedva da je dovoljno za jačanje globalnog poretka.
Japanska Liberalno-demokratska stranka izgubila je većinu, a novi premijer Ishiba Shigeru vjerojatno neće dugo trajati.
Južna Koreja je u potpunom rasulu.
Kanađanin Justin Trudeau uskoro odlazi.
Globalni jug nije ni dovoljno moćan ni organiziran da izvede svijet iz geopolitičke recesije.
Indija, najjači i najvjerojatniji globalni lider među državama u razvoju i dalje je zemlja s nižim dohotkom, usredotočena na izgradnju svojih nacionalnih interesa. Usprkos rastućoj težini i globalnoj ambiciji, države poput Saudijske Arabije i Ujedinjenih Arapskih Emirata nemaju dovoljno snage da pokrenu dalekosežne globalne reforme.
Sa svoje strane, Kina – druga najmoćnija zemlja na Zemlji i jedini održivi protivnik SAD-a – ne bi mogla voditi čak i da hoće. Ne samo da nema legitimitet i moć potrebnu za privlačenje stabilnih sljedbenika, već i tamošnje stalne ekonomske nevolje, u kombinaciji s prioritetima predsjednika Xi Jinpinga oko nacionalne sigurnosti i političke kontrole, ostavljaju Peking zaokupljen domaćim izazovima.
U međuvremenu, kineski partner Rusija, odmetnička država koja krvari ljudskim i ekonomskim kapitalom, nema uvjerljivo pravo na vodstvo.
Ukratko, s obzirom na produbljivanje liderskog deficita, liderstva koja karakteriziraju svijet pri ulasku u 2025. godinu, ne nude izglede za mirnu reformu ili obnovu globalnog poretka. Jednostavno – nisu vidljivi. Ono što je ostalo je sve veća geopolitička nestabilnost, poremećaj i sukob. Budući da nitko nije sposoban i voljan održati globalni mir i prosperitet, rizik od gospodarskih poremećaja i opasnih vojnih sukoba će rasti.
Vakum moći se može proširiti, globalna vladavina može malaksati, ostavljajući odmetničke aktere i ljudsku bijedu da se razmnožavaju iza njih. Svijet može postati podijeljeniji i zapaljiviji. Glavni rizik u ovoj godini nije neki pojedinačni događaj. Glavni rizik je kumulativni utjecaj nedostatka čelništva što doprinosi slomu globalnog poretka. Ulazimo u jedinstveno opasno razdoblje svjetske povijesti poput 1930-ih i ranog Hladnog rata. Ova geopolitička stvarnost je sila koja stoji iza svih najvećih rizika koji mogu dovesti do tragedije uz stalno jačanje desničarskih ideja i političkih stranaka, ponajviše zahvaljujući Trumpovim potezima koji podsjećaju na imperijalizam iz 19.stoljeća.
I za kraj pitanje – hoće li privatne kompanije i vodeći bogataši poput Elona Muska, uz pomoć AI – umjetne inteligencije – preuzeti upravljanje Amerikom, a onda i cijelim svijetom?
Autor je dugogodišnji novinar i dopisnik Al Jazeere Balkans iz Vašingtona
Bonus video:
