Studenti će postati jedan od najznačajnijih brendova Srbije i po tome će ona sada biti, pored Đokovića, prepoznatljiva u svijetu. To sam rekao gostujući u najznačajnijoj informativnoj emisije TV Newsmax Balkans, nakon što su me urednici i voditelj zamolili da sačekamo prenos obraćanja predsjednika Srbije Aleksandra Vučića, Ane Brnabić i Miloša Vučevića (dan prije nego što je podnio ostavku). Nakon Vučićevog izlaganja, voditelj zabrinut isto kao i Vučić, Brnabić i Vučević, postavio mi je pitanje očekujući da ću nastaviti tim tonom. Najmanje je od mene očekivao da ću, u ovoj, kako je rekao zabrinjavajućoj društvenoj krizi, najaviti novi uspjeh Srbije - studente. Kako sam rekao, nakon poraza, pa i skorog pada Đokovića na Australija openu, pojavio se novokreirani brend Srbije. I, zaista vjerujem da će ovaj pelcer studentskog protesta postati model koji će mnogi, prije svega studenti, slijediti. Prvo u regionu, pa Evropi, i onda u svijetu. I to u onim zemljama gdje su na vlasti autokratski režimi ili desničarske i populističke partije koje vode unazad svoje društvo.
U Srbiji je u toku utakmica dva modela komunikacija. Jednosmjerna komunikacija vođena po modelu pres agenture i propagande, i dvosmjerno simetrična, koju osmišljeno, dobro organizovano, kreativno i do perfekcije vode studenti. Vučić je, svjestan značaja PR-a, i sa bogatim iskustvom i znanjima na tom polju, stvorio skoro savršene uslove za realizaciju svog modela jednosmjerne komunikacije. Koje su karakteristike tog modela? Vladaš svim procesima informisanja, uređivačkom politikom skoro svih medija i stalnim proaktivnim pristupom kreiraš teme koje ti odgovaraju, ali su informacije i poruke koje plasiraš utemeljene na propagandnim porukama, informacije koje daješ medijima su oblikovane onako kako želiš da te drugi vide. Bitna karakteristika tog komunikacijskog modela je da možeš biti uspješan u potpunoj kontroli medija i svih kanala komunikacija. Svjestan značaja PR-a, formirao je široki tim, istraživačke agencije mu, svakodnevno, analiziraju javno mnjenje na razne, njemu bitne teme, ima timove koji mu pripremaju analize o svim mogućim temama. Pored istraživanja i analize, ima skoro hiljadu ljudi u onlajnu, profesionalno angažovanih da se bave društvenim mrežama. Na čelu cijelog PR sistema koji je izgradio su oni koji su u tom modelu najbitniji, stratezi komunikacija, tim iz Izraela kojim rukovodi Asaf Eisin.
I nakon pada nadstrešnice nastavili su po svom modelu navalentne, nasilne, persuazivne komunikacije. Koristili su, kao i do sada, sve instrumente moći kojima vladaju kako bi i dalje strašili sve koji misle drugačije i hrabrili svoje sljedbenike. Svakodnevnim nastupima u medijima, potpomognuti svojim, tako ih oni zovu, nezavisnim političkim analitičarima, u svim nacionalnim TV stanicama, više desetina novih TV stanica u vlasništvu Telekoma Srbije, kao i više desetina regionalnih i lokalnih TV stanica, svojih sedam dnevnih listova, stotinama portala, svim radio stanicama koje imaju informativni program, proizveli su sukobe i u javnim nastupima i na ulicama.
Tada, 22. novembra nastaje nova snaga - studenti, i počinje ta utakmica dva stila komunikacija, dvije potpuno suprotne strategije komunikacije sa javnošću, dva potpuno različita modela.
Odgovor na pitanje ko će pobijediti krije se u PR-u, nauci o komunikacijama. Zbog dvosmjernog modela koji primjenjuju, zbog strategije, zbog proaktivnog stila komunikacije, baziranog na onom vječitom Acts speaks louder then words (Djela govore više od riječi) - pobjeđuju studenti.
Sami studenti su postali mediji. I to, najuticajniji. U toj višemjesečnoj utakmici, studenti svojom kreativnošću, dobrom organizacijom, kvalitetom, širinom javnih nastupa, baziranih na energiji, emociji, strasti, svakog dana, imaju sve bolji rezultat. Daju golove, a prvi put Vučićev model, sistem nasilja, daje - autogolove. Ne snalaze se u toj borbi zla protiv dobra, u utakmici loših đaka protiv odličnih studenata, u borbi zastarjele, retrogradne, konzervativne protiv moderne komunikacije.
Moć i širina PR-a, čega većina onih koji odlučuju, i u državi, i u privredi, nisu svjesni, sada se i pokazala. Vučić je sa druge strane definisao, sa svojim timom, jedinu moguću strategiju komunikacija, jer u svojoj organizaciji i nema potencijale za neku drugu. Njegov jednosmjerni model, pres agenture i propagande, imao je za cilj da njega čini centralnom figurom, po principima kako se gradi kult ličnosti, gdje su za sve probleme, unutar sistema kojim vlada, krivi drugi, pa, ako treba, i njegovi članovi, a za sve uspjehe je zaslužan on. Takve poruke su imale za cilj da se njemu gradi ugled i da rejting stranke raste zbog njegovog lika i djela. Zato je i komunikacija centralizovana, sa njim na čelu svega, baš svega, što se dešava u Srbiji, sa skoro potpunom kontrolom medijske scene, gdje je on taj koji je glavni glumac, spiker ili, da koristim termin koji svi vole, portparol.
Potpuno, baš potpuno, suprotan model je taj koji koriste studenti. Njihov model je baziran, građen, na njihovim potencijalima - svih znanja koje imaju, dobre organizacije, sposobnosti, u javnosti nastupaju oni koji se time bave. Komunikacija studenata ima i energiju, emocije, pa i strast, oni istinski vjeruju u to što rade i govore, znaju da su ih zbližile njihove vrijednosti, zajedništvo, solidarnost, pripadnost, i ujedinili ih u jedan moćan, pobjednički tim. Strategiju komunikacija baziraju na svim potencijalima koje njihova organizacija ima. To su mladost, kreativnost, specijalistička znanja koje im je školovanje dalo, dobra organizacija komunikacije, timski rad, energija, emocije, mogući partnerski odnosi sa svima oko njih, tzv. stejkholderima (zainteresovanim javnostima). Mene to čini posebno sretnim, jer je još jednom pobijedio PR model u koji duboko vjerujem, koji evo više od 35 godina prakse primjenjujem.
Zašto je uspješna ta njihova strategija komunikacija? Znaju kako treba (know how), znaju sa kim imaju posla, a posebno znaju kome se obraćaju (know who). Imaju definisane ciljeve, samo 4 zahtjeva (know where), poruke su im moćne, kreativne i duhovite (know what), znaju ko su im partneri (know with who) i, vrlo su kreativni u događajima (know wow).
I oni sami su medij. Kome će roditelji, članovi porodice, rođaci, komšije, prijatelji, drugi mladi i ostali stanovnici gradova odakle potiču, vjerovati nego njima?! Njima se vjeruje, jer su otvoreni i iskreni, vjeruju u svoje principe, vrijednosti koje zastupaju. Pored njih, njihovi članovi porodica, prijatelji, komšije sugrađani postaju aktivni mediji koji sada, svojom komunikacijom utiču na druge u svojoj komunikacijskoj mreži. To dopire, utiče na sve građane, pa i na same članove SNS-a, a bogami i, uskoro, i na razne rukovodioce SNS-a, jer oni i ne vjeruju u riječi i poruke koje su im, po „Vučićevom modelu komunikacija” nametnute odozgo da prenose drugim građanima i u svojim javnim nastupima.
I ti, čvrsti glasači SNS-a, manje obrazovani, tzv. sljedbenici, i oni će promijeniti mišljenje, jer svoje i nemaju. A šta će biti sa urednicima i novinarima, koji su dio vladajućeg modela komunikacija? I oni će, kao i svi navijači koji navijaju za pobjednike da promijene svoje šalove i navijačke zastave.
Šta ima novo kod Vučića? Evo, kao, otvorio se, kao želi dijalog, kao poštuje studente, kao hoće da igra šah sa njima na Autokomandi. Progovorili su i oni kojima do sada nije bilo dozvoljeno, Tužilaštvo, pa čak i Dolovac. Odjednom u budžetu ima i para za studente, za obrazovne reforme, za stanove. Umanjio im stipendije i mnogo toga još. Krenuo po modelu dvosmjerne komunikacije, hoće dijalog.
I, ništa. Zašto? Pa, opet je odgovor u komunikacijskijm pravilima. Kada se neko stalno hvali i stalno je u ego stanju, i stalno priča i priča, pa i, bogami, laže, ti ga više i ne čuješ, jer jednostavno - ništa mu ne vjeruješ. I to je pouka za sve, teško je graditi kredibilitet, ako si ga lošim činjenjem i riječima, izgubio.
Ovo je pobjeda open minded ljudi, organizacije, filozofije nad closed minded filozofijom. To je ono što definiše i razlikuje rukovodioce, organizacije, sisteme. Sistem jednosmjerne komunikacije, a posebno tog modela pres agenata i propagande, karakterističan je za zatvorenu, konzervativnu svijest, ljude, organizacije i sisteme. Vučić i sistem koji je kreirao su baš takvi. On je na čelu svih komunikacijskih (i ostalih) procesa i on svime rukovodi. To jeste moguće kada su ti svi instrumenti moći u tvojim rukama, tvoja vladajuća partija, a preko nje Skupština, Vlada, ministarstva, sve državne organizacije, pa i one paradržavne, bezbjedonosni sistemi, čak, i njemu vrlo bitnim, navijačkim grupama, huliganima i onim još i gorima od tih. Jedino čime ne vlada potpuno, ali i tu je uveo sistem, jesu organizacije društvenih djelatnosti, obrazovni sistem, nauka, kultura, zdravstvo, sport. Zato su te djelatnosti marginalizovane, a čine temelj jednog društva.
Suprotno tome je open minded filozofija, temelj modela dvosmjerne simetrične komunikacije. To je model koji zahtijeva mnogo više, prije svega jedan sistem u kom su svi sposobni i spremni da komuniciraju sa javnošću. Rezultat ovog sistema je da kreiraš povjerenje, gradiš dugoročne odnose, partnere, pa i prijatelje.
Utakmica traje, ali rezultat se, bez obzira na sve, već sada zna.
Autor je vodeći regionalni komunikacijski ekspert
Bonus video:
