Svaka firma ima bar jednog penzionera koji redovno posjećuje bivše kolege, umjesto da se igra sa unucima. To je onaj što svraća kada imate najviše posla, pa nasred kancelarije drži banak. Sa interesovanjem policijskog inspektora pita za dešavanja u firmi i naglas se prisjeća starih vremena. Kada su hodnicima i kancelarijama hodili divovi čijih se sjena i danas plaše stariji službenici. Strogi ali pravedni vizionari koji su podjednako uspješno kormilarili čitavim kompanijama i malim kancelarija. Ne bez sjete penzioner tada obično primijeti i da im nasljednici nijesu ni do koljena, pa podijeli savjet kako da se firma izvede na zelenu granu. Da sve cvjeta kao u njegovo doba.
Iako situiran i u punoj snazi, umirovljeni predsjednik Crne Gore ne razlikuje se previše od takvih penzionera. Pojavi se kao duh iz lampe i iznese stav, taman kada počnu da ga zaboravljaju i po kancelarijama gdje još visi kalendar iz 1998. Pošto više ne može da ispunjava želje, obično lamentira nad sudbinom države. Sjeti se bivših birača u pauzi između skijanja i sunčanja po mondenskim odmaralištima, pa svrati među vjerni narod, nacionalne i građanske manjine. Da ih podsjeti kako se živjelo u njegovo vrijeme.
Kao i svaki otac nacije, ni ovaj crnogorski nije operisan od brige za državu. Žao mu je što su državne funkcije ruinirane a sistem bezbjednosti pred nestajanjem. Sada njime kadriraju ujaci i vaskrsli agenti, a partije se za fotelje bore kao gladni vuci. A koliko juče znao se red. Direktori policije se nijesu bojali nikoga do njega, a ministri su birani da prodaju limenke i zaboravljaju petlje. Policajci na tajnim zadacima su primali platu od države i od klanova, a svaka opština koja drži do sebe imala je bar kavačku ili škaljarsku ispostavu.
Teško je umirovljenom predsjedniku što niko ne misli o reformama, pa ona nevjesta iz Brisela sve manje gleda na balkanske udvarače. A nekada se evropski izvještaj čitao pažljivo kao predbračni ugovor. Bila su to srećna vremena, kada je svaka sumnja bila udaljena a kumovi i partijski drugovi bili ustavna kategorija. Usvajale su se agende i obećavale reforme, a pristupni pregovori trajali su kao guslarski festival. Tužioci i sudije bili su profesionalci koji vide pušku na dnu jezera ali ne primjećuju koverte i Skaj prepiske. Sudska i izvršna vlast zajedno su skakali po Ustavu kao Pepa i Džordž po baricama.
A kada se bistri politika, običaj je da se državnici, makar i penzionisani, taknu i globalnih dešavanja. Iako naš ekspredsjednik odavno ne ide na molitvene doručke, zabrinut je što Tramp planira da rođenu državu preda krupnom kapitalu. Zapad ide u krivom smjeru, a biznismeni će preuzeti institucije pa onda i američki sistem vrijednosti i demokratiju. Postaće Amerika privatna država, daleko bilo, kao ova naša lažna demokratija. Pa će bogati kumovi i prijatelji probati da pokore institucije i radničku klasu, dok ih republikanci budu branili kao partije socijalista crnogorsko primorje i planine od Rusa.
Kada nas već penzionisani predsjednik ne posjećuje često, trebalo bi ga pustiti da završi jadikovanje nad onim što je ostalo iza njega. Vjerovatno osjeća obavezu prema bogatim prijateljima koji još nijesu promijenili stranu, pa im danas tuđi miljenici uzimaju poslove. Sve je više kumova u zatvoru nego u penziji, a klanovi sada vole neke druge policajce. Politička djeca mu se, kao ovnovi na brvnu, guraju sa Andrijinom vojskom po skupštinskim hodnicima i prijete da dokusure ono što je razgrađivao decenijama. Dok oni lutaju po skupštini, nasljednici i prijatelji mu idu na proteste, gdje im mjesto nije, umjesto da mirno troše sumnjivo zarađene milione.
Možda država jeste pred urušavanjem ali se, ako je za utjehu, penzionisani predsjednik u njoj osjeća sigurno. Nisu se primile one Medove prskalice, pa danas može da se zori iz penzije. Kada ga već tužioci ne umiju pozvati na razgovor, zvaće ga "dobri moji" da im bude počasni predsjednik. Da im i zvanično svrati u partiju i razgali duše nostalgičara. Da podijeli savjet i pomogne političkoj djeci da se spuste na 10 posto. Kada već, što veli moja drugarica koja se ne razumije u politiku, to nije uspjela nova vlast.
Do tada može da izlazi kao duh iz lampe čim je protrlja kakva regionalna televizija i da uživa u mirovini. I treba da se zahvali vladi dvotrećinskog bratstva i jedinstva što mu je tu mirovinu omogućila.
Bonus video:
