Mišljenje da je svijet na pragu epohe multipolarnosti danas je opšte mjesto u spoljnopolitičkim debatama. Da li će takav međunarodni poredak u potpunosti zaživjeti, i dalje je predmet rasprave. Proces "multipolarizacije" je, međutim, već u toku: sve više država stiče sposobnost da utiče na globalna dešavanja.
Zabrinjavajući aspekt multipolarizacije je to što smjenu moći prate sve dublje podjele unutar država i između njih. Nepomirljive vizije vlada o novom globalnom poretku otežavaju postizanje kompromisa i pronalaženje rješenja za zajedničke izazove. Ove podjele posebno su izražene u rastućem raskolu između demokratija i autokratija, naročito u oblastima kao što su ljudska prava, globalna infrastruktura i razvojna saradnja.
Polarizacija je vidljiva i u djelovanju novih centara moći koji sprovode sopstvene vizije za svoje regione. Kremlj, na primjer, očigledno radi na uspostavljanju ruskog poretka u Evroaziji, dok Kina, oslonjena na svoju inicijativu Pojas i put, teži uspostavljanju hegemonije nad Istočnom Azijom. Globalna pravila, principi i strukture saradnje postepeno ustupaju mjesto mnoštvu suprotstavljenih i među sobom konkurentskih "poredaka".
Polarizacija se intenzivirala i unutar pojedinačnih država. U Sjedinjenim Američkim Državama povratak Donalda Trampa u Bijelu kuću pokazuje novu moć podjela u politici, što će neminovno ojačati neliberalne snage u Evropi i drugim djelovima svijeta, gdje je mentalitet "mi protiv njih" već pustio korijene.
Prelaz ka multipolarnosti vjerovatno je doprinio jačanju unutrašnje polarizacije. U mnogim zapadnim demokratijama, premještanje moći ka zemljama u usponu izazvalo je zabrinutost zbog sopstvenog relativnog opadanja. Prema tom shvatanju, liberalni međunarodni poredak nepravedno je koristio ne samo globalnim elitama unutar tih zemalja već i rastućim silama u inostranstvu - prije svega Kini.
Istovremeno, unutrašnja polarizacija dovodi do političkog zastoja, ostavljajući vladama malo prostora za djelovanje. Time su ruke demokratskih lidera vezane, što ih čini nesposobnim da poboljšaju spoljne odnose i ojačaju globalnu saradnju. S druge strane, neliberalni populistički lideri nemaju mnogo podsticaja da rade na izgradnji međunarodnog konsenzusa, budući da im podijeljeni globalni ambijent ide naruku i odgovara njihovom konceptu "svi protiv svih".
S obzirom na porast političke polarizacije i na nacionalnom i međunarodnom nivou, nade i težnje koje mnogi (posebno na globalnom jugu) povezuju sa pravednijim multipolarnim svijetom ostaće neostvarene. Multipolarni svijet u nastajanju će vjerovatno biti prožet sukobima zbog nedostatka zajedničkih pravila i institucija.
Umjesto da moćne zemlje drže jedna drugu pod kontrolom i uvedu novu eru relativnog mira i stabilnosti, multipolarnost nosi rizik podsticanja nestabilnosti. Očekuje se da će izazvati nove trke u naoružanju i trgovinske ratove, produžiti postojeće unutrašnje sukobe, pa čak i posijati seme budućeg rata velikih sila.
Uz to, umjesto da podstakne inkluzivnije globalno upravljanje, multipolarnost bi mogla da oslabi saradnju: sve veći broj zemalja ima dovoljno uticaja da ometa kolektivno donošenje odluka, a pozitivno liderstvo je u deficitu. I dok neki gaje nadu da će ovaj pomak ojačati međunarodno pravo smanjujući mogućnost zapadnih zemalja da ga selektivno primjenjuju, u realnosti bi više država moglo da počne zahtijeva posebna prava za sebe.
Svijetu je hitno potrebna "depolarizacija" politike. Nije, međutim, jasno kako se to može postići - niti ko bi uopšte bio voljan da preuzme taj zadatak. Neki vjeruju da bi se razlike povezane s rastućom multipolarnošću mogle prevazići ako bi globalne upravljačke strukture uključile nove centre moći. Drugi, pak, strahuju da to neće biti dovoljno za izgradnju konsenzusa potrebnog za jačanje zajedničkih pravila - a kamoli za njihovu reformu ili usvajanje novih.
Malo koja od vodećih vlada danas pokazuje istinsku želju da osmisli sporazum velikih sila koji bi koristio široj međunarodnoj zajednici. Umjesto toga, mnoge djeluju odlučne da iskoriste sve dublju polarizaciju globalne politike kako bi postigle unutrašnje i geopolitičke ciljeve. Multipolarnost i polarizacija, kako na nacionalnom, tako i na međunarodnom nivou, duboko su isprepletane. Bolja budućnost zavisi od toga da li svijet sa više centara moći može pronaći načine da ublaži opasne razlike. Ono što je sigurno jeste da takvi napori moraju početi kod kuće.
Komentar je baziran na uvodnom tekstu Minhenskog izvještaja o bezbjednosti za 2025. godinu
T. Bunde je profesor međunarodne bezbjednosti u Hertie školi u Berlinu; direktor sektora za istraživanja i politiku na Minhenske bezbjednosne konferencije
S. Eisentraut je šefica sektora za istraživanje i publikacije na Minhenskoj bezbjednosnoj konferenciji.
Copyright: Project Syndicate, 2025. (prevod: N. R.)
Bonus video:
