Zapad je na ratnoj nozi. Njemačke vlasti razvijaju aplikaciju koja pomaže građanima da pronađu najbliže sklonište. U Švedskoj je, na 32 strane, objavljena brošura pod naslovom Ako dođu kriza ili rat, a sličan dokument je bezbroj puta preuzet u Finskoj. Ugledni listovi objavljuju scenarije ratnih simulacija u kojima Rusija, uz podršku Kine, napada arktička ostrva Norveške.
U Evropskoj uniji visoki zvaničnici tvrde da je ključ za otključavanje hronično niskog nivoa investicija njena industrija naoružanja. Američki predsjednik Donald Tramp nonšalantno govori o preuzimanju Grenlanda i Panamskog kanala. Povrh svega, oluja se nadvija nad Tajvanom, Filipinima i Južnim kineskim morem.
Tramp i njegovi politički protivnici ne slažu se gotovo ni oko čega. Ali u jednom su saglasni - Amerika je zarobljena u onome što Grejem Alison sa Harvarda naziva Tukididovom zamkom - sudbinom hegemona suočenog sa usponom nove sile, u ovom slučaju Kine. U međuvremenu, zapad rizikuje da upadne u Edipovu zamku: pogoršava krizu potezima kojima zapravo pokušava da je spriječi - baš kao što je Edip na kraju ubio Laja, svog oca, samo zato što je Laj preduzeo drastične mjere da osujeti delfsko proročanstvo koje je predviđalo da će ga ubiti - sin. Bilo koja od ovih zamki mogla bi dovesti do katastrofalnog rata.
U međuvremenu, sve više smo pod dominacijom kapitala u oblaku - novog oblika kapitala sačinjenog od umreženih mašina koje pokreću algoritmi trenirani da nas upoznaju dovoljno dobro da izmijene naše želje i potom nam ih prodaju van bilo kakvog stvarnog tržišta. Za razliku od dizel motora i industrijskih robota, koji su sredstva za proizvodnju, kapital u oblaku proizvodi nesagledivu mogućnost da modifikuje naše ponašanje, dajući svojim vlasnicima - našim tehnofeudalnim gospodarima - neviđenu moć. To dodatno učvršćuje Tukididovu i Edipovu zamku na četiri različita načina.
Prvo, kapital u oblaku spušta prag za upotrebu oružja masovnog, iako ciljanog, uništenja, posebno kada je proširen mogućnostima vještačke inteligencije. Mnogo je jeftinije u urbana područja poslati roj mikrodronova, opremljenih AI prepoznavanjem lica, kako bi autonomno eliminisali unaprijed određene mete, nego rasporediti teške bombardere. Takođe, predsjednicima i premijerima je lakše da pronađu moralno opravdanje za izdavanje takve naredbe. Zato je tržišna vrijednost kompanije poput Palantira, koja se oslanja na kapital u oblaku, nadmašila vrijednost giganta kao što je Lockheed Martin.
Drugo, kako bi obezbijedio što veće prihode, kapital u oblaku koji stoji iza naših društvenih mreža optimizovan je da angažman dovode do maksimuma - a to najlakše postiže izazivanjem burnih reakcija, bijesa i međusobnih uvreda među korisnicima. Trovanje javnih debata, koje proizlazi iz ovog poslovnog modela, podriva demokratske institucije koje su do sada imale makar neku moć da obuzdaju naše ratoborne političare i generale.
Treće, kapital u oblaku je toliko oslabio Evropu da ona više ne može da igra ulogu posrednika koju je imala tokom Hladnog rata. Razlog za to leži u činjenici da je većina kapitala u oblaku koncentrisana u Sjedinjenim Državama i Kini. Kako je visoka koncentracija kapitala u oblaku postala preduslov za značajnu ekonomsku i političku moć, Evropa je skliznula u relativnu irelevantnost.
Četvrto, u Kini je kapital u oblaku stvorio ozbiljnog konkurenta američkom, praktično, monopolu nad međunarodnim platnim sistemom, koji je decenijama davao vladama SAD slobodu da sankcionišu bilo koju zemlju ili osobu koju izaberu. Ovo je mnogo značajnije od bilo kakvog animoziteta unutar SAD izazvanog pojavom DeepSeeka, kineske AI kompanije čiji je najnoviji proizvod doveo do gubitka od bilion dolara na američkim berzama.
Glavni izazov za Kinu proizlazi iz duboke asimetrije u odnosu na SAD, koja nema veze s tehnologijom: Volstrit doživljava Silicijumsku dolinu kao potencijalnog uzurpatora svojih finansijskih prihoda, što je borba u kojoj može da računa na podršku Federalnih rezervi. Nasuprot tome, kineski finansijski sektor, centralna banka i najveće tehnološke kompanije djeluju u savršenom skladu, što je rezultiralo besplatnim digitalnim platnim sistemom koji besprekorno povezuje privatni i javni sektor - što je nešto sa čim Zapad ne može da parira.
Iako trenutno podsjeća na savršeno uređen auto-put sa više traka koji van Kine koristi rijetko ko, kineski platni sistem predstavlja ozbiljnu dugoročnu prijetnju globalnom monopolu dolarskih transakcija i pruža kineskoj vladi i njenim saveznicima opcije koje umanjuju strah od američkih sankcija.
U beskonačnom ciklusu negativnog naboja, to novostečeno samopouzdanje podstiče američku želju da bude „oštrija“ prema Kini. Ovih dana, u vazduhu je prisutniji rat nego mir. Razlog nisu samo dobro poznate strateške zamke, već je to i uspon tehnofeudalne moći, koja nas neumitno gura u tom pravcu.
Copyright: Project Syndicate, 2025. (prevod: N.R.)
Bonus video:
