To što će se u glavnom gradu graditi 22 vjerska objekta - to je “kvaka 22” današnje Crne Gore.
Kvaka 22, je, podsjetimo, kultni roman Džozefa Helera, koji je značajno doprinio stvaranju antiratnog raspoloženja u Americi u vrijeme Vijetnamskog rata. Stvar je jednostavna - za vojne vlasti, ako tvrdiš da si poludio od rata, to što hoćeš kući je dokaz da - nisi lud. Tako da niko ko je tražio da bude poslat kući zbog mentalnog zdravlja, to nije doživio.
Slična zavrzlama je sa 22 vjerska objekta koji će se graditi u Podgorici - ako tu odluku vlasti dovedeš u pitanje, to je samo dokaz da nisi vjernik, i tvoj stav se “ne računa”, odnosno, aksiološki je bezvrijedan.
Postaviš li pitanje nedostajućih škola, vrtića, bolnica, ti si samo “protivnik vjerskih sloboda”, a ne i racionalni građanin. Tako su političari “zatvorili” duhovnu konstrukciju. Njihova “kvaka 22”, kao i ona vojna iz Vijetnama, odrađuje posao.
To je takođe i model klerikalizacije društva. Na sceni je vjerska feudalizacija Crne Gore, ali, i opasno “srastanje” vjera i nacija.
Koliko god nacionalni model bio suštinski stran vjerskom i monoteističkom doživljaju svijeta i prioriteta u njemu u stvarnosti ta ljubav - cvjeta iz sve snage...
Kada ruski patrijarh poziva na ubijanje Ukrajinaca - kao “lažnih” ljudi - on je na radikalno antihrišćanskim pozicijama, jednako kao i SPC mitropolit Joanikije kad objašnjava da su i Crnogorci “lažni ljudi”.
Uvjeren sam da ova 22 vjerska objekta u najavi nisu nikakva religijska renesansa glavnog grada, već reket koji sprovode foliranti, politički i vjerski.
Postavimo jedno, držim, suštinsko pitanje: hoće li Podgorica sa 22 nova vjerska objekta biti moralnije mjesto? Hoće li pripadnici svih vjera zahvaljujući tome postati bolji ljudi? Hoće li biti više ispunjenosti i sreće svuda oko nas? Malo je vjerovatno.
Pa koji je smisao onda?
Ko su ti “novi” vjernici zbog kojih se ovaj grad pokazuje kao deficitaran u vjerskim objektima. I kako se to primijeti - da jednom gradu fali vjerskih objekata. Kad god uđete u neki vjerski objekat on je ili prazan ili poluprazan, pa kako onda znaju da - treba još.
Opet, kad uđete u škole i domove zdravlja i bolnice tamo zatičete jezive gužve. Pa zar nije logičnije pomisliti da ovom gradu nedostaju škole i domovi zdravlja. Zar ne bi trebalo gradski političari da vide te, na oko, jednostavne stvari. Ili su neke druge računice, odnosno prebrojavanja u igri. Siguran sam da za istinske vjernike “vjerskih objekata” ima dovoljno. Pa za koga je sve ovo najavljeno. Ko vidi Podgoricu kao Svetu goru.
Opet, kao da nismo dovoljno svjesni nekih podataka i jedne neobične evolucije koju takvi podaci svjedoče. CG je za nekoliko decenija prešla put od društva gdje se nešto više od pola stanovništva izjašnjavalo kao ateisti do društva gdje je broj ateista pao na jednocifren procenat. A vjerska osjećanja kod građana su se razmahala do neslućenih visina... Kako se to desi?
Malo je vjerovatno da je više od 40 posto stanovništva imalo lični, tzv. prosvjetljujući religijski doživljaj koji im je “otvorio” oči. Izvjesno se desilo nešto drugo. I drugačije “otvaranje” očiju, da ostanemo kod te metafore.
I - što mislite, da li neko zaista vjeruje da ova podgorička “kvaka 22” otvara nebeska vrata...
Još malo o folirantima...
Crnogorski pobunjeni studenti moraju formulisati još jedan razlog za smjenu ministra i prvaka bezbjedonosnog sektora: slučaj hapšenja studenta iz Srbije Luke Stojakovića. I to ne samo iz razloga studentske solidarnosti. Ko od Crne Gore pravi dvorište Vučićeve policijske države?
Uostalom, za koju religiju od ovih koje će dobiti 22 nova objekta u Podgorici, je ovo ispravan postupak? Postoji li takva? Ako postoji mora da su u toj religiji glavni sveci Lavrentij Berija i Džon Edgar Huver...
Bonus video:
