Komercijalne banke u Crnoj Gori prošle godine ostvarile su rekordnu dobit od 165,1 milion eura, što je 13% više nego u 2023. godini. Prema podacima Centralne banke, glavni razlog za to je rast prihoda od kamata, naknada i provizija. Drugim riječima - zadužujemo se i plaćamo visoke kamate i razne nadoknade, a banke broje milione.
Ukupni prihodi banaka na kraju 2024. godine iznosili su 500,5 miliona eura, od čega su samo kamate, naknade i provizije donijele 459,5 miliona - čak 55,6 miliona više nego godinu ranije. Sve banke su u plusu, sve su dobitnici. A ko su gubitnici?
Građani se sve više zadužuju, ne samo kod banaka već i na druge načine. Kupovina na rate preko trgovina i sindikalnih organizacija postala je svakodnevica, dok se mnogi, kada im formalni krediti nisu dostupni, okreću pozajmicama od prijatelja ili u krajnjem slučaju - zelenašima. Skuplje osnovne životne potrepštine, visoke kamate i niska primanja tjeraju ljude da se snalaze kako znaju i umiju, dok banke i finansijske institucije bilježe rekordne profite.
Dodatni udar na budžet građana stiže kroz povećanje cijena komunalnih usluga. Računi za električnu energiju sve su veći, a cijena vode porasla je u više opština. Pored toga, rastu i cijene goriva, što dodatno utiče na troškove prevoza i osnovnih namirnica. Dok se banke bogate na kamatama i naknadama, prosječan građanin se pita kako da pregura mjesec.
Nakon programa ES1 i ES2, jasno je ko je izvukao deblji kraj. Banke su nesumnjivo najveći pobjednici, dok građani i privreda snose teret visokih kamata, poskupljenja i rasta troškova života. Brojke govore više od riječi.
Da bi se kupio i opremio jednosoban stan od 45m², potrebno je oko 120.000 eura. Hipotekarni kredit od 120.000 eura na rok otplate od 20 godina, uz nominalnu kamatu od 5,95%, znači mjesečnu ratu od 856 eura. To bi omogućilo kupovinu i opremanje stana, ali bi prosječan građanin na kraju banci vratio najmanje 205.000 eura. I to u periodu od dvije decenije, uz visoku mjesečnu ratu koja značajno opterećuje budžet. Ako bi rok otplate bio duži, iznos vraćen banci bio bi još veći. Dakle, ono što danas košta 120.000, kroz bankarske aranžmane postaje dvostruko skuplje.
Osim što građani osjećaju posljedice visokih kamata, crnogorska privreda takođe trpi. Naše kompanije su manje konkurentne na evropskom tržištu jer se zadužuju po znatno nepovoljnijim uslovima nego firme u razvijenim zemljama. Visoke kamatne stope i nepovoljni kreditni aranžmani otežavaju im rast i razvoj, dok loša infrastruktura dodatno usporava poslovanje. Skupi logistički troškovi, nepouzdana saobraćajna povezanost i zavisnost od uvoza čine da crnogorske firme teško mogu parirati evropskoj konkurenciji.
Poseban paradoks je da uprkos malom broju stanovnika, imamo izuzetno visok broj banaka i kreditnih institucija po glavi stanovnika. Umjesto da to znači bolje uslove za građane i privredu, realnost je potpuno drugačija - finansijske institucije ostvaruju ogromne profite, dok su krediti i dalje skupi, a poslovno okruženje ostaje nepovoljno. Banke su pronašle način da osiguraju svoje interese, ali gdje je prostor za običnog čovjeka?
Crna Gora je mala zemlja, ali nije mala po prihodima koje finansijski sektor ostvaruje na račun građana. A građani - oni broje svaki cent, pitajući se koliko će još dugo moći da izdrže ovaj pritisak.
Čija li je Crna Gora?
Malo je naroda, malo više banaka i krupnog kapitala.
Da je vječna!
Autor je ekonomista
Bonus video:
