Sutonski tonovi dominiraju današnjim svijetom. Toliko laži na jednom mjestu učini da se izgubi svaka ideja o istini. A onda vam niko ne može objasniti dovoljno istinito - u kakvom ste problemu.
Pogledajte Srbiju gdje Vučićeva medijska mašinerija, potpomognuta vladikama SPC, uporno pobunjene studente naziva “ustašama”. Zamislite kakav morate biti idiot da povjerujete da će to riješiti problem sa studentima.
Ili, oslušnite velike meštre laži, aktuelnog američkog i ruskog predsjednika.
Nisam siguran što je veći cinizam - kad Putin, dakle čovjek koji je, bez ikakvog povoda napao suverenu zemlju (u kojoj živi istorijski i religijski blizak narod) kaže da ne želi ništa tuđe, ili kada javnost na ovakve riječi - ne umire od smijeha... Već ozbiljno doživljava ruskog predsjednika i njegove istorijske paralele, a to je žanr gdje se prosipa kad god poželi da je kreativan (i opasan). A kod ovakvih likova ne znate da li jadnije izgledaju kada hoće da djeluju kao obrazovani ili duhoviti.
Ovaj put za “poruku” je odabrao Napoleona. Očito fasciniran francuskim osvajačem, sa kojim dijeli samo - patuljasti stas.
Uzgred, ni Putin, a ni onaj koji ga je pobijedio nisu bili, u istorijskom smislu, ni do članaka Napoleonu. Imperator Aleksandar I je toga bio svjestan. Napoleon je zaista mijenjao Evropu i svijet. Uprkos svim manama on je zabio glogov kolac u srce feudalizma...
Putin kaže da Rusija mora da “izbori mir u Ukrajini koji će omogućiti njenu sigurnost”. Nevjerovatno - ali identične formulacije izgovarao je Hitler dok je vodio rat. Sve vrijeme je pričao o postizanju trajnog mira koji će Njemačkoj omogućiti da pravedno živi... A sjećate se priče - Putin je krenuo na Ukrajinu da je “denacifikuje”. Sve to priča čovjek koji političke protivnike ubija kao pse, na ulici. Toliko o tome gdje je potrebna - istinska denacifikacija.
U slučaju Trampa, tog biznis-napoleona, teško je razlučiti radi li sve ovo što radi zato što baš to želi ili što je neznalica i debelo oskudan u moćima razmišljanja.
Način na koji se obraćao Zelenskom je poniženje ideje međunarodne politike. I brukanje Amerike kakvo odavno nije viđeno. Njegove ideje o kockarnicama u Gazi, o Grenlandu, Panamskom kanalu, Meksičkom zalivu i evropskoj sigurnosti predstavljaju politiku kakva je teško zamisliva čak i u vicu. A sve ovo jeste stvarnost.
Sigurno ste primijetili - ko god mrzi Ameriku, obožava Trampa. Možda to najbolje oslikava njegov politički profil. Onda pročitate vijest da iz Banjaluke poručuju da vole Putina i Trampa. Sigurno. Oni već imaju Dodika i Vučića. Kakvi srećnici. Čudo je ljubav.
Odavno svijet nije imao ovako karikaturalne lidere. Još od onoga kojem se sprdao Čaplin. To je ta kriza liderstva - nikada na najvećoj sceni nije bilo ovoliko, pa recimo, oriđinala...
SAD vodi maligna karikatura od čovjeka, Rusiju tupi i neobrazovani tiranin... (U ovakvoj konkurenciji Bajdenova senilnost djeluje sasvim bezazleno.) Jedino Kina i Njemačka još uvijek imaju ozbiljne lidere. Naravno, nije da i ranije nije bilo kretena na najvišim adresama najmoćnijih država, ali stvar je u odnosu, u sinhroniji... OK, Hitler jeste bio budaletina, ali to vrijeme je dalo i Čerčila, Ruzvelta, De Gola, Staljina, a to jeste bila, ako ništa drugo, makar ozbiljna ekipa.
Današnja kriza liderstva ima za posljedicu da svijet napušta one principe na kojima je počivao od Drugog svijetskog rata. Zato evropske ratne obveznice postaju ozbiljan biznis...
Bilo da je to kliše ili istina, ali vjeruje se da je Napoleon omiljena ličnost za poistovjećivanje kod pacijenata u određenim zatvorenim institucijama specijalističkog tipa. Možda činjenica da u današnjem svijetu, pa i među liderima najmoćnijih zemalja, vidimo sve više “Napoleona”, ipak daje najistinitiju sliku našeg vremena.
Bonus video:
