Nekada davno, Sjedinjene Američke Države su odlučile da je sukob između demokratije i autoritarizma ključno i presudno pitanje. Ovaj pristup, oblikovan u vatri Drugog svjetskog rata, pomogao je u izgradnji snažnih transatlantskih veza. Smisao američko-evropskog saveza decenijama nije bila samo bezbjednost, već i zajednička ideologija i vrijednosti. Upravo zbog toga ove veze su opstale 80 godina.
Ali sada – zahvaljujući predsjedniku SAD Donaldu Trampu – svijet koji je postojao još prije samo dva mjeseca već djeluje kao daleka prošlost. Sama priroda Zapada mijenja se pred našim očima nevjerovatnom brzinom. Ove promjene su toliko iznenadne i dezorijentišuće da su mnogi izgubili osjećaj sigurnosti. Nova realnost postala je očigledna kada su SAD, zajedno s Rusijom i nekolicinom drugih autoritarnih država-izgnanika, glasale protiv rezolucije Generalne skupštine UN kojom se osuđuje ruska agresija na Ukrajinu, na treću godišnjicu velikog ruskog napada. To je bio prelomni trenutak – datum koji će zauvijek ostati upamćen kao dan sramote.
Jasno je da su posljedice nove američke spoljne politike duboke. Niko ne može poreći da je transatlantski bezbjednosni savez oslabio. Politički lideri mogu smatrati svojom dužnošću da javno govore kako su stara obećanja o međusobnoj odbrani i dalje na snazi, ali nikoga ne mogu zavarati – čak ni sebe. Povjerenje u savez zavisi od osobe koja sjedi u Bijeloj kući, a toj osobi se ne vjeruje kada je riječ o transatlantskoj bezbjednosti.
Pored toga, primjećujemo jasne razlike u odnosu na prvu Trampovu administraciju, koja je, makar nominalno, održavala transatlantski ideološki savez. Kako je pokazao govor potpredsjednika Džej Dija Vensa na Minhenskoj bezbjednosnoj konferenciji, ovog puta stvari stoje drugačije. Njegov nastup izazvao je šok u evropskim krugovima zaduženim za bezbjednost, odbranu i spoljnu politiku. Vens nije samo odbacio bezbjednosna pitanja koja su ujedinjavala NATO tri četvrtine vijeka kao zastarjela; on je u potpunosti preoblikovao ideološku mapu, suprotstavljajući Evropu i SAD jedne drugima. Odjednom, SAD više ne izgledaju kao saveznik, već kao protivnik.
Fundamentalisti pokreta MAGA ("Učinimo Ameriku ponovo velikom"), koji čine okosnicu Trampove administracije, započeli su kulturni rat s ciljem da preoblikuju američko društvo. Njihov projekat je u velikoj mjeri reakcija – kontrarevolucija protiv liberalnih trendova za koje smatraju da urušavaju zemlju. MAGA želi da vrati Ameriku u militantniju, konzervativniju i djelimično izolacionističku verziju američke izuzetnosti. Zbog toga, njihova ključna borba nema nikakve veze sa sukobom između demokratije i autoritarizma. U stvari, te riječi oni gotovo i ne koriste.
U skladu sa prirodom ovog kulturnog rata, MAGA Evropu vidi kao protivnika. Vens, čija je retorika bliska ekstremno desnim krugovima u Evropi, tvrdi da Evropa "rizikuje civilizacijsko samoubistvo". Ilon Mask, glavni finansijski saveznik i savjetnik Trampa, otvoreno podržava ultradesničarske partije u Njemačkoj i Velikoj Britaniji. Nema sumnje da ćemo u budućnosti vidjeti još sličnih izjava, na primjer u Poljskoj i Rumuniji (gdje je prošle godine sud poništio rezultate prvog kruga izbora, pozivajući se na rusko miješanje). Za ideologe MAGA pokreta, otvorena i liberalna evropska društva predstavljaju saveznike njihovih unutrašnjih neprijatelja, zbog čega je njihova podrška antiliberalnim i antidemokratskim snagama sasvim logična.
Oni takođe imaju suštinski drugačiji pogled na Rusiju. Nije slučajnost što njihove riječi često odjekuju u retorici režima ruskog predsjednika Vladimira Putina (ponekad gotovo doslovno). I MAGA i Putin zastupaju agresivni nacionalizam i neprijateljstvo prema liberalnim vrijednostima; neprestano govore o suverenitetu i ulozi jakih lidera i moćnih nacija u oblikovanju budućnosti. Bili vi u Kremlju ili u Bijeloj kući, vaši neprijatelji su takozvani globalisti.
Bajdenova administracija je očigledno željela promjenu režima u Rusiji (čak i ako to nikada nije zvanično formulisano kao politički cilj), dok Trampova administracija želi promjenu režima u Evropi. A Evropa više nije saveznik – ona je neprijatelj. I premda Rusija (za sada) nije punopravni saveznik SAD, ona takođe više nije ni protivnik. Putinov režim je ideološki bliži trenutnoj američkoj administraciji nego što će to Evropljani ikada biti.
Ako postoji neka nada za transatlantski svijet, onda je ona u tome što su Sjedinjene Države heterogena zemlja. Uprkos Trampovim tvrdnjama, on nema mandat da radi ono što radi. Ipak, američko društvo je duboko polarizovano, a to čini njegovu političku budućnost teško predvidivom. Čak i ako je djelimičan povratak starom poretku još uvijek moguć, sile reakcionarne kontrarevolucije djelovaće još dugi niz godina.
Svijet mora to imati na umu i mora oblikovati svoje politike u skladu s tim. Evropljani mogu gajiti nadu u najbolje, ali se moraju pripremiti za najgore. Ono što je nekada izgledalo nemoguće – Amerika kao odmetnik – sada je postalo i te kako vjerovatno.
Autor je bio premijer i ministar inostranih poslova Švedske, specijalni izaslanik EU za bivšu Jugoslaviju i kopredsjedavajući Dejtonske mirovne konferencije
Copyright: Project Syndicate, 2025. (prevod: N. R.)
Bonus video:
