Strateg Demokratske stranke i politički veteran Džejms Karvil nedavno je na stranicama New York Timesa predložio svojim kolegama "smjelu političku taktiku" kao odgovor na strategiju šoka i zastrašivanja koju je izabrao predsjednik SAD Donald Tramp: "Pravite se mrtvi".
Njegov predlog je, naravno, izazvao buru, osude i zajedljive kritike demokrata širom političkog spektra. Ipak, može se reći da su - naročito nakon nemoćne reakcije stranke na Trampovo obraćanje Kongresu - demokrate već poslušale njegov savjet.
S ovom strategijom postoji nekoliko problema.
Prvo, ideja da republikanci "apsolutno ne znaju kako da upravljaju zemljom" predstavlja veliko preuveličavanje. Karvil kao primjer navodi ekonomske greške Džordža Buša starijeg i Džordža Buša mlađeg (za kog sam radio). Tačno je da je njegova kritika Trampa na mjestu - posebno kada ističe da njegova prva administracija nije postigla mnogo osim smanjenja poreza za bogate i izgradnje 500 milja graničnog zida, dok se druga bavi demontažom federalne vlasti. Karvil, međutim, vrlo prigodno ignoriše jedan od ključnih uzroka današnjih problema: Demokratsku stranku.
Da, Bil Klinton (demokrata kojem je Karvil pomogao da pobijedi na izborima 1992. godine) postigao je mnogo tokom svog predsjedničkog mandata, ubjedljivo je pobijedio i drugi put i napustio funkciju s nevjerovatnim rejtingom od 66%. Ali sve je to imalo svoju cijenu. Klintonova podrška Sjevernoameričkom sporazumu o slobodnoj trgovini (NAFTA) i masovnoj izgradnji zatvora, ukidanje Glas-Stegalovog zakona (razdvajanje komercijalne i investicione banke u SAD) i njegovo nastojanje da normalizuje trgovinske odnose s Kinom, doveli su do ozbiljnih posljedica. Konkretno, ova neoliberalna politika otvorila je put finansijskoj krizi 2008. godine i produbila ogromnu nejednakost u bogatstvu, što je onda mnoge birače radnike odvelo u zagrljaj Trampovog lažnog populizma - ili ih je potpuno otuđilo od politike.
Demokrate su izgubile predsjedničke izbore 2024. godine (drugi poraz od Trampa) ne samo zbog godina Džoa Bajdena ili političkih odluka Kamale Haris. Mnogo važniji razlog je dugogodišnje udaljavanje stranke od radničke klase i okretanje ka bogatoj priobalnoj eliti. Ova promjena orijentacije dovela je do postepenog gubitka podrške ne samo bijelog radničkog sloja, već i latinoameričkih radnika. Milioni birača u ključnim kolebljivim državama uopšte nisu izašli na glasanje.
S obzirom na to da republikanci sada kontrolišu Bijelu kuću, Senat i Predstavnički dom, dok u Vrhovnom sudu imaju ubjedljivu konzervativnu većinu od šest sudija, demokrate su nesumnjivo satjerane u ćošak - nemaju mnogo institucionalne moći da obuzdaju Trampa. Ali povlačenje iz borbe teško da se može nazvati uspješnom strategijom za povratak izgubljene podrške. Trenutna taktika većine demokrata u Kongresu - pojavljivanje na MSNBC-u i u prijateljskim podkastima, držeći se formalnosti - ne može zamijeniti snažno liderstvo i jedinstveni front.
Mjesto na kome demokrate zaista treba da provode vrijeme nije televizija, već je to teren: u svojim izbornim okruzima, u republikanskim uporištima, u državama u kojima su gubili posljednjih godina. To je jedini način da izgrade ubjedljiv i jasan plan za rješavanje problema Amerike.
Demokratama bi takođe koristilo da pomognu guvernerima iz svoje stranke u suprotstavljanju najštetnijim odlukama Trampove administracije. Takođe, moraju da fokusiraju pažnju (i sredstva) na birače koji su nezadovoljni ili sumnjaju u svoje predstavnike u Vašingtonu.
Takvo angažovanje sa biračima i protivljenje administraciji od ključne su važnosti, jer se trenutni politički pejzaž radikalno promijenio u odnosu na devedesete, kada je Karvil bio u izbornim rovovima. Tramp je ušao u američku politiku prije deset godina, ali dobro organizovani i resursima podržan pokret koji ga neumorno podržava radio je 40 godina kako bi stvorio trenutak u kojem se sada nalazimo. Kao što je nedavno u svom podkastu primijetio dugogodišnji strateg demokrata Džo Tripi - sada su druga vremena i igramo drugačiju igru.
Šta to znači? Iako su međuizbori u Kongresu tradicionalno povoljniji za opozicionu stranku, demokrate ne mogu biti potpuno sigurne u uspješan ishod 2026. godine. Pauza u radu državnih organa, borba oko limita državnog duga, dalja smanjenja saveznog budžeta - šta god da se dešava, Republikanska stranka i njena propagandna mašina nastaviće da okrivljuju demokrate za sve - svaki dan, 24 časa dnevno, u narednih 20 mjeseci.
I ne treba gajiti iluzije da će izbori 2026. proći glatko i efikasno. Trampova administracija smanjila je finansiranje Američke agencije za sajber bezbjednost i infrastrukturu (CISA), kojoj je povjerena borba protiv stranih informativnih operacija. Ovo će smanjiti sigurnost izbora. Pored toga, grantovi i plaćanja, ranije izdvojeni kroz zakon "Pomozite Americi da glasa", sada čekaju reviziju. Zbog smanjenja ovih izdvajanja, izborne komisije na saveznom i lokalnom nivou možda će morati da obavljaju više poslova s manje resursa, često se suočavajući sa agresivno nastrojenim zakonodavnim tijelima u državama.
Ako demokrate odluče da poslušaju Karvilov savjet i posmatraju kako zemlja gori, nadajući se da će birači nagraditi štetu koju je prouzrokovao Tramp 2.0, onda to znači da zaista nisu ništa naučili. Među političkim greškama demokrata tokom prošlogodišnje predsjedničke kampanje, najveća je bila ta što su previše vremena trošili objašnjavajući zašto je Tramp loš, a premalo na objašnjavanje svojih planova za američki narod. Ako je stara izreka "ne možete pobijediti nešto ničim" tačna, onda je predlog Demokratske stranke da igraju ulogu oposuma samo nastavak loše politike iz prošlosti.
Autor je suosnivač The Lincoln Projecta i predsjednik JoinTheUnion.us, koalicije prodemokratskih organizacija posvećenih odbrani američke demokratije i porazu autoritarnih kandidata
Copyright: Project Syndicate, 2025. (prevod: N. R.)
Bonus video:
