VIŠE OD RIJEČI

Zaduženje

Iako nisam ekspert za ekonomska pitanja, naprotiv, ne vjerujem da je dobro, a niti prirodno, da u jednoj državi glavna privredna grana bude - zaduživanje

16510 pregleda 57 reakcija 52 komentar(a)
Foto: Saša Matić/Vlada Crne Gore
Foto: Saša Matić/Vlada Crne Gore

Ima umijeća i umijeća... Neka umijeća stvaraju čuda, zamislite znanja i imaginaciju onih koji su napravili Tadž Mahal, recimo, a neka umijeća su čuda druge vrste. Tada obično svjedoče o vremenu u kojem nastaju: što je sve prolazilo, odnosno što sve prolazi. Kako se prazna magla pretvara u “velike” priče.

Iako nisam ekspert za ekonomska pitanja, naprotiv, ne vjerujem da je dobro, a niti prirodno, da u jednoj državi glavna privredna grana bude - zaduživanje. To je u današnjoj Crnoj Gori osnovna ekonomska djelatnost. Zaduživanje je jedino što se ovdje proizvodi.

A i ovo je, sigurno, bilo neophodno, jer to je samo obavezni korak u plesu koji je davno započela DPS vlast, a i oni su samo nastavili put svojih prethodnika. Dužnički perpetuum mobile. Zaduživanje koje teče. Kao Tempova revolucija, nekad.

Naravno, starinski vaspitan čovjek - sutonski miks: postmoderna aura ali estetika i aksiologija visokog soc. modernizma - misli da je to nešto loše. Da zaduživanje, prirodno, ne može biti dobro.

No, to je, izgleda pomalo naivno gledanje na stvari...

Premijer i njegovi ljudi, sudeći po medijskim objašnjenjima, smatraju umijeće zaduživanja - vrhunskom potvrdom znanja i državničke pameti. Što drugo čovjek da pomisli nego - onda mora da je to zaista tako.

Paf-paf, sedam-osam stotina miliona, kad oćeš...

Definitivno - živimo kapitalizam besmisla, gola akumulacija fikcije.

Zbilja, čemu praviti nešto, čemu ta starinska opsesija proizvodnjom nečega, ako se može prodavati prazna priča...

Sjećam se jedne rečenice iz teksta Andreja Nikolaidisa nakon smjene DPS 2020. Mnogi su, naime, brzopleto tvrdili da tada “nova vlast” neće dugo, ali Nikolaidis je podvukao jednostavnu istinu - da onaj koji umije da se zaduži sedamsto miliona sigurno neće brzo sići sa vlasti... Dakle, to što znaju, bilo je jasno, od početka. Kao što je i otpočetka bilo jasno - koliko toga ne znaju.

Zaduženje kao vječiti, sudbinski crnogorski refren.

Crna Gora kralja Nikole živjela je od ruske pomoći. CG u Jugoslaviji živjela je od savezne milosti... Ta vrsta ekonomije prirodno pravila je i političke elite u skladu sa tim: nesamostalne, zavisne, dovijek prepadnute političare, aktere bez inicijative, uvijek zagledane u neko tuđe dvorište. Takve ćete lako prepoznati i danas.

Svaki čas vidimo da se emituju državne obveznice, potežu zaduženja za koja nas aktuelna vlast ubjeđuje da su pametna i neviđeno povoljna... Mora čovjek pomisliti da je zaduživanje mnogo bolje i ekonomski potrebnije od bilo kakve proizvodnje.

Taj narativ - zaduženja kao vrhunskog kreativnog čina - izvjesno će potisnuti u drugi, treći plan bilo kakvu kreativnost ili preduzetničku inicijativu u svim segmentima društva.

Uoči SFRJ ekonomske krize koja je bila uvod u pakao rata i raspada, sjećam se jednog perioda kada se vlast razmetala zaduženjima. Tada smo svi od vodećih ekonomista slušali bajke o kratkoročnim i dugoročnim zaduženjima, naravno izuzetno povoljnim, objašnjavano nam je i tada.

Da bi se ta idila sa MMF-om i kreditorima najednom pretvorila u košmar golemog duga, ekonomske krize... Onda je to postala glavna tema, najednom ste u razgovoru klinaca ispred škole, momka i djevojke na klupi u parku, za porodičnim objedom, mogli čuti famoznu brojku - “dvadeset milijardi duga”. Uslijedila je stabilizacija, koja je, izvjesno, bila sve samo ne ono što joj ime kazuje. Jezička prevara: ta riječ je vlastima djelovala benignije od riječi - kriza.

Ko zna, možda se i ova priča o Velikoj plaži, na neki način rimuje sa temom zaduženja... Jer, ima svakakvih zaduženja. U našem jeziku, naime, glagol “zadužiti” znači i uzimanje pozajmice, ali i davanje ili preuzimanje zadatka, obaveze da se učini ono za što vas zaduže.

Dinamičino je u Crnoj Gori, očito ima zaduženja i zaduženja...

Bonus video:

(Mišljenja i stavovi objavljeni u rubrici "Kolumne" nisu nužno i stavovi redakcije "Vijesti")