Jeste Đuro ali nije Pucar. I ne tepaju mu Stari. A ne pominjem Starog slučajno, ne samo zato što se i on zvao Đuro, već zato što je čovjek zaista bio premijer. A ne kobajagi. I ne samo to. Đuro Pucar Stari je bio i predsjednik Skupštine (BiH). Što znači da je danas Ana (Brnabić) u stvari Đuro, jer je kao i Stari nekad - šef parlamenta. Srbije a ne Bosne. Ali zar to nije isto, razmišlja AV, dio jednog i neponovljivog srpskog sveta.
Đura Pucara je na mjestu premijera naslijedio Rodoljub Čolaković, za koga nikad niste čuli, kao što će đura od Miloša Vučevića naslijediti realni Đuro, ali Macut, za koga takođe nikad nismo čuli. Nema ni nadimak, toliko je introvertan, posvećen medicini i katedri, a prije nego što ga se lord od Aleksandra Vučića setio, nije bio predsjednik SSRN-a, kao Đuro Pucar. Koga su još zvali i Stari jer se, po svjedočenju Vlada Dapčevića, ponašao kao car. “Rijetko ko se usuđivao njemu da protivurječi. Pred njim je morao svako da se zaustavlja kao pred Titom. Apsolutista jedan teški. Čak su morali da ga zovu Stari - kao Tita!”
Ako je vjerovati Dapčeviću, pljunuti Đuro Pucar Stari je u stvari Vučić, dok je ovaj njegov mandatar Đuro, samo Macut. Iz naroda ali ne i za narod, već za Njega! I jednokratnu upotrebu. Čaj od nane, kao nekad Filip Milu, no name, ali profesor univerziteta i akademik, čime AV ismijava studente jer sad može da im kaže - tražili ste, gledajte. Mandatar i budući kabinet su u skladu sa najnovijim studentskim zahtjevom da se izabere univerzitetska vlada, zar ne?! Koju će voditi ćaci Đuro, predavač iz Ćacilenda, i jedan od osnivača novog Pokreta, za spas Srbije, odnosno predsjednika. Tako je studentima Vučić za mandatara imenovao patriotu a ne “žutu ološ” i “bednika”, kako se ovih dana najčešće opisuje rektor BU Vladan Đokić. Đuro je konačni izbor da bi i dalje ostalo kako Tata kaže, možda još komičnije nego što je bilo sa prethodnim premijerima, i svakako - još malo gore. Jer je u međuvremenu Vođa prilično delegitimisan, ismijan, ponižen, tako da je prostor za bilo čiju autonomiju u izvršnoj vlasti značajno smanjen. Moglo bi ispasti da će se Ana pamtiti kao Đuro Pucar u odnosu na ovog Đura, Macuta. Za koga nisu čuli čak ni u SNS-u, a da ne pominjem Dačića i ostale koalicione partnere.
Baš takav neki đuro treba Vučiću da bi pokušao da ugasi plamičke studentskog protesta koji su ostali da tinjaju i nerviraju lorda nakon neponovljivog vrhunca viđenog 15. marta. Izborom nepoznate i marginalne figure iz akademskog života Srbije, kakvih ima na desetine, i tamo i ovdje, AV samo pokazuje da nije shvatio poruku 15. marta i da autokrate kao on mogu da se mijenjaju, ali samo nagore.
Jer, može li iko normalan zamisliti nekog Đura Macuta, akademika i predavača sa Ćacilenda, koji u bijelom mantilu, zamišljen nad Srbijom koja ne sme da stane, sa epruvetom i stetoskopom, ulazi u farmu koju pod komandom Vučića vode njegovi najodaniji saborci - od Mitrovića i Ane, preko Marića i Vučevića, do Vučićevića, Đuke i Vulina. I taj Macut zavodi red?! U smislu zatvara farmu od Skupštine, farmu od Pinka, Informera, RTS-a, Prve, sve do Tanjuga, a onda raspušta i farmu od tužilaštva i sudstva, kao i farmu od mafije, sa Zlatibora i Kopaonika. Da li je moguć takav premijer ili Vučić bira čovjeka-sjenku, koji će biti Alisa u zemlji čuda, odnosno Alisa na farmi, gdje će AV i njegovi nastaviti da zapišavaju srpsko društvo i region nasiljem, govorom mržnje, netolerancijom, dok će s vremena na vrijeme riječ dobiti i drug Đuro, tobožnji premijer, da saopšti kako Srbija ne sme da stane. Niti predsednik sme da padne.
Pošto je Vučić imenovao profesora i akademika Đura Macuta za mandatara, pitam prijatelje i kolege iz Beograda - ko je čovjek?! Svi oni, iako su iz raznih društvenih struktura, uglas odgovaraju - niko! Jedan mi piše, mogao je i moju strinu ili tetku ovako da predloži. Drugi dodaje - glumatanje obično, kao svi prethodni, ispašće čak da je Brnabić najbolje glumila! Analiza koju dobijam sa treće adrese je najsurovija: “Niko ozbiljan nije hteo ni da razgovara. A mislim da ni On nije hteo da ih ubeđuje. Njemu treba fikus. Nema povratka, gas do daske. Kao svi kriminalci, hulje i bitange. Pa dokle stigne. I on i mi svi…”
Ništa, dakle, od srpskog Matarele. Vučić nije predsjednik koji je izabran da služi građanima već autokrata, spreman i voljan samo da beskrupulozno vlada njima. Zato je i jasno da od promene koju je lord AV 15. marta narodu serbskom obećao, nema ništa. Mašina apsolutne moći je naštelovana da proizvodi korupciju, neznanje, partitokratiju, ropstvo, teror, i ona ne može da se transformiše u nešto drugo. Đuro Macut je najbolja potvrda. Zato će dinstanje Srbije da traje, a to znači udaljavanje zemlje od normalnog i demokratskog raspleta višedecenijske drame.
Na tom putu, odnosno stranputici, Đuro (Macut) će, kao i svi pomenuti prije njega, odigrati samo jednu epizodnu i sporednu ulogu. Najvjerovatnije, do jeseni i novih izbora.
Jedini gospodar Srbije i jedina opasnost za Srbiju i region, ostaje Aleksandar Vučić. On ne zna drugačije osim autokratski i radikalski. Govor mržnje i netolerancija na različitost bilo koje vrste ostaće glavne odrednice njegovog načina vladanja. U takvom poretku čak ni stari Đuro Pucar ne bi imao šansu da nešto promijeni. Prošao bi kao Đuro Macut. Ili prethodni đuro, od Ane Brnabić i Miloša Vučevića.
Bonus video:
