KAPITALIZAM NEKAD I SAD

Donald Tramp je globalista

Kada se izraz globalizam, 1940-ih, prvi put počeo šire upotrebljavati, služio je kao oznaka za "hitlerizam", tj. etički neutemeljen pohod na korist u međunarodnim razmjerama. Tramp i njegov MAGA pokret prihvatili su to izvorno značenje

7791 pregleda 0 komentar(a)
Foto: Rojters
Foto: Rojters

Niko nije bio dosljedniji u osudi globalista i globalizma od Donalda Trampa. Tarifa je možda njegova omiljena riječ, ali globalista mu je omiljena uvreda. Ironično je, ipak, to što su i Tramp i njegova druga administracija – ultraglobalističko čudovište.

Naravno, Trampov pokret MAGA (Učinimo Ameriku ponovo velikom) – naizgled hoće da okrene leđa ostatku svijeta. Oponašajući izolacionistički pokret Amerika na prvom mjestu (America First) iz 1930-ih, koji je predvodio avijatičar Čarls Lindberg, cilj pokreta MAGA je da razgradi prekogranične veze koje su decenijama bile osnova ekonomskih odnosa.

Prije MAGA pokreta, slobodna i otvorena trgovina bila je pravilo. Zemlje poput Kine i Rusije primljene su u Svjetsku trgovinsku organizaciju (WTO) uz pretpostavku da će ih integracija u globalnu ekonomiju podstaći i na političku liberalizaciju. Veliki broj migranata, i kvalifikovanih i nekvalifikovanih, prelazio je svake godine u Sjedinjene Države tražeći ekonomske prilike koje nisu mogli pronaći kod kuće.

Liberalni svjetski poredak sada je, međutim, zamijenjen zbunjujućom lavinom Trampovih carina – uglavnom usmjerenih protiv dugogodišnjih prijatelja i saveznika Amerike – kao i brutalnim deportacijama migranata. Dok su SAD nekada bile oslonac globalnog sistema otvorenih tržišta kapitala, sada Trampovi savjetnici predlažu posebne intervencionističke mjere kako bi uveli novi režim. Između ostalog, žele da kratkoročne državne obveznice zamijene obveznicama s veoma dugim rokom dospijeća. To je izuzetno disruptivan potez koji bi većina vlasnika obveznica smatrala svojevrsnim bankrotom.

U svakom od ovih slučajeva cilj Trampove administracije jeste da sruši stubove sistema koji mnoge pristalice MAGA pokreta više ne smatraju korisnim.

Ali, u stvarnosti, Donald Tramp je i dalje potpuno uključen u igru globalizacije. Njegov ključni savjetnik i finansijski pokrovitelj, Ilon Mask, posjeduje ogroman međunarodni portfelj poslovnih interesa – naročito u Kini – dok Tramp lično ima nekretnine širom svijeta. Takvi globalni interesi predstavljaju samu srž nove američke politike.

Jedini stvarni adut koji bi Tramp mogao da iskoristi kako bi doveo predsjednika Rusije Vladimira Putina za pregovarački sto jeste obećanje velikog priliva američkih investicija u rusku energetiku i sektor minerala. Trampov “transakcioni” pristup (međunarodno sklapanje dogovora) samo je globalizam pod drugim imenom.

Sam pojam globalizam potiče od Ernsta Jeka (Ernst Jäckh), njemačkog naučnika u emigraciji koji je radio na Univerzitetu Kolumbija. On je 1943. godine u svojoj knjizi The War for Man’s Soul (Rat za čovjekovu dušu) koristio ovu riječ kako bi opisao prirodu hitlerizma. Vođa nacista, pisao je Jek, “krenuo je u ‘sveti rat’ kao od Boga poslati vođa ‘izabranog naroda’, odgajanog ne za imperijalizam, već za globalizam – njegov svijet bez kraja.”

Hitler i Staljin bili su globalisti jer su osvajanje i širenje sfere uticaja vidjeli kao ključne načine za unapređenje interesa svojih režima. Obojica su čak držala globuse na svojim radnim stolovima – detalj koji je na upečatljiv način parodirao Čarli Čaplin u filmu Veliki diktator.

Ubrzo se ova oznaka pojavila i u raspravama o mjestu Amerike u svijetu. Nakon Drugog svjetskog rata, protivnici američkog internacionalizma koristili su pojam globalista kao pogrdnu etiketu (ponekad s pravom), usmjerenu protiv sistema Ujedinjenih nacija ili protiv američkih intervencija u Koreji, Vijetnamu i na Bliskom istoku. U tim slučajevima, ova etiketa imala je određenu retoričku težinu, jer se i dalje podrazumijevalo da se odnosi na globalno prisvajanje moći koje nema nikakvo etičko uporište.

Istina, neki zagovornici MAGA pokreta tvrde da zapravo slijede dublji princip u svom pokušaju da preoblikuju svjetski poredak. Taj princip nazivaju suverenizmom – ideja da država ima isključivu odgovornost prema svojim građanima.

Kako je početkom godine rekao potpredsjednik Džej Di Vens za Fox News: “Volite svoju porodicu, pa onda volite svog komšiju, pa svoju zajednicu, pa sunarodnike u svojoj zemlji. A tek nakon toga možete da se fokusirate i dajete prioritet ostatku svijeta.”

Onda je to, na platformi X koju vodi, objasnio Ilon Mask: “Samo izguglajte ordo amoris.”

Iako pristalice Džej Di Vensa vjerovatno nijesu shvatile referencu, ona je pokrenula burnu debatu među intelektualcima. Ordo amoris (”red ljubavi”) odnosi se na prikaz božanske ljubavi kod svetog Avgustina. Kako hrišćani mogu da ostanu vjerni svojoj dužnosti da vole sve ljude, kada takva ljubav neizbježno uključuje izbore – ili ono što bi savremeni politički teoretičari nazvali kompromisima?

Vensov odgovor glasi da milosrđe (caritas) najprije treba da bude usmjereno prema onima koji su nam najbliži. Međutim, nigdje u avgustinijanskoj ili hrišćanskoj tradiciji zapravo nije rečeno da porodica ima prioritet, a zatim geografski najbliži susjedi i tako redom. Naprotiv, caritas se oduvijek odnosio prvenstveno na obaveze prema nepoznatima i strancima, a globalizacija već dugo podrazumijeva da takve interakcije mogu da se odvijaju i na velikim udaljenostima.

U neočekivanom i vrlo značajnom potezu, papa Franjo – koji ima daleko više kredibiliteta da govori o katoličkoj doktrini nego Vens koji je tek nedavno prešao u katolicizam – u pismu upućenom biskupima u Sjedinjenim Državama ukazao je upravo na to.

“Istinski ordo amoris koji moramo promovisati,” objašnjava Franjo, “jeste onaj koji otkrivamo kroz stalno razmišljanje o paraboli o ‘Dobrom Samarićaninu’.”

Slično tome, Jovan Pavle II – poljski papa kojeg su nekada slavili mnogi konzervativci – uvijek je naglašavao da je solidarnost, odnosno bratska ljubav, u središtu svakog hrišćanskog poimanja ispravno uređenog moralnog univerzuma...

Globalizam, kao etički neutemeljen pohod na korist u međunarodnim razmjerama, čini samu srž MAGA pokreta. On promoviše viziju koja će na kraju proizvesti nered, a ne poredak. Ernst Jek bio je u pravu u vezi sa bitkom za dušu svijeta.

Spasenje za Sjedinjene Američke Države danas bi moglo ležati u sloganu: “Učinimo Ameriku ponovo principijelnom”.

Autor je profesor istorije i međunarodnih poslova na Univerzitetu Prinston

Copyright: Project Syndicate, 2025. (prevod: N. R.)

Bonus video:

(Mišljenja i stavovi objavljeni u rubrici "Kolumne" nisu nužno i stavovi redakcije "Vijesti")