Pripremamo dva EU projekta u oblasti kulture, Dubrovnik i Konavle sa jedne strane, Herceg Novi, Kotor i Budva sa druge, i to mi je dalo priliku da u protekle tri nedjelje, više u Herceg Novom, manje u Nikšiću, uvidim kako su političke stranke komunicirale sa biračima na proteklim lokalnim izborima.
Dakle, svi su manje-više slično komunicirali, po nekim starim modelima svojih centrala iz Podgorice. Zato, zbog zaostalog modela predizbornih kampanja, za sve, jedna "nategnuta dvojka", prije nego "šestica". Zašto ta, "jedva dvojka" a ne "jedva šestica" - pa zbog toga što je to bio, da se ne naljute, dječiji, početnički pristup komunikaciji i izbornim kampanjama. Opravdanje je - često to ističu - narod se zasitio izbora i političkih kampanja, a moje objašnjenje je da su se sami političari zasitili i, tako demotivisani, a vazda neodgovorni, jedva čekali taj ponedjeljak, tj. 14. pa da sve prođe.
Kako je to izgledalo u ovim lokalnim kampanjama u Nikšiću i Herceg Novom? Koji su komunikacijski modeli korišteni? Prvi model koji su koristili mnogi nazivaju "to sve možemo i sami". Drugi, malo, bar malo jači je: "evo ovaj naš je zadužen za PR, pa neka ga radi". Treći nivo je "angažovanje nekog kreativnog kumare, pa neka im zabiberi"; četvrti nivo je "angažovanje PR agencije da to urade onako kako im mi kažemo i kako su to radili do danas", i peti model je taj, jedini koji daje rezultate. E, sad šta je problem kod tog modela - on ne može dati veće rezultate u tri nedjelje, koliko su političke stranke odlučile da im traju kampanje. Dakle, taj komunikacijski model daje rezultate na dugi rok, rezultati su onda čvrsti, stabilni, i te kako isplativi, jer ostvaruju dugoročne ciljeve, ne samo one kratkog roka, privremene. Taj model se, jednostavno, zove "The one and only - just profi". To je stalna, strateška, proaktivna, kreativna, komunikacija, bazirana na potencijalima i vrijednostima stranke.
U tekstu od prije mjesec dana u Vijestima naslovljenom "Utakmica sa poznatim pobjednikom" pokušao sam da predstavim uspješne modele političke komunikacije i da, analizirajući komunikaciju studenata i Aleksandra Vučića u Srbiji, predstavim strategiju i model koji sigurno pobjeđuje. Izgleda da ga nisu čitali oni kojima je najviše trebao, oni koji su definisali kampanje za lokalne izbore u Novom i Nikšiću. Kao i u svim profesionalnim djelatnostima, suština u političkim kampanjama je ipak u znanju, u organizaciji, u proaktivnom modelu komunikacija, u kreativnim sadržajima i, u mnogo toga još što se definiše u komunikacijskoj strategiji.
Zato su tako i izgledale ove, HN i NK, kampanje, nimalo kreativnosti, od događaja samo oni kojih uobičajeno ima, konvencije, predstavljanje lista; nema novih sadržaja, akcija za pojedine kategorije građana, pogotovo ne za one nedovoljno zainteresovane, najčešće neopredijeljene; nimalo događaja i sadržaja za mlade, koji će ih animirati, pokrenuti na akciju, društvene mreže, manje-više iste. Kampanje kao da nisu bile lokalne. Istina, u Novom je bilo malo škerce/šale/sprdnje od strane jedne lokalne stranke, posebno na račun programski sličnih stranaka sa kojima su se borili za istog glasača. Ipak, Novskoj listi, očigledno veća i skuplja, kampanja nije ostvarila očekivane ciljeve, pa je evidentno njihovo nezadovoljstvo. Demokrate su u Herceg Novom, za razliku od njih, ostvarile mnogo više nego što su očekivali. Oni su, za razliku od ostalih stranaka, koje su u prethodnom mandatu sa njima bile u vlasti u Novom, nastavili sa istom komunikacijom koju su imali tokom cijelog mandata, pa da im je kampanja "Znamo se po djelima", podsjećanje na realizovano, urodila plodom. Iskoristili su to što su u vlasti i to su stalno komunicirali, i time uz sebe vezali građane Novog. Tako je uradio ZBNK (ex DF) u Nikšiću i dobio glasove građana koji su ranije, a posebno u posljednje vrijeme, "vezali" poslom.
Razloge za, u odnosu na prošle lokalne izbore, malu izlaznost u Novom, i značajno povećanje u Nikšiću, treba tražiti u tome što u Novom nije bilo komunikacije sa mladima, novim biračima i neopredijeljenima, a sa druge strane ZBNK je uspio da uveća biračko tijelo (?) i da ti svi novi glasači glasaju za njih. DPS je bio šokiran izlaznošću i rezultatima (istraživanje koje su naručili im je predvidjelo manju izlaznost i veću razliku, u njihovu korist, u odnosu na ex DF). Neću da ulazim u objašnjavanje tog uvećanja biračkog tijela, kada to ni DPS niti ostale stranke ne ističu.
Potpuno zadovoljnih - nema. Demokrate prezadovoljne Novim, nezadovoljne Nikšićem. ZBCG/ex DF zadovoljan Nikšićem, manje zadovoljan Novim. PES, tu negdje između, ne baš zadovoljan Nikšićem, iako se oni "pitaju", a manje zadovoljan Novim, jer je, podsjećam, Novska/PES očekivala mnogo više. Ostali su, uglavnom, nezadovoljni, URA, Evropski savez, građanske stranke, pa i DPS.
Zabrinjavajući za sve nas su loši rezultati građanskih i lokalnih stranaka. Njima, ali i ostalima, vrijeme je za ozbiljne reforme. Kada stranke treba da se reformišu? U "liniji života" (političkih) organizacija, postoji nekoliko faza, a većina stranaka je došla do faze zasićenja. Tada se, na osnovu istraživanja i analize, ali i potencijala stranaka, radi redizajn programa, sadržaja, redefinisanja vrijednosti na kojima se temelji sve, a posebno komunikacija, od strategije, modela, organizacije komunikacije. Stranke su došle do tog maksimuma u "liniji života", a neke su već u padu. Njima je i te kako zvoni alarm za uzbunu. Svaka od stranaka ima svoje potencijale za rast, ali ako se tome ne pristupi profesionalno, odgovorno, iskreno, otvoreno - reforme neće uspjeti.
Da li će do toga doći? Iskreno sumnjam. Političari vole sve sami da rade. Oni sve najbolje znaju, ne vole znanje, struku. Zato, prva reformska promjena mora da se desi u filozofiji stranaka. Moraju svi da izađu iz "ego stanja" i da shvate da su tu samo zbog svojih članova, simpatizera, glasača, neopredijeljenih građana, novih birača. Jednom riječju, zbog svih građana, ali i medija, nevladinih organizacija, stručne javnosti, privrede, strukovnih organizacija i svih segmenata društva.
Zato očekujem da priznaju da su im potrebne reforme, ali se bojim da će to sprovesti samo površno i površinski, i tako neće promijeniti suštinu i karakter svojih političkih organizacija. Uostalom, ni u ostalim oblastima društva ne daju da se uvedu profesionalni standardi, ne daju profesionalcima, tj. struci, da vladaju školstvom, zdravstvom, kulturom, naukom, sportom, socijalnom brigom, istorijom, urbanizmom, arhitekturom, građevinarstvom, pa i cijelom privredom, posebno ne javnim i komunalnim preduzećima.
To se toliko dobro vidjelo u ovim kampanjama. Komunikacija bez ikakvih strategija, smišljaju sami svoje poruke, slogane, naravno, ne rade istraživanja, jer misle da im to ne treba, od profesionalaca koriste dizajnere ili nazovi dizajnere, a kad je PR u pitanju misle da je bitno samo šta i kako reći. Pa čak i tu, u javnim nastupima, griješe jer su stalno u stanju "ja, i eto ja", ne komuniciraju skoro nikada iz ugla građana, jer to nisu nikada ni radili, pa zašto bi sada u kampanjama.
Koliko usko gledaju na političku komunikaciju najbolje bi se vidjelo kada bi ih pitali da uporede komunikaciju svoje političke organizacije i ljudski organizam - da kažu koji čovjekov organ predstavlja PR, oni bi rekli usta, jezik, govor. Drugi, koji ipak malo, baš malo, šire vide, a to su oni koji su radili istraživanja u kampanji, a vrlo rijetki su radili, i to pogrešno - oni bi rekli usta, ali i uši.
Niko od političkih lidera ne bi rekao da je PR i mozak, zato i ne rade strategije komunikacija. Kada bi im neki znalac koji izrađuje strategiju i osmišljava organizaciju komunikacije, na primjer, studentima Srbije, rekao da je PR cio organizam, prvo uši, za istraživanja, pa glava, za analize, obradu podataka, osmišljavanje programa, i, ipak najvažnije, strategije; pa srce koje krvotokom "pumpa" informacije, znanje, pa i emociju i energiju, toliko potreban pogon, za unutrašnju organizaciju, lokalno pokretanje stranke i u njenim najudaljenijim dijelovima, za internu dvosmjernu komunikaciju, i kroz treninge stalno podizanje kapaciteta stranke, članova, simpatizera; mišiće za unutrašnju snagu i efikasnu koordinaciju stranke, ali potrebnu snagu za organizaciju internih i eksternih (kreativnih) događaja; pa ruke za realizaciju aktivnosti i efektnu produkciju; noge, za kreativne događaje koji povezuju one javnosti koji nam trebaju i, koje pretvaramo u partnere i sa kojima pokrećemo zajedničke aktivnosti; jak stomak za, često sakriveno i nevidljivo, unutarstranačko podmetanje, za međustranačko "pljuvanje" i za sve nelagodne situacije koje nam se dešavaju u tim komunikacijskim utakmicama. I, sve to se vidi i spolja, u jednom skladnom organizmu, tijelu koje svoju snagu, sigurnost, stabilnost pokazuje i na zdravoj koži, lijepom licu, koje daje prvi utisak, i koje privlači sve, a posebno mlade, nove. Eto, to je taj PR koji im treba.
Autor je regionalni komunikacijski ekspert
Bonus video:
